Rev-151/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-151/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HVK M. iz S., zastupanog po predsjedniku i zz mr. M. B., a ovaj po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. P. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz S., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 1998. godine, br. Gž-1325/98., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 9. veljače 1998. godine, br. P- 617/96., u sjednici održanoj dana 29. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari poslovni prostor u S., angr., u naravi restoran P. površine 274,25 m², zatvorenog dijela i 335,48 m² otvorenog dijela – štekat, i predati ga ispražnjenog tužitelju.

U toč. II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.272,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91. i 91/92. – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene kako bitne povrede odredaba parničnog postupka, tako niti ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako nije, a suprotno reviziji, ostvarena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, a pogrešno po revidentu označena pozivom na odredbu iz čl. 421. toč. 3. ZPP. Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da tužitelj ima svojstvo pravne osobe, pa samim time i parničnu sposobnost. Da je tome tako proizlazi iz čl. 8. st. 3. Zakona o športu (“Narodne novine”, broj 60/92.) gdje je navedeno da športske organizacije imaju svojstvo pravne osobe, a u smislu čl. 9. st. 1. istog Zakona pod športskom se organizacijom smatra i klub, a to je upravo tužitelj. Ovo proizlazi i iz odredbi Zakona o športu ("Narodne novine", broj 111/97).

Ove činjenice revizijom nisu dovedene u sumnju. Da li tužitelj raspolaže imovinom na kojoj se može provesti ovrha nije odlučno za ovo presuđenje, kao što to nema utjecaja na njegovu parničnu sposobnost, kako to pogrešno smatra revident.

I materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbenom zahtjevu udovoljeno. Naime, od utvrđenja u postupku suda prvog stupnja, a koja je prihvatio i sud drugog stupnja, valja navesti utvrđenje da je između stranaka zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora dana 28. siječnja 1990. godine na određeno vrijeme od pet godina, te da istekom navedenog roka ovaj ugovor između stranaka nije obnovljen.

Samim time tuženik više nema osnovu za držanje u zakupu navedenog poslovnog prostora. Utoliko je po čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama (“Narodne novine”, broj 52/71.) u obvezi iseliti se iz tog prostora i ovoga slobodnog predati tužitelju.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj imao pravo davanja u zakup poslovnog prostora jer je prostor dat odlukom Vlade Republike Hrvatske Gradu S. na korištenje, a potom je ovaj svojom odlukom taj poslovni prostor dao na korištenje športskom društvu M., a ovaj tužitelju tj. klubu koji se nalazio u njegovom sastavu. Sve da tome i nije tako, aktivnu legitimaciju, a suprotno reviziji, tužitelj crpi osnovom zaključenog ugovora o zakupu poslovnog prostora s tuženikom, kao što iz istog izvire i tuženikova pasivna legitimacija za ovaj spor. Utoliko je tužitelj pozvan na aktivnoj strani na put ove parnice i bez raspravljanja o pravu na posjed osnovom eventualno dodijeljene koncesije, kao što je i tuženik u obvezi iseliti se, jer je ugovor o zakupu zaključen između stranaka prestao istekom roka.

Valjalo je zato u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, a pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. travnja 2003.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.