I Kž-33/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 33/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2.u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 10. studenog 2005. godine br. K-28/05, u sjednici održanoj 26. siječnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba opt. D. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženik za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7. srpnja 2005.godine, pa nadalje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, opt. D. B. oglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. srpnja 2005. godine pa nadalje.

Na temelju čl. 80. KZ OD optuženika je oduzeta puška marke PAR, tvornički br. H- 252926, call. 7,62, ručna bomba M-75, tvornički br. 8816, 23 komada streljiva call. 7,62, tamnoplava kapa sa šiltom i kapuljača s prorezom za oči.

I Kž 33/06-4

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženi je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka koji su pali su na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici Ž. F., odvjetnici iz O., zbog odluke o kazni, te predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni, u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 18. siječnja 2006. godine broj KŽ-DO- 136/06, izrazio je mišljenje da je sud prvog stupnja ispravno ocijenio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, te predložio je da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Optuženik ispravno ukazuje na to da sud prvog stupnja nije u potpunosti uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje su se našle kod optuženika, ali ne zbog toga što je, odbijanjem prijedloga za provođenjem psihijatrijskog vještačenja nad optuženikom, nepotpuno utvrdio njegovo psihičko stanje, a koje bi dovelo do blažeg kažnjavanja, niti zbog toga što je, pri ocjeni svih okolnosti koje utječu na kaznu, dao prenaglašeni značaj generalnoj prevenciji, zanemarivši specijalnu prevenciju, kada je kao otegotnu okolnost posebno uzeo svakodnevnu pojavu kaznenih djela oružanih pljački različitih novčarskih ustanova, čime se ujedno narušava sigurnost građana u širem smislu.

Sud prvog stupnja posebno je, u obrazloženju pobijane presude (stranica 5), istakao zbog čega ne prihvaća obranu optuženika da se u kritično vrijeme nalazio u posebnom duševnom stanju i zbog čega nije prihvatio prijedlog za njegovim psihijatrijskim vještačenjem. Naime, kako navodi prvostupanjski sud, iz obrane optuženika proizlazi da se on i ranije povremeno zaduživao kod različitih fizičkih osoba radi ulaganja u ugostiteljski lokal, te je ujedno i proširio obujam njegove djelatnosti, pa je tako 2002. godine zaključio Ugovor o zajmu s T. B. i potom plaćao ugovorenu kamatu, u odnosu na koju, unatoč tome što ju je smatrao zelenaškom, nije posegnuo niti za jednim pravnim sredstvom radi zaštite svojih interesa. I po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju se radilo o optuženikovim dugoročnim financijskim ulaganjima i poslovnom riziku koji je svjesno prihvatio, te se nemogućnost urednog vraćanja duga i strah od gubitka imovine, ne može prihvatiti kao opravdanje za počinjenje tako teškog kaznenog djela kao što je razbojništvo uz uporabu oružja, a niti kao olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne, tim više što je djelo počinio u ubrojivom stanju, svjesno i voljno po prethodno utvrđenom planu.

Isticanjem u pobijanoj presudi činjenice da kaznena djela razbojništva čine gotovo svakodnevnu pojavu, čime se narušava sigurnost građana u širem smislu, opravdano je i sud prvog stupnja time nije dao veći značaj generalnoj prevenciji u odnosu na individualnu.

I Kž 33/06-4

Generalna prevencija sastavni je dio opće svrhe kaznenopravnih sankcija navedene u odredbi čl. 6. KZ i sastoji se u tome da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo, te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju, kao i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe ne samo na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, nego i na sve ostale da ne čine kaznena djela, te da se utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja je ispravno postupio kada, uz olakotne okolnosti koje je uzeo u obzir optuženiku (ranija neosuđivanost, obiteljske prilike-jer je otac dvoje malodobne djece, sudioništvo u Domovinskom ratu od 1991.do 1992. godine i u akcijama „Bljesak“ i „Oluja“, iskreno držanje pred sudom, izraženo kajanje, osudu djela i ispriku djelatnicima oštećene banke), nije uzeo kao olakotnu okolnost psihičko stanje u kojem je optuženik počinio ovo kazneno djelo. Sud je također pravilno ocijenio i otegotne okolnosti kod optuženika, kao što su njegovo postupanje po prethodnom planu, prisvajanje znatne imovinske koristi, ozljeđivanje djelatnika policije prilikom njegovog uhićenja, zahtjev oštećene za kažnjavanjem i posebno svakodnevnu pojavu ovih kaznenih djela kojima se narušava sigurnost građana.

Međutim, sud prvog stupnja nije, prilikom odmjeravanja kazne optuženiku, kao olakotnu okolnost uzeo u obzir i okolnost da počinjenjem kaznenog djela za oštećenu P. b. Z., Poslovnica N. G., nije nastupila materijalna šteta u otuđenom iznosu od 179.286,71 kunu, zbog toga što je taj novac pronađen kod optuženika i vraćen oštećenici. Imajući u vidu i ovu okolnost, ovaj sud kao sud drugog stupnja, prihvatio je žalbu optuženika u odnosu na visinu izrečene kazne, te istu umanjio za šest mjeseci, koliko procjenjuje da je navedena olakotna okolnost utječe na ukupnu kaznu.

Izričući kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, ovaj sud je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ optuženiku u izrečenu kaznu uračunao i vrijeme provedeno u pritvoru od 7. srpnja 2005.godine, od kada je pritvoren, pa nadalje.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 390. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.