Rev-1092/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1092/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP "K. " iz K., protiv tuženih V.M. i V.B. iz K., ... , sada nepoznatog boravišta koje zastupa staratelj za poseban slučaj D.H., odvjetnik iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 2. veljače 1993. br. Gž-96/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 19. studenog 1992. br. P-859/92, u sjednici održanoj dana 20. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Usvaja se otkaz stanarskog prava tuženima V.M. i V.B., na stanu u K., ... , ulaz I, u površini od 58,63 m5, te se tuženima nalaže da ovaj stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužitelju Karlovačkoj industriji mlijeka, "K. " K., u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavili su tuženici reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona prihvati.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, dok nadležni državni odvjetnik u svom izjašnjenju predlaže da se ona kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je da tuženici duže od tri mjeseca uzastopno nisu platili stanarinu za sporni stan te da ga oni i članovi njihovog porodičnog domaćinstva ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci. S obzirom na to su sudovi nižeg stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 97. st. 1. toč. 3. i čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima - "Narodne novine", br. 51/85, 42/86 i 22/92 - dalje: ZSO) kad su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Stajalište revidenata, da nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva sve dok se na siguran način ne utvrde razlozi zbog kojih oni ne plaćaju stanarinu i ne koriste stan, je neosnovano. Pretpostavka otkaza stanarskog prava zbog neplaćanja stanarine odnosno nekorištenja stana u smislu odredbe čl.

97. st.

1. toč.

3. i čl.

99. st.

1. ZSO je neplaćanje stanarine duže od tri mjeseca uzastopce odnosno nekorištenje stana neprekidno duže od šest mjeseci. U čl.

98. odnosno 99. st.

2. ZSO propisane su okolnosti koje spriječavaju otkaz stanarskog prava usprkos postojanju pretpostavki iz čl.

97. st.

1. toč.

3. i čl.

99. st.

1. ZSO. Tako se stanaru ne može otkazati stanarsko pravo zbog neplaćanja stanarine dok je privremeno nezaposlen a nema sredstava za plaćanje stanarine, dok mu se stanarsko pravo zbog nekorištenja stana ne može otkazati ako postoji neki opravdani razlog za nekorištenje stana. Kad bi se spomenute zakonske odredbe interpretirale onako kako tuženici smatraju da ih treba tumačiti, otkaz stanarskog prava ne bi se mogao usvojiti sve dok sud sa sigurnošću ne utvrdi da ne postoje okolnosti iz čl.

98. odnosno 99. st.

2. ZSO, a to znači da se stanarsko se pravo iz razloga navedenih u čl.

97. st.

1. toč.

3. i čl.

99. st.

1. ZSO praktički nikada i ne bi moglo otkazati. Kako bi napr. uopće bilo moguće utvrditi da ne postoji ni jedan od unaprijed neograničenog broja okolnosti koje u smislu odredbe čl.

99. st.

2. ZSO predstavljaju opravdani razlog nekorištenja stana? Zato, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda, zapreka usvajanju otkaza stanarskog prava iz razloga navedenih u čl.

97. st.

1. toč.

3. i čl.

99. st.

1. ZSO postoji samo onda ako se utvrdi da su se ostvarile okolnosti iz čl.

98. i 99. st.

2. ZSO, pa je dokazivanje postojanja tih okolnosti prvenstveno u interesu tuženika tj. stanara. Naprotiv, ako iz rezultata dokaznog postupka ne slijedi zaključak da su se navedene okolnosti ostvarile, sud treba prihvatiti zahtjev za otkaz stanarskog prava, ma da nije utvrđen razlog zbog kojeg stanar ne plaća stanarinu odnosno ne koristi stan. U ovom predmetu, međutim, nije utvrđeno postojanje razloga koji spriječavaju udovoljenje tužbenom zahtjevu. Stoga je, a budući da se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 20. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.