I Kž-645/1994-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-645/1994-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Frančula Rudolfa, Gudelj Milana i mr. Zmajević Branka, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.S. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbama opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. svibnja 1994. godine K-47/94, u sjednici održanoj 26. listopada 1994., saslušavši zamjenika Državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se uvažavaju žalbe opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D., preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni i opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D. za kriv. djelo zbog kojeg su oglašeni krivima, po čl. 127. st. 2. KZRH, primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđuju i to opt. P.S. i opt. B.I. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine svaki, a opt. C.D. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

Po čl. 45. st. 1. OKZRH optuženicima se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. ožujka 1994.godine pa nadalje.

U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D., te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D. zbog kriv.djela iz čl. 127. st. 2. KZRH, te su po istom zakonskom propisu, a opt. C.D. i primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđeni i to opt. P.S. i opt. B.I. na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine svaki, a opt. C.D. na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

Po čl. 45. st. 1. OKZRH optuženicima je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 4. ožujka 1994. godine pa nadalje.

Po čl. 90. st. 4. ZKP optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. l-6 ZKP.

Po čl. 100. st. 2. ZKP optuženici su obvezani na ime imovinskog pravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku S.A. iznos od 200.000 HRD i 1.720 DEM u protuvrijednosti HRD.

Protiv te presude podnijeli su optuženici žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, opt.B.I. i opt. C.D. i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te opt. B.I. zbog povrede krivičnog zakona, a opt. C.D. i zbog imovinskopravnog zahtjeva, te su predložili da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači u smislu žalbenih prijedloga.

Opt. B.I. i opt. C.D. su ujedno zahtijevali obavijest o sjednici vijeća, čemu međutim nije bilo moguće udovoljiti, obzirom na propis čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("NN" br. 73 od 31. prosinca 1991. i br. 25 od 29. travnja 1992. godine), a prema kojem se odredbe Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća ne primjenjuju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalbe su djelomično osnovane.

Neosnovano se u žalbama opt. B.I. i opt. C.D. ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Opt. B.I. posebno nije konkretizirao u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba krivičnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u vezi istaknute žalbene osnove, ovaj sud takvih povreda nije našao. Opt. C.D. pak smatra da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji se navode da su nejasni u pogledu njegovog sudjelovanja u izvršenju djela, obzirom na različitosti u obranama optuženika.

No, suprotno ovoj žalbenoj tvrdi opt. C.D. sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao razloge o svim odlučnim činjenicama, pa je tako analizirao i ocjenjivao obranu svakog optuženika, samu za sebe, i u vezi obrane ostalih optuženika, pa tako i u vezi učešća opt. C.D. u ostvarenju djela, a o čemu će nastavno još biti riječi.

Nisu osnovane niti žalbe opt. P.S., opt. B.I. i opt. C.D. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te opt. B.I. zbog povrede krivičnog zakona.

Optuženici u žalbama u bitnom ponavljaju svoje obrane sa glavne rasprave, odnosno da se njihove radnje ne bi mogle ocijeniti kao presuđeno krivično djelo razbojništva u grupi, a opt. B.I. i opt. C.D. još ponavljaju da su na sudjelovanje u djelu bili prisiljeni od strane druge dvojice optuženika.

No tu i takvu obranu optuženika već je analizirao i temeljito ispitao sud prvog stupnja , te s pravom našao da ona nije istinita i u tom pogledu dao iscrpne i uvjerljive razloge.

Provedeni dokazi, a to je prije svega iskaz oštećenika S.A., koji je vrlo određeno do u pojedinosti opisao događaj, suglasno u istrazi i na glavnoj raspravi, kao i detaljna analiza obrana optuženika, posebno u onim dijelovima gdje su im obrane različite, odnosno gdje prebacuju odgovornost jedan na drugoga, upućuju sa sigurnošću na ispravnost zaključka suda prvog stupnja da su optuženici učinili krivično djelo na način i pod okolnostima, kako je to opisano u izreci pobijane presude. Presuđeno krivično djelo sud prvog stupnja je i pravno pravilno označio, našavši da su optuženici djelovali u grupi i u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, te prijetnjom da će napasti na život i tijelo oštećenika (prijetnje ubijanjem i klanjem) oduzeli mu 200.000 HRD i 1.720 DEM i da u takvom svojom djelatnošću ostvarili krivično djelo razbojništva iz čl. 127. st. 2. KZRH.

Nema stoga nikakvog opravdanja navod žalbe opt. P.S. kako u odnosu na njega nije utvrđen umišljaj na počinjenje opisanog krivičnog djela, odnosno da bi pravilnom ocjenom svih utvrđenih činjenica valjalo zaključiti kako se kod njega radilo jedino o iznuđivanju novca za piće.

Suprotno žalbi, sve utvrđene činjenice u postupku - prethodni dogovor da uz upotrebu sile oduzimaju novac radnicima Muslimanima, zatim traženje novca od oštećenika S.A., uz prijetnju da će ga zaklati i ubiti ako im neda novac, te oduzimanje sveg novca iz novčanika oštećenika, nedvojbeno upućuju na prijetnju neposrednog napada na život i tijelo oštećenika, upravljen na oduzimanje novca, pa stoga nikako ne stoji prigovor žalbe opt. P.S. da na njegovoj strani ne bi bio utvrđen umišljaj na ostvarenje inkriminiranog krivičnog djela, odnosno da bi se radilo o iznudi.

Nisu u pravu opt. P.S. i opt. B.I. niti kada pobijaju postojanje prethodnog dogovora, obzirom na obranu opt. C.D. iz istrage o oduzimanju novca od Muslimana, te obranu opt. B.I. iz istrage o dogovoru u vezi točno određene osobe od koje će uzeti novac (ovaj optuženik je poznavao oštećenika, jer mu je ovaj bio susjed u baraci, a poznato mu je bilo i to da je oštećenik tog dana primio plaću, obzirom da ju je i on primio kao radnik "H. ").

Također su bez ikakvog osnova navodi žalbe opt. B.I. i opt. C.D. o tome kako su oni bili prisiljeni da učestvuju u djelu i to opt. B.I. od opt.P.S. i opt. C.D., a opt. C.D. od opt. P.S. i opt. B.I., kada rezultati provedene glavne rasprave nikako ne govore u prilog iznesenih tvrdnji. Kao prvo, oštećenik je u postupku bio dosljedan u svojoj tvrdnji da su mu "klanjem i ubijanjem" prijetila sva trojica optuženika, zatim iz obrane svih optuženika ( i bez obzira na njihove izmjene) proizlazi da su sva trojica vrlo aktivno učestvovali u ostvarenju djela), svi su prijetili oštećeniku, opt. B.I. je sa letvom u ruci sudjelovao u djelu, opt. P.S. i opt. C.D. su pregledali i izvadili novac iz novčanika oštećenika, a nakon počinjenja djela opt. P.S. i opt. C.D. prijete oštećeniku da će ga ubiti ako obavijesti policiju) - i konačno svi optuženici su sudjelovali u podjeli novca, ostali su zajedno i nakon počinjenja djela i svi zajedno odlaze u lokale, gdje su i zatečeni po policiji. Neosnovani su nadalje prigovori opt. P.S. i opt. B.I. u pogledu stupnja njihove krivične odgovornosti, jer da su bili pod utjecajem alkohola, obzirom na to da u spisu nema baš nikakvih podataka koji bi dovodili u sumnju uračunljivost optuženika, na što se aludira u njihovim žalbama, niti ima potrebe za dopunom dokaznog postupka - neuropsihijatrijskim vještačenjem ovih optuženika.

Nisu osnovani prigovori žalbi niti kada pobijaju odluku suda prvog stupnja u pogledu visine dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

Naime, sud prvog stupnja je u tom pogledu s pravom prihvatio iskaz oštećenika S.A., jer je on u svom iskazu bio uvjerljiv, decidiran i dosljedan kada je objašnjavao kako i na koji način i u kojim okolnostima mu je oduzet novac, gdje ga je točno držao, u kojim apoenima i koliku je točno svotu novca imao, nasuprot različitim obranama optuženika u pogledu visine oduzetog novca i njegovog korištenja, a koje su također bile predmetom podrobne analize i na temelju koje analize je sud prvog stupnja osnovano zaključio da su optuženici tim obranama očito željeli umanjiti iznos oduzetog novca.

Osnovane su žalbe optuženika zbog odluke o kaznama.

Iako je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne pravilno cijenio težinu djela i stupanj krivične odgovornosti optuženika, ipak ovaj sud drugog stupnja nalazi, imajući u vidu njihovu dosadašnju neosuđivanost i iskreno žaljenje zbog počinjenog djela, a kod opt. B.I. i okolnost da je on sa obitelji prognanik iz M.G. i da je kao pripadnik HVO sudjelovao u ratu u BiH, te kod opt. C.D. da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik, da će se svrha kažnjavanja iz čl. 31. i čl. 4. st. 2. OKZRH postići i nešto nižim kaznama od onih koje je izrekao sud prvog stupnja, tj. kaznama navedenim u izreci ove presude.

Zbog svih iznesenih razloga trebalo je o podnesenim žalbama presuditi kao u izreci na temelju čl. 377. st. 1. i 374. ZKP.

U Zagrebu, 26. listopada 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

dr.Novoselec Petar,v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)