Rev-347/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 347/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari I. tužitelja S. U., II. tužitelja M. I., III. tužiteljice E. L., IV. tužiteljice G. P., V. tužitelja N. P. i VI. tužiteljice V. I., svi iz P., koje sve zastupa punomoćnica M. B. V., odvjetnica u P., protiv tuženika D. S. iz P., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u P., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-2620/12-2 od 12. listopada 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1237/11-18 od 22. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika D. S. protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2620/12-2 od 12. listopada 2012. odbacuje se kao nedopuštena.

II. I.-VI. tužiteljima se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj P-1237/11-18 od 22. ožujka 2012. utvrdio je da je tuženik smetao I.-VI. tužitelje u posjedu stepenica na način da je 9. srpnja 2011. postavio željeznu ogradu na betonskoj podlozi uz i nad stepenicama koje vode u podrum zgrade gdje se nalaze šupe, naložio je tuženiku da uspostavi posjedovno stanje kako je bilo u času smetanja na način da željeznu ogradu skine te mu je zabranio takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I. izreke), naložio je tuženiku naknaditi I.-VI. tužiteljima parnični trošak u iznosu 4.284,78 kuna (točka II. izreke), odbio je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 312,50 kuna (točka III. izreke), odbio je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke) te je utvrdio da je tužba S. U. povučena (točka V. izreke).

Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni broj Gž-2620/12-2 od 12. listopada 2012. odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrdio rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1237/11-18 od 22. ožujka 2012. Istim rješenjem odbio je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijano rješenje, podredno da ukine oba nižestupanjska rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te naloži I.-VI. tužiteljima naknaditi mu trošak sastava revizije u iznosu 610,00 kuna te trošak sudske pristojbe.

U odgovoru na reviziju I.-VI. tužitelji predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju tuženika odbaci kao neosnovanu te naloži tuženiku naknaditi im trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu 625,00 kuna te trošak pristojbe na odgovor u iznosu 400,00 kuna.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog spora je posjedovna zaštita na nekretninama I.-VI. tužitelja.

Prema odredbi čl. 443. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 400. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u parnicama u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

Drugostupanjskim rješenjem o smetanju posjeda postupak se pravomoćno završava što znači da je protiv takvog rješenja dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U ovom slučaju revizija tuženika nema potreban propisani sadržaj za izvanrednu reviziju u smislu citirane zakonske odredbe, jer revident nije naznačio konkretno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, a bez čega nije moguće ni ocijeniti ovisi li o tom pitanju odluka u ovoj pravnoj stvari, a time ni je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već se navodi revidenta svode na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pravno pitanje treba postaviti na način da ne ostavlja dvojbu o kojem pravnom pitanju, u okviru nekog pravnog instituta ili zakonske odredbe je riječ, a to u reviziji nije učinjeno.

Pritom treba podsjetiti da ovaj sud niti može niti smije umjesto revidenta kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koja je on moguće imao na umu kada ju je izjavljivao, a postojanje kojih pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ni ispitivati krije li se takvo pitanje moguće u navodima revidenta kojima problematiziraju pravilnost pobijane presude, jer bi to ozbiljno dovodilo u pitanje nepristranost suda u postupanju u odnosu na protivnu stranku u ovom postupku, kao jednog od temeljnih načela (načelo nepristranosti), a kojim se sud mora rukovoditi tijekom čitavog trajanja sudskog postupka pa tako i ovog revizijskog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a sud bi se doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenata.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nije podnesena sukladno čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP.

Trošak odgovora na reviziju nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa se taj trošak I.-VI. tužiteljima ne dosuđuje po čl. 154. st. 1. ZPP.

Zagreb, 9. svibnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.