Rev-2994/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2994/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Andrije Erakovića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz D., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica iz D., protiv tuženice Županije bjelovarsko- bilogorske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Daruvaru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 29. travnja 1999. godine broj Gž-467/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru od 25. studenog 1998. godine broj P-353/98, u sjednici održanoj 09. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženica obvezana platiti tužiteljici na ime plaće za rujan 1992. godine iznos od 24,80 kn, za listopad 1992. godine 38,26 kn, a za studeni 1992. godine 50,31 kn, sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže određeno izrekom presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju iz čijih navoda proizlazi da je izjavljena zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom kao u reviziji protiv presude Gž-617/98, u kojoj se predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Neosnovan je prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za rujan, listopad i studeni 1992. godine.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koje je ocijenio pravilnima i sud drugog stupnja, proizlazi:

- da je tužiteljici prvostupanjskom odlukom od 31. kolovoza 1992. godine, koja je postala konačna donošenjem drugostupanjske odluke 1. prosinca 1992. godine izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa sa danom 1. prosinca 1992. godine,

- da su pravomoćnom presudom te odluke poništene kao nezakonite (zbog zastare),

- da je tužiteljici za rujan, listopad i studeni 1992. godine isplaćena plaća u iznosu od 5.661 HRD (sada to iznosi 5,66 kn) za svaki mjesec,

- da bi plaća tužiteljice za rujan 1992. godine iznosila 30.465,50 HRD (30,46 kn), za listopad 1992. godine 43.927 HRD (43,92 kn), a za studeni 1992. godine 55.971,50 HRD (55,97 kn).

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužiteljici neosnovano umanjena plaća za mjesec rujan, listopad i studeni 1992. godine, jer je poništenjem odluke kojom joj je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa tužiteljica došla u takav položaj kao da te odluke nije ni bilo, tako da ima pravo i na plaću kao da je radila.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 61. Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine” br. 25/92) kada su ocijenili da tužiteljici pripada pravo na razliku do iznosa plaće koju bi ostvarila u rujnu, listopadu i studenom 1992. godine, da je u to vrijeme radila.

Tako je o reviziji tuženice odlučeno na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu, 09. srpnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.