I Kž-269/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 269/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Branka Brkića, Vesne Vrbetić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L. dr. zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu. KZ/11) i zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. L. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 12. veljače 2013 godine br. K-9/12, u sjednici održanoj 15. listopada 2013 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. L. kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci proglašen je krivim opt. D. L. zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 KZ/11, te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 77 KZ/11 opt. D. L. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 50,00 kuna, a na temelju čl. 190 st. 8 KZ/11 i čl. 79 KZ/11 oduzima se jedna digitalna vaga crne boje, dvije PVC vrećice žute boje i jedna PVC vrećica bijele boje. Na temelju čl. 354 t. 3 ZKP (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/97) opt. K. D. oslobođena je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 173 st. 2 KZ /97.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. D. L. po branitelju P. R. odvjetniku iz R..

ći dio presude zbog pogrešno utvrđenog Državni odvjetnik se žali na oslobađaju činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog

I Kž 269/13-4

stupnja, ukine prvostupanjsku presudu dijelu u kojem je opt. K. D. oslobođena od optužbe i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. D. L. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U skladu s odredbom čl. 373 ZKP/97 spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. D. L.

Iako se uvodno u žalbi ovog optuženika navodi da se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, razlozi žalbe ne sadrže obrazloženje ove žalbene osnove, već samo tvrdnju kako je „presuda s obzirom na provedeni dokazni postupak nerazumljiva, odnosno proturječna, razlozi o odlučnim činjenicama su potpuno nejasni i proturječni“, no zatim se u daljnjem tekstu žalbe upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje s po žalitelju, vlastitom ocjenom provedenih dokaza. Unatoč tome, sud drugog stupnja u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97 ispitao je po službenoj dužnosti prvostupanjsku presudu, te je utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba iz čl. 367 st. 1 t. 1, 5, 6, 8 do 11 i st. 2 ZKP/97.

Nasuprot tvrdnjama u žalbi ovog optuženika, sud prvog stupnja valjanom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo osnovane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama vrlo jasno obrazložio u presudi. Naime, nije sporno da su policijski službenici M. Š. i D. B. zaustavili K. B., kojeg su prethodno vidjeli da ulazi, a zatim izlazi iz u kuće u kojoj su boravili opt. D. L. i opt. K. D., te da im je on dobrovoljno predao paketić s heroinom u količini od 0,16 grama. K. B., ispitan u svojstvu svjedoka na glavnoj raspravi od 7. veljače 2013 godine porekao je da bi ovu opojnu drogu kupio od optuženika, iako se baš nikako ne izjašnjava u odnosu na činjenicu da je zatečen po izlasku iz zgrade u M. kbr. ... Iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su nakon pretrage stana od opt. D. L. oduzeti digitalna vaga s tragovima opojnih droga, između ostalog i heroina i izrezane PVC vrećice kakve služe za pakiranje malih količina droge, a iz ispisa telefonskih kontakata mobilnih telefona, proizlazi da su opt. D. L. i K. B. na dan 18. siječnja 2011 godine čak osam puta razgovarali telefonom, što također upućuje na zaključak u opt. D. L., bila kupnja i preuzimanje dogovorene količine da je razlog dolaska K. B. u kuć

heroina.

I Kž 269/13-4

Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na ovog optuženika zaključio, da je u potpunosti dokazano da je neovlašteno prodao tvar koja je propisom proglašena opojnom drogom, pri čemu je osnovano primijenio u skladu s odredbom čl. 3 st. 2 KZ/11 novi blaži KZ, te je činjenično opisano djelo u izreci pravno označio kao kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190 st. 2 KZ/11.

Odluku o kazni, sud drugog stupnja ispitao je u skladu s odredbom čl. 382 ZKP/97, te je utvrđeno da je prvostupanjski sud pravilno kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je opt. D. L. do sada višestruko osuđivana osoba, od čega dva puta za istovrsna kaznena djela, pa se pored činjenice da se u ovom slučaju radilo o relativno maloj količini heroina, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ukazuje primjerenom svim utvrđenim okolnostima i težini djela, pa je tako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Na žalbu državnog odvjetnika

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi na dio presude u kojem je opt. K. D. oslobođena od optužbe navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što je ova optuženica boravila u izvanbračnoj zajednici s opt. D. L. u istoj kući, da je do sada višestruko osuđivana za istovrsna kaznena djela, da je u kući pronađena određena količina novca, pa da je te okolnosti ne isključuju kao supočinitelja kaznenog djela. Naprotiv, same za sebe činjenice koje se ističu u žalbi ne mogu predstavljati dokaz, pa niti krug indicija, da je ova optuženica počinila zajedno s optuženikom isto kazneno djelo.

Naime, dosadašnja osuđivanost i boravak u istom stanu, ne mogu predstavljati kvalitetan dokaz u svrhu zaključka o dokazanosti kaznenog djela, posebno ako se imaju u vidu dokazi na osnovi kojih je utvrđeno da je opt. D. L. počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, a od kojih dokaza niti jedna ne upućuje na činjenicu da bi isto kazneno djelo u supočiniteljstvu počinila i opt. K. D., zbog čega je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 15. listopada 2013 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.