I Kž-615/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 615/07-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Dragana Poljaka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika, Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. travnja 2007., broj K-81/06-43, u sjednici održanoj dana 06. veljače 2008., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. R. M. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, te ga je na temelju čl. 218. st. 2. KZ-a uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d. KZ-a osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP) optuženiku je naloženo da oštećeniku K. J. naknadi iznos od 830,00 kuna u roku od trideset dana računajući od pravomoćnosti presude, a temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Državni odvjetnik pobija navedenu presudu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu po svom branitelju M. I., odvjetniku iz O., u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Spis je sukladno odredbi

Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pismenom mišljenju od 05.

I Kž 615/07-3

srpnja 2007. broj KŽ-DO-1207/07 predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati i pobijana presuda preinači u odluci o kazni u skladu s žalbenim prijedlogom.

Kod ovog prijedloga ostala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak-Parfenjuk koja je nazočila sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotnih okolnosti zbog čega je optuženiku primjenom odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 57. KZ-a neopravdano izrekao kaznu ublaženu do zakonskog minimuma od jedne godine zatvora. Stav je državnog odvjetnika da okolnosti koje je utvrdio sud prvog stupnja mogu imati značaj samo olakotnih okolnosti, ali ne i posebno izraženih olakotnih okolnosti iz čl. 57. KZ-a, tako da nije bilo mjesta ublažavanju kazne, jer se na taj način neće ostvariti svrha generalne prevencije, posebice kraj činjenice da je broj ovakvih kaznenih djela u stalnom porastu.

Međutim, ovaj sud drugog stupnja prihvaća u cijelosti razloge koje je u pogledu primjene odredbe o ublažavanju iznio sud prvog stupnja.

Naime, potpuno je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio uslijed mladenačke nepromišljenosti, i da je to bio slučajan ispad, a ne njegova trajna orijentacija u životu. Radi se o redovitom studentu, neosuđivanoj osobi koja je izrazila iskreno kajanje, i koja je kazneno djelo počinila u stanju smanjene ubrojivosti.

Sve te okolnosti nedvojbeno predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz čl. 57. KZ-a, i ne radi se samo o „običnim“ olakotnim okolnostima, kako to pogrešno smatra državni odvjetnik. Bez obzira što je optuženiku izrečena najniža kazna zatvora koja se ublažavanjem mogla izreći, ona je primjerena, ne samo subjektivnim i objektivnim okolnostima vezanim za osobu optuženika, a koje je pravilno kao olakotne utvrdio sud prvog stupnja, već i okolnostima pod koji je kazneno djelo počinjeno.

Naime, optuženik očito potpuno nevičan, usred dana, oko 11,15 sati, nemaskiran, želeći doći do novca, ulazi u pekarnicu i prijeteći djelatnici I. P. kuhinjskim nožem uzima iz blagajne svega 830,00 kuna. Pri tome, djelatnica, iako uplašena, lako bježi jer ju od napadača dijeli pult, a on ju niti jednog trenutka nije primio rukama za tijelo. Prema navodima te svjedokinje optuženik joj nije verbalno prijetio već joj je izgledao uplašeno i sav je drhtao. Prema tome, evidentno je da se optuženik upustio u počinjenje kaznenog djela razbojništva bez plana, krajnje "amaterski" i naivno, što ukazuje da se uistinu radi samo o nepromišljenom ekscesu jedne mlade osobe, a ne opasnom počinitelju kojemu bi trebalo izreći rigorozniju društvenu osudu.

Stoga, kazna zatvora u trajanju od jedne godine nije preblaga, već je potpuno primjerena konkretnom slučaju, i ona će, iako ublažena, polučiti očekivane svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a. S aspekta individualne prevencije, sigurno će ukazati optuženiku da svoje ponašanje mora korigirati, u smislu da više ne dolazi u sukobe sa zakonom, a

I Kž 615/07-3

istovremeno će ostalim mogućim počiniteljima ukazati da se i za ovakva kaznena djela koja nisu izazvale ozbiljnijih posljedica izražava društvena osuda u vidu izricanja zatvorske kazne.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZKP-a, nisu nađene postupovne povrede koje su taksativno navedene u odredbi toč. 1. citiranog zakonskog propisa, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2., valjalo je temeljem čl. 387. ZKP-a žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 06. veljače 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.