Revr-308/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 308/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. O. iz Z., zastupanog po punomoćniku N. B. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. N. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., radi zaštite prava iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2114/11-2 od 6. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7437/10-21 od 23. svibnja 2011., u sjednici održanoj 20. veljače 2013.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuju je nedopuštenim Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika T. N. d.o.o. Z. od 27.10.2010. i Očitovanje poslodavca na zahtjev za zaštitu prava od 3.12.2010. te se utvrđuje da nije prestao radni odnos tužitelja kod tuženika pa se nalaže tuženiku da tužitelja V. O. iz Z., vrati na rad u skladu s ugovorom o radu od 1.05.2004. te da mu prizna sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku T. N. d.o.o. Z. da tužitelju V. O. iz Z. plati naknadu izgubljene plaće za razdoblje od 28.10.2010. do 31.10.2010. u bruto iznosu od 348,85 kn sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a tekućom od 4.11.2010. pa do isplate, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku T. N. d.o.o. Z. da tužitelju V. O. iz Z. plati naknadu izgubljene plaće u mjesečnom bruto iznosu od 3.662,94 kn počev od 1.11.2010. pa do vraćanja tužitelja na rad, sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koje kamate teku na dospjele, a neisplaćene naknade izgubljene plaće od svakog 15-og u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju V. O. da nadoknadi tuženiku T. N. d.o.o. Z. parnični trošak u iznosu od 5.227,50 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.«

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja, preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu parničnog troška, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Revident navodi kako drugostupanjska presuda sadrži bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja se sastoji u tome da su u presudi navedeni nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pri tome revident obrazlažući navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iznosi ocjenu dokaza provedenih u postupku, što u stvari predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

Pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno nejasni i proturječni, a također ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku (iskaz tužitelja, svjedoka Ž. H., Z. V.).

Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, te nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na rad i da mu isplati plaću. Među strankama nije sporno da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 27. listopada 2010., kao i da je odlučio o zahtjevu za zaštitu prava od 3. prosinca 2010., kojim je odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja.

Također nije sporno da se tužitelju stavlja na teret osobito teška povreda radne obveze za koju tuženik tvrdi da je počinjena 15. listopada 2010., a koja se prema obrazloženju odluke sastoji u tome što je tužitelj bez dozvole i saznanja neposrednog rukovoditelja tog dana napustio radno mjesto u 13,55 sati; da nije došao na rad u subotu 16. listopada 2010, te se time oglušio na naredbu poslodavca i da je zbog navedenog ponašanja došlo do poremećaja u procesu proizvodnje jer su poslove tužitelja morali obavljati drugi radnici.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj 15. listopada 2010. napustio svoje radno mjesto prije isteka radnog vremena (oko 14,00 sati) bez da je dobio odobrenje za odlazak s posla, a niti je tražio dozvolu neposrednog rukovoditelja za raniji odlazak s posla;

- da tužitelj nije došao na posao 16. listopada 2010. i da nije ispričao svoj nedolazak, iako ga je prethodni dan njegov neposredni rukovoditelj obavijestio o potrebi dolaska na rad;

- da je zbog ranijeg tužiteljevog odlaska s posla 15. listopada 2010. i zbog izostanka s posla 16. listopada 2010. došlo do poremećaja u procesu rada jer je tuženik u skladište morao uputiti radnike iz proizvodnje.

Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilno su sudovi zaključili da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa te da su se ispunili svi zakonom predviđeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Pri tome su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 108. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR).

Budući se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.