Rev-92/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-92/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz S. B., kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ž. R. i. k. iz S. B., protiv tuženika M. o. d.d. P. – F. Z., kojeg zastupa P. K. odvjetnik iz S. B. po generalnoj punomoći, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi, br. Gž-669/99 od 31. kolovoza 1999., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, br. P- 432/95 od 25. svibnja 1998., u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da plati tužitelju s osnova naknade štete iznos od 24.567,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 25. svibnja 1998. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 12.349,50 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja i tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.200,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijane presude ukinu i vrate sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinače i odbije zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova revizijskog postupka.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu totalne štete do koje je došlo na automobilu tužitelja u štetnom događaju od 15. srpnja 1994. godine iz sudara motornih vozila, a do kojeg je došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika.

U postupku je utvrđeno, da je osiguranik tuženika radi neprilagođene brzine vozila uvjetima i stanju kolnika, u nepreglednom desnom zavoju, svojim vozilo prešao na lijevu stranu kolnika, uslijed čega je vozilo tužitelja, da bi izbjeglo direktni sudar, sletjelo s ceste desno u kanal, zbog čega je na vozilu došlo do totalne štete. U prekršajnom postupku osiguranik tuženika je proglašen krivim za prekršaj iz čl. 301. st. 2. u svezi sa st. 1. toč. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” br. 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96 i 54/96).

Neosnovano revident prigovara da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), a koju povredu opisno ističe, jer da se presude ne daju ispitati jer su razlozi presuda o odlučnim činjenicama u suprotnosti s dokazima koji su u postupku izvedeni. To zato, jer presude nemaju nedostataka radi kojih se ne mogu ispitati, a razlozi su u potpunosti u skladu s dokazima koji su izvedeni u postupku.

Druge povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji ne ističe niti opisno osim navedene bitne povrede.

Navode revizije, kojima se pobija utvrđeno činjenično stanje u postupku, revizijski sud ne može ocjenjivati, kad se po odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjavljivati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja u postupku nedvojbeno slijedi, da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom osiguranika tuženika i tuženik je u obvezi u cijelosti naknaditi štetu tužitelju, a temeljem odredbe čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Niži sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo odlučujući o visini štete, kad su tužitelju dosudili štetu prema cijenama na dan presuđenja, a stanju vozila u vrijeme štetnog događaja s tim da je od tako utvrđene totalne štete odbijena cijena ostatka vozila kojeg je zadržao tužitelj, pa revident neosnovano prigovara da su niži sudovi materijalno pravo pogrešno primijenili odlučujući o visini štete.

Dakle, iz iznesenih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. svibnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.