Rev-3112/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3112/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. M. iz Z. , koga zastupa Š. B., odvjetnik u Z. , protiv tužene C. o. d.d. iz Z. , odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. travnja 1993. godine br. Gž-1342/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. studenog 1992. godine br. Pn- 436/92, u sjednici vijeća koja je održana 7. veljače 1995. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. studenog 1992. godine broj Pn-436/92-17 u točki I i II, kao i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 20. travnja 1993. br. Gž-1342/93-2 u dijelu o dosudi nematerijalne štete za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti i u tom dijelu sudi:

Tužena C. o. d.d. iz Z. dužna je isplatiti tužitelju Š. M. iz Z. za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 3.200 Kn (3,200.000 HRD), još i iznos od 1.800 Kn i za naruženost pored iznosa od 800 Kn (800.000 HRD) još i iznos od 500 Kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 1992. godine do isplate.

Tužena je dužna naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak u iznosu od 448 Kn, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom naloženo je tuženoj da tužitelju za stradanje u prometnoj nezgodi od 1. kolovoza 1991. godine plati novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1,000.000 HRD ili 1.000 Kn (traženo 1,500.000 HRD), za pretrpljeni strah 400.000 HRD ili 400 Kn (traženo 900.000 HRD), za naruženje 800.000 HRD ili 800 Kn (traženo 1,500.000 HRD) i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 3,200.000 HRD ili 3.200 Kn (traženo 8,000.000 HRD), sve sa odgovarajućom kamatom (uz naknadu parničnog troška u iznosu od 156.000 HRD ili 156 Kn. Odlučeno je da tužena plati tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 576.000 HRD ili 576 Kn (nije predmet revizijskog razmatranja).

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava nalazeći da je dosuđena novčana naknada nerealna i neprimjerena zadobivenim ozljedama i posljedicama koje su odatle proizašle. Predložio je da se revizija prihvati i odluke sudova preinače uz dosudu tražene pravične novčane naknade.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, se o izjavljenoj reviziji Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede (udarnokrvni podljev lica, ranu razderotinu donje usnice, udarne ozljede lijeve podlaktice, mnogoiverni i intraartikularni prijelom kostiju lijeve podlaktice, udarne ozljede pete, kao i mnogoiverni prijelom desne petne kosti). Zbog takovih tjelesnih ozljeda i složenog bolničkog liječenja (operacije desne petne kosti, osteosinteza lijeve lakatne kosti, pločicom i vijcima, zatim ponovljena osteosinteza radijusa i ulne zbog nastale pseudoartroze), tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 10 dana, srednje jačine oko 20 dana i slabije bolove u trajanju oko 3 mjeseca. Tužitelj je pretrpio i jaki strah u trajanju od 2 dana, a zatim je bio u strahu za ishod liječenja i zabrinutost za opće zdravstveno stanje, uz ozbiljan strah od prometa.

Na osnovi takovih utvrđenja sudova, koja su i bila odlučna za zakonito i pravilno rješenje nastalog spora, sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda, respektirajući težinu i trajanje fizičkih bolova i straha na toj osnovi tužitelju dosudili pravičnu i primjerenu novčanu naknadu u iznosu od 1,000.000 HRD ili 1.000 Kn, odnosno 400.000 HRD, ili 400 Kn, (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91), zbog čega se revizija tužitelja u tom dijelu nije ukazala osnovanom (čl. 393. ZPP, "NN" br. 53/91). Međutim, sudovi nisu u dovoljnoj mjeri ocijenili sve osobitosti ovog slučaja koje se odnose na zahtjev tužitelja za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženje, a koje po mišljenju ovog revizijskog suda opravdavaju dosudu povećanog novčanog iznosa pravične naknade temeljem odredbe čl. 200. ZOO. Naime, tužitelj je stradao kao mlad čovjek (rođen je 1954. godine), čija je radna i životna sposobnost uslijed zadobivenih ozljeda i posljedica koje su te ozljede izazvale utvrđene u vrlo visokom stupnju od 40%. Tužitelj šepa na desnu nogu, teško stoji na prstima i na peti desnog stopala, postoji jako ograničenje kretnja u desnom supolarnom zglobu i deformacija pete, uz zaostale ožiljke na lijevoj podlaktici, na usnici usta i desnoj peti, što izaziva jači stupanj naruženja. Na osnovi takovih činjenica, ovaj sud nalazi da je tužitelju za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti pored dosuđenog iznosa od 3,200.000 HRD na toj osnovi kao primjereno i pravično trebalo dosuditi još i iznos od 1.800 Kn, te po osnovi naruženosti pored iznosa od 800 Kn još i iznos od 500 Kn, pa je u tom dijelu revizija tužitelja djelomično kao osnovano prihvaćena, zbog čega je i trebalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. st. 1. ZPP).

Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 7. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.