Gž-595/2017-2 · Županijski sud u Puli - Pola

Posl. br. Gž-595/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & p. u Z., protiv tuženice A. V., vl. apartmana, S., OIB …, koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, posl. br. Povrv- 1021/2016-9 od 7. travnja 2017. godine, dana 25. rujna 2017. godine

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, posl. br. Povrv-1021/2016-9 od 7. travnja 2017. godine na način da, sada preinačena, glasi:

“I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovrv-993/16 od 25. srpnja 2016. godine, i to u dijelu kojim se nalaže tuženici A.V., vl. apartmana, S., OIB …, da tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, javna ustanova, Z., OIB … isplati iznos od 240,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- kn 80,00 od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate

- kn 80,00 od 1. rujna 2015. godine pa do isplate

- kn 80,00 od 01. listopada 2015. godine pa do isplate

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 kuna sve sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ra referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na nastali trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi 25. srpnja 2016. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu 725,00 kn, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 618,75 kn.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu 625,00 kn.“

II. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 575,00 kn, a u roku osam dana.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: “ I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovrv-993/16 od 25. srpnja 2016. godine, i to u dijelu kojim se nalaže tuženici V. A., vl. apartmana, S., OIB …,da tužiteljici Hrvatskoj radioteleviziji, javna ustanova, Z., OIB … isplati iznos od 240,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- kn 80,00 od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate

- kn 80,00 od 1. rujna 2015. godine pa do isplate

- kn 80,00 od 01. listopada 2015. godine pa do isplate

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 kuna sa zateznom kamatom propisanom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate ra referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na nastali trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 625,00 kuna, u roku od 8 dana.“

Protiv presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica te ističe da je tumačenje Zakona o HRT-u od strane prvostupanjskog suda iznimno restriktivno; da taj Zakon valja promatrati u korelaciji sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti; da iznajmljivanje apartmana služi isključivo osvarivanju dobiti, da vlasnik apartmana ili sobe za iznajmljivanje ulazi u krug osoba određenih čl 34. st. 8. Zakona o HRT-u; da je Odluka o načinu prikupljanja RTV pristojbe podzakonski akt; da glede obveze tužene postoji uredna prijava; ukazuje na odredbu čl. 7. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbu na žalbu.

Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku, što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku te pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za plaćanje RTV pristojbe za TV prijamnik u apartmanima koje tuženica iznajmljuje na adresi u S. za razdoblje od kolovoza do listopada 2015. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Prvostupanjski sud je na temelju ocjene izvedenih dokaza (čl.8. ZPP), utvrdio da je tužena podnijela zahtjev za odjavu kojim traži da joj se prekine naplata u vezi broja na rtv računu … po obračunu pristojbe u objektima koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost jer već plaća pristojbu za jedan prijamnik, da tužena pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu – iznajmljivanje apartmana, da je kod tužitelja prijavljena kao vl. apartmana od 8. srpnja 2011. godine, da duguje tužitelju iznos od 240,00 kn koji se odnosi na mjesečne pristojbe za mjesec srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2015. godine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje između stranaka i nije sporno, prvostupanjski sud zaključuje da pružanje usluga smještaja u domaćinstvu jest ugostiteljska djelatnost u smislu čl. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, međutim iz čl. 34. st. 4. Zakona o HRT-u iznimka kojeg je propisana u st. 8. istog članka, proizlazi da je osnovni preduvjet za plaćanje pristojbe na svaki odnosno svaki četvrti prijemnik da se djelatnost obavlja kao samostalna djelatnost, a da iz odredbi čl. 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 7. Zakona o doprinosima proizlazi da djelatnost pružanja usluga građana u domaćinstvu iznajmljivanjem smještaja nije samostalna djelatnost; da građani koji pružaju uslugu smještaja ili „iznajmljivači“, nisu fizičke osobe koje se bave gospodarskom djelatnošću kao isključivim izvorom prihoda, ne obavljaju gospodarsku djelatnost već jednostavno iznajmljuju dio svojih nekretnina. Nekretnine koje se iznajmljuju su dijelovi kućanstva – domaćinstva, pa tako dobivena zarada može predstavljati jedino dohodak od imovine, a ne od samostalne djelatnosti. Stoga zaključuje da plaćanjem jedne pristojbe za kućanstvo prema stavku 2. članka 34. nositelji domaćinstva, kućanstva ispunjavaju svoju zakonsku obvezu, što je tužena i dokazala priloženim uplatnicama o plaćenoj pristojbi za tv prijemnik u svom kućanstvu na utuženoj adresi.

Prema odredbi čl. 34. ZHRT-a svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu (st.1.), kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik (st. 2.), pravne osobe, udruge bez pravne osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju mjesečnu pristojbu na svaki prijamnik u iznosu utvrđenim zakonom (st. 4.), kućanstvom se u smislu tog zakona smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju, zajednički troše svoje prihode za podmirenje osobnih životnih potreba (stanovanje, prehrane i slično) (st. 6.), a iznimno od odredbe st. 4. pravne i fizičke osobe koje obavljaju ugostiteljsku djelatnost sukladno posebnom zakonu, plaćanjem mjesečne pristojbe za jedan prijamnik u ugostiteljskom objektu stječu pravo na korištenje triju dodatnih prijamnika u istom ugostiteljskom objektu bez plaćanja mjesečne pristojbe (st. 8.). Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se tužena ne bavi samostalnom djelatnošću, jer građani koji se bave pružanjem ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu (iznajmljivači) obavljaju time samostalnu djelatnost i prema odredbi čl. 34. st. 4. ZHRT-a na njih se ne primjenjuje izuzeće od plaćanja pristojbe koje se primjenjuje na članove kućanstva u smislu čl. 34. st. 2. istog zakona. Kućanstvo je čl. 34. st. 6. ZHRT-a definirano kao zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba, a koju tereti obveza plaćanja mjesečne pristojbe za jedan prijamnik bez obzira na broj prijamnika u njihovom vlasništvu ili posjedu.

Apartman ili soba u objektu iznajmljivača koji se koristi za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu predstavlja poseban ugostiteljski objekt i nije sastavni dio zajednice (kućanstva), te za prijamnik u tom objektu postoji obveza plaćanja posebne pristojbe, a unutar tog ugostiteljskog objekta mogu se koristiti još do 3 dodatna prijamnika bez obveze plaćanja dodatne mjesečne pristojbe (čl. 34. st. 8. ZHRT-a).

Naime, mogućnost korištenja više prijamnika u ugostiteljskom objektu ne isključuje plaćanje pristojbe za jedan prijamnik u tom objektu, niti je plaćanjem pristojbe za prijamnik u kućanstvu pokrivena obveza plaćanja pristojbe u ugostiteljskom objektu i kada se on nalazi na istoj adresi kućanstva.

Stoga, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi ZHRT-a ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, odnosno ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, radi čega je žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 457. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti i navedeni platni nalog održati na snazi za iznos glavice od 240,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu troškova ovrhe koji se odnose na javnobilježničku nagradu od 60,00 kn s porezom na dodanu vrijednost od 15,00 kn, ukupno 75,00 kn, zatim troškova dostave 18,75 kn, kao je određeno rješenjem o ovrsi i što sve ukupno iznosi 93,75 (u preostalom dijelu do iznosa od ukupno 712,50 kn trošak tužitelju nije odmjeren niti rješenjem o ovrsi, a taj trošak tužitelj potražuje u podnesenom troškovniku).

Obzirom da je sada preinačena prvostupanjska presuda i da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. te čl. 155. i 164. ZPP-a obvezati tuženicu da tužitelju naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kn. Troškovi tužitelja odnose se na troškove zastupanja u prvostupanjskom postupku u iznosu od 625,00 kn sukladno Tarifnom broju 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/012, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarife) te iznosa od 100,00 kn koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu, odnosno ukupno 725,00 kn. Tužitelju pripada i trošak za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 3. Tarife u iznosu od 375,00 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu 200,00 kn, odnosno ukupno 575,00 kn, čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Puli-Pola, 25. rujna 2017. godine.

Sudac

Alenka Paus, v.r.