II Rev-71/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 71/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Radomire Felicijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. industrija i kovnica "M.O. " Z., protiv tuženika I. industrija komunalne opreme i mjerila Z., radi plateža 242.455,2 HRD, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Privrednog suda Hrvatske od 7. IV. 1992. godine br. Pž-652/92-2, kojom je potvrdjena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu br. P-30955/90 od 6. V. 1991. godine, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1992. godine,

presudio i riješio je :

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na novčanu obvezu u iznosu od 28.310,2 HRD.

II. Revizija se odbija kao neosnovana u odnosu na novčanu obvezu u iznosu od 214.140 HRD.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je prvostepena presuda kojom je tuženik obvezan da plati iznos od 214.140 HRD na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, zatim obvezu plaćanja iznosa od 3.089,60 HRD sa zateznom kamatom, a to na ime neplaćenog računa za izvršenu narudžbu robe, te iznos od 25.225,60 HRD, kao ukupnu glavnicu zatezne kamate na neplaćene račune za izvršenu dostavu robe sa zateznom kamatom, uz obvezu naknade parničnog troška u iznosu od 21.616,6 HRD.

II Rev 71/92

Protiv pravomoćne drugostepene presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, a sve uz prijedlog da se "revizija usvoji u cijelosti".

Revizija je dostavljena tužitelju i nadležnom javnom tužitelju, ali Javno tužilaštvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnesenoj reviziji.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija opravdanost revizijskih razloga posebno ističe da sadržaj revizije ukazuje na nepotpunost utvrdjenog činjeničnog stanja, pa predlaže da se odbije revizija.

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično je neosnovana.

Tužitelj je istom tužbom tražio novčane isplate po različitoj pravnoj osnovi:

- a) iznos od 3.089,6 HRD odnosi se na neplaćeni račun za naručenu robu;

- b) iznos od 25.525,6 HRD predstavlja uglavničenu zateznu kamatu na odredjeno, a naknadno, plaćeno dugovanje za isporučenu robu, te

- c) zahtjev za platež 214.140 HRD temelji se na ugovoru stranaka o neplaćenoj zakupnini odnosno naknadi za korištenje poslovnog prostora tužitelja kroz vrijeme 1987. godine, 1988. godine i 1989. godine.

Takva objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika temelji se na odredbi čl. 188. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a taj zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje: ZPP).

Tužbeni zahtjevi obuhvaćeni pravomoćnošću drugostepene presude pod toč. a) i b) proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove - dugovanja tuženika za naručenu i isporučenu robu, dok se iznos od 214.140 HRD odnosi na neplaćenu naknadu za korištenje poslovnog prostora tužitelju - dakle - ta i takva novčana obveza tuženika temelji se na drugačijoj pravnoj osnovi.

S obzirom da se svi zahtjevi odnose na novčano potraživanje, to je za pitanje dopuštenosti revizije mjerodavan vrijednosni kriterij - vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude (čl. 497. ZPP). Vrijednost predmeta spora odredjuje se prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi kada se isti zahtjevi temelje na istoj l. 37. st. 1. ZPP), dok u slučaju da više zahtjeva proizlazi iz činjeničnoj i pravnoj osnovi (č

raznih osnova tada se vrijednost predmeta spora odredjuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

Zato u ovu slučaju, budući da tužbeni zahtjevi pod a) i b) proizlaze iz iste činjenične i pravne osnove, to je vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije iznos od 28.315,2 HRD, a taj je iznos niži od visine vrijednosnog kriterija - 45.000 HRD - za dopuštenost

II Rev 71/92

revizije temeljem odredaba čl. 497. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 6. Zakona o izmjeni ZPP od 7. X. 1989. godine, a sve temeljem odredbe čl. 57. st. 3. Zakona o izmjeni i dopuni ZPP od 25. V. 1990. godine (ti se zakoni primjenjuju kao i Zakon o parničnom postupku prethodno rečeno kao zakon Republike Hrvatske) - pa je u odnosu na taj dio pravomoćne drugostepene presude revizija tuženika nedopuštena i slijedom odredbe čl. 392. ZPP odbačena.

Tuženik je obvezan prema pravomoćnoj presudi da tužitelju plati i iznos od 214.140 HRD kao dugovanje naknade za korištenje poslovnog prostora tužitelja, a temeljem dogovora koji se izvršavao kroz razdoblje od 1987. godine, 1988. godine i 1989. godine.

Postojanje takva ugovora o korištenju - nesporno - poslovnog prostora tužitelja od strane tuženika i stvarnog korištenja takva prostora sa ugovorenom visinom naknade za to korištenje kroz odredjeno vrijeme i u odredjenim iznosima, utvrdjenje je nižestepenih sudova, pa osporavanje tih i takvih činjenica u reviziji ne može biti razlog za ispitivanje valjanosti nižestepene pravomoćne odluke, jer je to nedopušteni revizijski razlog temeljem odredaba čl. 385. st. 3. ZPP.

Prema takvu stanju ugovorenog korištenja poslovnog prostora tužitelja ovaj sud ne nalazi da bi postojala pogrešna primjena materijalnopravnih odredaba, jer je ugovorom preuzeta obveza tuženika za plaćanje naknade za korištenje poslovnog prostora zakonska osnova i za izvršenje takve obveze.

Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije, pa i u odnosu na paušalno izneseni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 10. ZPP na koju, a jedinu, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok tuženik u reviziji nije odredjeno ukazao na neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka (sve to temeljem odredaba čl. 386. ZPP), tako da je to rezultiralo odbijanjem revizije u već navedenu dijelu pobijane pravomoćne drugostepene presude temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 28. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.