Pn-60/2018-20 · Općinski sud u Splitu

Pn-60/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Anti Božinoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S., OIB: …,

zastupana po punomoćnici T. B., odvjetnici u S., protiv tuženika A.

O. d.d. Z., OIB: …, zastupana po odvjetnicima iz

odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, nakon

održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dne 01.listopada 2020.god. u nazočnosti pun.stranaka, dne 02.prosinca 2020.god.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 6.060,90 kn. sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2.prosinca 2020. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 9.637,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 02.prosinca 2020. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi od 29.siječnja 2018.god. navodi se da je 8.veljače 2017.god. u S. vozilo reg. oznake … u vlasništvu tužitelja oštećeno u prometnoj nezgodi i to na način da je to vozilo bilo parkirano, a osiguranik tuženika je u njega udario. Vozilo štetnika marke Volkswagen Polo, reg.oznake … .je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja br.068000972761. U nezgodi je na vozilu tužitelja marke Citroen c6 nastala šteta. Tužitelj je po prijavi štete obaviješten kako se traži račun popravka oštećenja na braniku, međutim s obzirom da se radi o oštećenju radi kojega je potrebno nadomjestiti branik novim branikom (u starome se nalazi rupa) to je tužitelj dostavio ponudu A. s. O. d.o.o. br.333500. Tuženik do dana podizanja tužbe nije isplatio neprijeporni dio štete, pa s obzirom na iznijeto tužitelj potražuje naknadu u iznosu od 12.060,90 kn. sukladno ponudi A. s. O. d.o.o., a na ime štete na vozilu. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, počev od dana nakon nastanka prometne nezgode, odnosno od 09.veljače 2017.god.

Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 08.veljače 2018.god. dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio njegov osiguranik, priznaje stoga pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu.

Tuženik tvrdi da je ovaj sudski postupak bizaran i potpuno nepotreban, jer je njegov jedini smisao zarada na parničnim troškovima i zarada na šteti putem varanja države. Tužitelj da svoje potraživanje temelji na ponudi A. s. O., a tuženik je, odmah u postupku obrade štete, prije pokretanja sudskog postupka, što je tužitelju jasno i rečeno, bio spreman snositi sve troškove popravka vozila prema ponudi navedenoga servisa, koju je sam tužitelj dostavio tuženiku. Tužitelj bi vozilo odvezao u servis, a tuženik bi nakon izvršenog popravka podmirio cjelokupan iznos računa, zajedno sa svim porezima i drugim legalnim davanjima, no tužitelj to nije htio. Jasno proizlazi da tužitelj od početka ima namjeru popraviti vozilo negdje "na crno", a onda od tuženika potražuje iznos prema dostavljenoj ponudi ovlaštenog servisa koja je znatno viša s obzirom da uključuje poreze, veću cijenu rada, sva druga davanja Republici Hrvatskoj i dr. Ostvarena razlika u iznosima nastaje i zbog toga što ovlašteni servis ugrađuje nove, originalne dijelove i zbog toga što se uredno kroz račun podmiruju sve obveze prema državi. Dakle, tužitelj putem varanja na porezima želi ostvariti zaradu na šteti. Tuženik predlaže da tužitelj popravi svoje vozilo u servisu prema ponudi koju je sam dostavio i na kojoj temelji tužbeni zahtjev, a tuženik će sav trošak koji nastane povodom toga popravka platiti.

Tuženik nadalje ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do totalne štete pa je uspostava stanja kakvo je bilo prije nego je šteta nastala moguće. Njegova obveza da tužitelju plati štetu u novcu, postojala bi jedino i isključivo onda da nije moguće uspostaviti prijašnje stanje, što ovdje nije slučaj. Stoga je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan. Iz razloga svrsishodnosti i nastojeći izbjeći nepotreban sudski postupak, tuženik je isplatio tužitelju iznos od 6.000,00 kn. na ime naknade imovinske štete koja je predmet zahtjeva. Smatra da je isplatom toga iznosa u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu tužitelju jer mu je taj iznos i više nego dovoljan za popravak vozila "na crno". Osporava zatraženi početak tijeka zatezne kamate.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom preslike prometne dozvole tužiteljeva vozila, izvida štete priloženoga spisu, dopisa tuženika tužitelju od 02.03.2017.god., priložene foto dokumentacije, ponude A. s. O. d.o.o. br.333500 od 08.05.2017.god.,spisa tuženika br.1780 1051 0228, nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za cestovni promet M. Ž. od 29. studenoga 2019.god., očitovanja toga vještaka od 1. listopada 2020.god. Stranke su zatražile parbeni trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Između stranaka u postupku nije prijeporno da se 08. veljače 2017.god. u S. dogodila prometna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja, te da je nezgodu skrivio osiguranik tuženika i da je tuženik odgovoran za nastalu štetu. Neprijeporna je pasivna legitimacija tuženika i osnova odgovornosti za štetu.

U postupku je valjalo raspravit i utvrditi je li tužitelj isplatom iznosa od 6.000,00 kn. u cijelosti namiren po predmetnom štetnom događaju.

Odredbom čl.1045. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05,41/08,125/11, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl.1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta).

Prema odredbi čl.1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Prema izvidu štete Jadranskoga osiguranja od 09. veljače 2017. god. na tužiteljevom automobilu trebalo je popraviti zadnji branik. Procijenjeno je da za popravak treba pet sati rada limara i četiri sata rada lakirera.

Prema ponudi A. s. O. d.o.o. od 08. svibnja 2017. god. predviđena je zamjena zadnjeg branika novim. Cijena novog zadnjeg branika iznosi 8.658,72 kn, a za popravak potrebno je tri sata rada mehaničara i tri sata rada lakirera, što ukupno košta 990,00 kn bez PDV-a. Ukupno trošak popravka vozila, prema ponudi A. O., iznosi,

uključujući i P., 12.060,90 kn.

U postupku je izveden dokaz i prometno tehničkim vještačenjem na okolnost visine štete nastale na vozilu tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi.

Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za cestovni promet M. Ž.

od 29. studenoga 2019.god. na tužiteljevu vozilu došlo je do vidljivoga oštećenja zadnjeg branika. Prema oštećenjima procjenjuje da je popravak vozila ekonomski opravdan. Vještak ističe da je za tužiteljevo vozilo Citroen c6 sačinjen izvid štete J.

o. te je procjenitelj predvidio popravak zadnjeg branika. Pri tome rad limara predviđen je s 5 sati x 110kn=550+PDV= 687,50 kn. Rad lakirera predviđen je s 4 sata x 220 kn=880+PDV=1.100,00 kn. Trošak popravka zadnjeg branika prema izvidu štete J.

o. iznosi 1.787,50 kn.

Vještak nadalje navodi da je na prigovor vlasnika oštećenog vozila sačinjen dopunski Izvid štete kojim je predviđena zamjena zadnjega branika. Prema dopunskom izvidu trošak popravka vozila iznosi: a) dijelovi za zamjenu: zadnji branik= 8.658,72 kn.,b) rad mehaničara od 3sata x 110 kn=330kn i rad lakirera od 3 sata x 220 kn=660 kn, ukupno rad bez PDV= 990,00 kn. Ukupno trošak popravka iznosi: 8.658.72+990=9.648,70 kn+PDV=12.060,90 kn. Popravak oštećenja koja su nastala na vozilu tužitelja u prometnoj nezgodi, zamjenom zadnjeg branika na njegovom vozilu iznosi 12.060,90 kn.

U svome očitovanju od 1. listopada 2020.god. vještak Ž. je ponovio navode iz svog nalaza i mišljenja i ostao kod svojih utvrđenja. Ističe da ovlašteni serviser, kod stanja branika kakav je on nakon predmetne nezgode, mijenja branik s novim sukladno pravilima struke. Ističe da je vozilo tužitelja u trenutku nezgode bilo staro 10 godina, a nije mu poznato je li toliko bio star i oštećeni branik, kao ni u kakvom je stanju branik bio prije štetnog događaja. Ugrađivanje novog branika može povećati vrijednost tužiteljeva vozila do maksimalno 5%. Na tužiteljevom automobilu nije nastala totalna šteta te je popravak vozila isplativ. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Ž. kao nepristran i stručan, a iz nalaza je razvidno da ovlašteni serviser, u slučaju nastanka štete kakva je nastala na tužiteljevom vozilu, mijenja oštećeni branik novim, te da u cijenu popravka vozila ulazi vrijednost novoga branika, kao i PDV na ugrađeni materijal i rad. Trošak popravka tužiteljeva vozila uključuje, dakle, ugradnju novoga branika te PDV, a tužitelj ima pravo vozilo popraviti kod ovlaštenog servisera.

U postupku je bilo prijeporno ima li tužitelj pravo na naknadu štete na vozilu u punom iznosu, uključujući i PDV, prije nego što je popravio vozilo, odnosno prije nego što je dobio račun popravka.

Uzevši u obzir sve izvedene dokaze sukladno odredbi čl.8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. Sud polazi od temeljnoga pravila o popravljanju materijalne štete tj. dužnosti uspostave prijašnjega stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplati naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Pri tom se vodi računa o tome da ne postoji zakonska obveza oštećenika da sam popravi štetu, plati račun i slično, a potom od osiguranja traži povrat tih sredstava temeljem računa. Sud pri odlučivanju o predmetnom zahtjevu ne ulazi u razloge zbog čega tužitelj nije popravio oštećenu stvar, a tvrdnje tuženika da bi ponašanje tužitelja bilo lukreativno, da se tužitelj želi domoći nepripadajućih novčanih sredstava, jer da predmetnu štetu može sanirati s manje troška izbjegavajući plaćanje PDV-a i ostalih davanja državi, samo su pretpostavke, nebitne za odlučivanje u ovom sporu. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja vještačenjem po vještaku prometne struke, koji je za izračun koristio procjenu štete izvršenu od A. s. O. d.o.o., koju je prihvatio i tuženik, a tuženik je, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, dužan isplatit tužitelju novčanu svotu koja je potrebna za popravak stvari u cjelokupnom utvrđenom iznosu. Ovakav stav glede prava oštećenika i obveze odgovorne osobe sadržan je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-818/2011-2, Revx- 584/13, Suiv-127/13, Revx-280/2011-2, Revx-341/2010-2, Rev-1667/2010-2.

Radi navedenoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i dosuditi mu zatraženi iznos od 6.060,90 kn. na ime naknade imovinske štete. Naime, šteta na njegovom vozilu iznosi 12.060,90 kn., od čega je tuženik isplatio 6.000,00 kn., pa je ostao dužan naknaditi tužitelju ostatak iznosa do naknade cjelokupne štete.

Na dosuđeni iznos štete određena je zakonska zatezna kamata počev od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a s obzirom da tužitelj nije popravio štetu na vozilu.

Odbijen je prijedlog tuženika za pregledom tužiteljeva vozila, kao nepotreban. Iz Ponude A. s. O. d.o.o. jasno proizlazi visina štete i cijena popravka tužiteljeva vozila, što je vještak Ž. potvrdio svojim nalazom i mišljenjem. Ponudu A. s. O. glede troškova popravka prihvatio je i tuženik kada je izrazio spremnost snositi sve troškove popravka vozila prema toj ponudi (isplatu je uvjetovao dostavom računa). Nije stoga bilo potrebno pregledavati tužiteljevo vozilo da bi se utvrdila oštećenja na njemu te visina štete. O tvrdnjama tuženika glede mogućeg popravka vozila "na crno", izbjegavanja plaćanja poreza i sl., sud je naprijed u obrazloženju dao svoje očitovanje i iznio svoj stav.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na 5 ročišta (20.03.2019.,28.05.2019.,05.09.2019.,16.01.2020., 01.10.2020.) i sastav tri obrazložena podneska (18.03.2019.,03.09.2019., 08.01.2020.) po 75 bodova, ukupno 675 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za PDV i 1.200,00 kn troška vještačenja, ovo je dalo iznos dosuđenoga troška od 9.637,50 kn.

U Splitu, dne 02. prosinca 2020. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ, v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis

Broj zapisa: 1789b-488a5

Kontrolni broj: 044ca-172d9-1c9e3

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.