I Kž-358/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Senke Klarić-Baranović i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. veljače 2004. godine br. K- 14/99, u sjednici održanoj dana 22. ožujka 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-358/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe optuženika pa je na temelju čl. 387. ZKP presuđeno kao u izreci.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 358/04-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Senke Klarić-Baranović i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. veljače 2004. godine br. K- 14/99, u sjednici održanoj dana 22. ožujka 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. D. O. i M. O. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Zadru, presudom od 17. veljače 2004. godine br. K-14/99 proglasio je krivim opt. D. O. i M. O. zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH i na temelju istog zakonskog propisa osudio ih na kazne zatvora, opt. D. O. u trajanju od šest godina, te opt. M. O. u trajanju od pet godina i šest mjeseci.
Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP/93 optuženici su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
Protiv te presude žali se opt. D. O. po branitelju A. K. odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.
I Kž 358/04-3
Iz istih žalbenih osnova žali se i opt. M. O. po branitelju L. S. odvjetniku iz Z. i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 13. srpnja 2004. godine br. KŽ-DO-855/04, predložio je da se žalbe odbiju kao neosnovane.
Žalbe nisu osnovane.
Žaleći se zbog pogrešno odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici smatraju da prvostupanjski sud nije utvrdio radnju izvršenja djela, posljedicu, te uzročnu vezu između radnje i posljedice.
Protivno žalbenim navodima, u provedenom postupku je utvrđeno da su optuženici došli u proizvodne pogone tvornice F. prijeteći automatskim puškama, radnike istjerali ispred pogona tvornice i pucali im pred noge, da bi zatim iz grupe izdvojili D. S. i počeli ga tući, mahali su otvorenim britvama govoreći da će sve poubijati i zatim D. S. britvom zarezali po vratu, vezali ga i ubacili u teretno vozilo, a ostale radnike prisilili da uđu u tvornički autobus.
Dakle, radnja izvršenja je u cijelosti utvrđena na temelju iskaza svjedoka S., koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, budući je u daljnjem tijeku opisa mučenja u zatvoru potvrđen iskazima svjedoka Č. i A..
Također, nema nikakve sumnje da su opisane radnje optuženika takve naravi da su bile podobne da izazovu strah i osjećaj ugroženosti kod prisutnih radnika i da su poduzete s ciljem zastrašivanja i odstranjenja radnika iz njihove tvornice.
Na kraju, radnici su ukrcani u autobus, a radnik S. odveden u zatvor u B., što samo za sebe govori o svijesti optuženika o krajnjem cilju odnosno o usmjerenosti napada na zastrašivanje i mučenje civilnog stanovništva.
U situaciji kada optuženici nisu dostupni sudu, što je svakako otežalo dokazivanje, ne može se prihvatiti žalbena tvrdnja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer nisu saslušani drugi radnici F. osim svjedoka S., budući njegov iskaz o objektivnom učinu djela nije niti doveden u sumnju, a već je ranije rečeno o podobnosti tih radnji optuženika za ostvarenje krajnjeg cilja.
Stoga nisu osnovane žalbe zbog pogrešno odnosno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, nije osnovana žalba optuženika niti zbog povrede kaznenog zakona koju žalitelji posebno niti ne obrazlažu.
I Kž 358/04-3
Nisu osnovane niti žalbe zbog odluke o kazni budući je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje je bio u mogućnosti utvrditi, a s obzirom da je optuženicima suđeno u odsutnosti, a koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći opt. D. O. kao otegotno raniju osuđivanost, kao i činjenicu da je djelo počinjeno u odnosu na poznanika i školskog kolegu, a kao olakotno je opt. M. O. cijenjeno da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik. Izrečene su kazne koje će i po mišljenju ovog suda, kao suda drugog stupnja, ostvariti sve vidove svrhe kažnjavanja.
Iz navedenih razloga nisu prihvaćene žalbe optuženika pa je na temelju čl. 387. ZKP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu, 22. ožujka 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Josip Budinski, v. r.