Rev-328/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 328/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ć. iz P. B., kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz P., protiv tuženice J. Ć. iz P. B., koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik iz P., radi utvrđenja, te u pravnoj stvari protutužiteljice J. Ć. iz P. B. protiv protutuženika M. Ć. iz P. B., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženice i protutužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 30. rujna 1997. godine broj Gž-699/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pločama od 9. travnja 1997. godine broj P-151/94, u sjednici održanoj 4. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice-protutužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su stranke stekle u bračnoj i izvanbračnoj zajednici istočni dio zgrade sagrađene na čest.zem. 7613/1 k.o. Plina, a koji se sastoji od podruma (unutarnjeg i vanjskog), sobe i hodnika u prizemlju, dvije sobe, kupaonice, hodnika, dnevnog boravka i kuhinjske niše na katu, te pušnice u dvorištu (čije su površine pobliže označene u izreci), da je doprinos tužitelja u stjecanju 9/12, u kojem omjeru je on suvlasnik tog dijela zgrade, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Istom presudom utvrđeno je da tuženici pripada suvlasništvo od 3/12 navedenog dijela zgrade, te je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnične troškove od 3.850,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari, dok je u dijelu odluke o troškovima postupka prihvaćena i u tom dijelu preinačena tako da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači pobijana presuda u smislu navoda žalbe i revizije.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji se nije izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju ukazuje revidentica, jer u razlozima presuda nema takvih proturječnosti koje bi predstavljale nedostatak zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati.

Neosnovan je i revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je utvrđenje doprinosa i suvlasništva stranaka na zajedničkoj imovini i to u dijelu od 5/12 (preko nespornog dijela od 1/3, odnosno 4/12).

Naime, tužitelj je postavio zahtjev za utvrđenje njegovog doprinosa i suvlasništva u dijelu od 11/12, dok je tuženica protutužbom tražila utvrđenje svog udjela u suvlasništvu u dijelu od 2/3.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je pravilnima ocijenio i sud drugog stupnja:

- da su tužitelj i tuženica živjeli zajedno od druge polovine 1968. godine, sklopili su brak 24. ožujka 1971. godine, a razveli se 7. prosinca 1971. godine,

- da je početkom 1974. godine ponovno uspostavljena zajednica života između parničnih stranaka i trajala je do početka 1983. godine,

- da tužitelj i tuženica imaju kćer rođenu početkom 1969. godine,

- da su tužitelj, njegov brat i stric zajednički počeli graditi kuću, te su do 1. prosinca 1968. godine iskopani temelji, izgrađen podrum, prizemlje i betonska ploča nad prizemljem,

- da je taj dio zgrade izgrađen radom i sredstvima tužiteljeve rodbine (majke, brata i strica), te nema doprinosa parničnih stranaka,

- da je u obitelji tužitelja postojao sporazum da tužitelju pripadne 1/3 zajedničke kuće i to u istočnom dijelu,

- da su daljnju gradnju na tom dijelu kuće s jednakim doprinosom tužitelj i tuženica nastavili samostalno nakon ponovnog uspostavljanja zajednice života 1974. godine i završili je 1980. godine.

Pri ocjeni doprinosa u stjecanju zajedničke imovine, kao i udjela u toj imovini, nižestupanjski sudovi su imali u vidu sve relevantne okolnosti u smislu čl. 287. st. 2. u svezi s čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90 i 25/94 – dalje ZBPO), uzevši tuženici osobito kao doprinos njen rad i brigu oko podizanja djeteta, te su u smislu st. 1. istog članka utvrdili suvlasnički dio tužitelja od 9/12 (3/4) i tuženice 3/12 (1/4). I po ocjeni ovog suda sve utvrđene okolnosti upućuju na pravilnost takvog zaključka.

Prigovor revidentice da citirana odredba nije pravilno primijenjena, jer nisu ocijenjene sve njome propisane odlučne okolnosti stoga nije osnovan.

Navodima revizije osporavaju se i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, čiju pravilnost revizijski sud nije ovlašten ispitivati, jer se u smislu čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. prosinca 2003. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.