Rev-1796/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1796/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.H. iz Z., V. …, koga zastupa punomoćnik F.K., odvjetnik u Z., protiv tuženika GP N. iz Z., P. …, koga zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. prosinca 1994. br. Gž 7787/94-2, kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 1994. br. P 5822/92, u sjednici održanoj 16. veljače 1999. godine

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, te se preinačuje drugostupanjska presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. prosinca 1994. br. Gž 7787/94-2 tako da se u cijelosti odbija žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 1994. br. P 5822/92, a djelomično odbija žalba tuženika te se sudi:

"Tuženi GP N. iz Z. dužan je tužitelju I.H. iz Z. isplatiti iznos od 1,17 kn (jedna kuna i sedamnaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 277. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 4. studenog 1992. do 21. listopada 1993., a po stopi određenoj Uredbom o visini zatezne kamate, koja teče od 22. listopada 1993. godine do isplate, te je dužan naknaditi tužitelju ukupni parnični trošak u iznosu od 500,00 kn, sve u roku od 15 dana."

U preostalom dijelu se revizija odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i tuženu obvezao na isplatu iznosa od 1.175 HRD (1,17 kn) sa zakonskom kamatom po čl. 277. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 22. ožujka 1991. do isplate i parnični trošak u iznosu od 15.340 HRD, dok ga je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa od 161.668 HRD) odbio.

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužene a prihvatio tužiteljevu, te obvezao tuženu na isplatu još 161,66 kn sa kamatom i na isplatu parničnog troška u iznosu od 960,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila pravovremeno reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se obje presude preinače i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Stranke su 4. 10. 1988. godine zaključile ugovor o kupoprodaji garaže (tužitelj - kupac, a tužena - prodavatelj i proizvođač garaže na tržištu) za cijenu od 31,897.248 dinara. Aneksom od 15. 3. 1991. godine prihvaćen je konačni obračun i uređeno pitanje obroka plaćanja poreza na promet. Tužitelj (nije sporno) plaća ugovoreni iznos 5. 10. 1988. godine, a garaža mu je predana 22. ožujka 1991. godine.

Utuženi (i po drugostupanjskom sudu dosuđeni) iznos predstavlja kamatu na uplaćenu cijenu za vrijeme od isplate cijene do predaje garaže.

Prvostupanjski je sud dosudio tužitelju samo (uglavničevu) kamatu od vremena dospjeća predaje garaže po ugovoru do dana predaje (što predstavlja iznos od 1,17 kn) pozivajući se na odredbu čl. 2. Zakona o dopuni Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj 77/92) dok je preostali dio zahtjeva (161,66 kn) odbio, dok je drugostupanjski sud dosudio utuženi iznos, navodeći da se u predmetnom slučaju ne primjenjuje Zakon o trgovini ("Narodne novine", broj 53/91) niti Zakon o dopuni toga Zakona, budući je ugovor stranaka zaključen ranije, dok ti zakoni nisu bili doneseni niti stupaju na snagu, te se je pozvao na odredbe Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolističkih sporazuma ("Službeni list" bivše SFRJ 24/74, 22/86 i 58/89).

Tuženik u reviziji osporava relevantnost Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice... na ovaj slučaj, smatra da se treba primjeniti Zakon o trgovini i izmjenama istoga, jer su bili na snazi kada je tužena odbila platiti kamatu tužitelju na uplaćeni iznos cijene i da je tog trenutka nastao odlučni odnos koji odlučuje o primjeni zakona. Smatra da kamate na dosuđeni iznos mogu teći tek od tužbe a ne ranije (22. 3. 1991. kada je predana garaža).

U pravu je revident kada ističe da se Zakon o dopuni Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj 77/92) primjenjuje i na ugovore sklopljene ranije, i prije donošenja Zakona o trgovini ("Narodne novine", broj 53/91) dok je važio Zakon o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada i područnih prometa roba i usluga u prometu roba i sistemu mjera kojima se spriječava narušavanje jedinstvenog jugoslavenskog tržišta u tom prometu ("Službeni list" SFRJ 43/76, 23/79, 54/81 i 20/84 - dalje: ZOP).

U prijelaznoj odredbi iz čl. 2. Zakona o dopuni Zakona o trgovini koja uređuje vremensko važenje zakona, propisano je da se odredba iz čl. 32. Zakona o trgovini (ZOT) primjenjuju i na ugovore sklopljene prije stupanja na snagu tog zakona, ukoliko nije pravomoćnom sudskom presudom prodavatelj obvezan na plaćanje kamata na unaprijed plaćena sredstva po ugovoru o kupoprodaji.

Zakon o dopuni ZOT-a stupio je na snagu 13. 11. 1992. godine i do tog dana presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. prosinca 1994., kojom je tuženiku (prodavatelju - revidentu) naloženo da plati kamate na unaprijed plaćenu cijenu po ugovoru (uglavničena kamata glasi na dosuđeni iznos od 161.668 HRD), što znači da se na sporni ugovor primjenjuje odredba čl. 32. st. 3. ZOT-a sukladno čl. 2. Zakona o dopuni ZOT-a, a ne odredba ZOP-a niti Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolističkih sporazuma ("Službeni list", br. 24/74, 22/86 i 58/89) na koji se pogrešno poziva drugostupanjski sud. Kako se je kupac (tužitelj) u ugovoru o kupoprodaji garaže odrekao prava na kamate na unaprijed doznačena sredstva (čl. 4. Ugovora), a predmet kupoprodaje je bila garaža, to su u smislu citirane odredbe čl. 2. Zakona o dopuni ZOT-a tužitelju ne pripada pravo na kamatu na unaprijed plaćenu cijenu, odnosno na utuženi i drugostupanjskom presudom dosuđeni iznos od 161.668 HRD sa kamatom.

Međutim, prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o dopuni ZOT-a kupac ima pravo na zateznu kamatu u skladu s posebnim zakonom u slučaju prekoračenja roka utvrđenog ugovorom.

Nije sporno, da je tuženik trebao predati garažu tužitelju 30. prosinca 1989. godine, a da je to učinio tek 22. ožujka 1991. godine. Kamata na plaćenu cijenu, za vrijeme zakašnjenja tuženika sa predajom garaže iznosi - kako je utvrđeno i tuženi to ne osporava - 1,17 kn (1.175 HRD).

Tu kamatu, uglavničenu na navedeni iznos, a sa zateznom kamatom koja teče - kako to pravilno u reviziji ističe tuženi od podnošenja tužbe do isplate (a ne od predaje garaže, kako je to pogrešno dosudio drugostupanjski sud) trebalo je dosuditi tužitelju, pa je preinačena odluka drugostupanjskog suda (čl. 395. st. 1. ZPP - pogrešna primjena materijalnog prava) dosuđeno je kao u izreci.

Odluka o odbijajućem dijelu revizije temelji se na odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

Budući da je tuženik djelomično uspio u reviziji, sud je u smislu čl. 166. ZPP odlučio o svim troškovima i tužitelju (umjesto 960,00 kn) dosudio 500,00 kn na ime parničnog troška.

U Zagrebu, 16. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.