I Kž-802/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 802/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. G. M. i opt. D. J. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 3. studenog 2000. godine, br. K 78/98-43, u sjednici održanoj 22. veljače 2005. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

U povodu žalbi državnog odvjetnika, opt. G. M. i opt. D. J., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, te se izriče da su opt. G. M. i opt. D. J. djelima opisanim u izreci te presude počinili svaki jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129), pa se na temelju tog propisa, a opt. D. J. i primjenom čl. 57. toč. b. KZ, osuđuju na kaznu zatvora, opt. G. M. u trajanju od dvije godine, a opt. D. J. u trajanju od šest mjeseci, u koju se opt. G. M., na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 15. srpnja 1998. do 14. kolovoza 1998. godine.

Žalbe državnog odvjetnika, opt. G. M. i opt. D. J. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. G. M. i opt. D. J. svakog zbog jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i opt. K. Ž. zbog jednog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže opisanih u čl. 173. st. 2. KZ, a opt. D. J. i izreci te presude, te opt. G. M. i opt. D. J. na temelju

primjenom čl. 57. toč. b. KZ, osudio na kaznu zatvora, opt. G. M. u trajanju od dvije godine, a opt. D. J. u trajanju od šest mjeseci, dok je prema opt. K. Ž., na temelju čl. 173. st. 1. KZ,

I Kž 802/00-3

primjenom čl. 67. KZ, primijenio uvjetnu osudu, tako da ga je na temelju čl. 173. st. 1. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ako on za vrijeme od dvije godine ne počini jedno ili više kaznenih djela.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ opt. G. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. srpnja 1998. godine do 14. kolovoza 1998. godine.

Na temelju čl. 82. KZ opt. G. M. i opt. D. J. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, tako da su dužni platiti, opt. G. M. novčani iznos od 6.300,00 kn i 3.900,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti DEM prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, a opt. D. J. novčani iznos od 1.000,00 kn.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga i to, od opt. G. M. 0,31 gram hašiša, od opt. K. Ž. 65,43 grama marihuane i 11,5 komada tableta amfetamina i od D. J. 0,02 grama marihuane.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka, opt. K. Ž. i opt. D. J. solidarno u iznosu od 482,00 kn, a opt. G. M., opt. K. Ž. i opt. D. J. platiti paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn svaki.

Istom presudom, na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP, optužba je odbijena protiv opt. K. Ž. da bi počinio jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ i protiv opt. D. J. da bi počinio dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, jedno iz čl. 173. st. 1. KZ i jedno iz čl. 173. st. 5. KZ.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, opt. G. M. i opt. D. J..

Državni odvjetnik podnio je žalbu, u odnosu na opt. G. M., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda, u odnosu na tog optuženika, preinači u odluci o kazni i opt. G. M. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

Opt. G. M. podnio je žalbu putem branitelja N. K., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni, tako da se opt. G. M. izrekne blaža kazna.

Opt. D. J. podnio je žalbu putem branitelja M. M., odvjetnika iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni, tako da se opt. D. J. izrekne blaža kaznenopravna sankcija, uvjetna osuda.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a da se žalbe opt. G. M. i opt. D. J. odbiju kao neosnovane.

Žalbe državnog odvjetnika opt. G. M. i opt. D. J. nisu osnovane.

I Kž 802/00-3

Nije osnovana žalba opt. G. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Premda se u uvodnom dijelu žalbe opt. G. M. ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju se ne navodi koja je postupovna povreda počinjena. Samo se navodi, da su razlozi nejasni i proturječni u odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da je opt. G. M. počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga. Time žalitelj zapravo želi ukazati, da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Protivno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje, u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja. Pri tome se ističe, protivno žalbenom prigovoru, da je prvostupanjski sud postupio u skladu s čl. 359. st. 7. ZKP, o čemu će nastavno biti riječi u svezi sa žalbenim osnovama pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba opt. G. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Neosnovano opt. G. M. ističe žalbenu osnovu povredu kaznenog zakona, jer iz obrazloženja njegove žalbe proistječe, da u tom dijelu pobija ispravnost utvrđenih odlučnih činjenica, na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio, da je upravo opt. G. M. počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, pobliže opisano pod toč. 1 izreke pobijane presude. Dakle, ne radi se o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, nego o pobijanju ispravnosti odlučnih činjenica.

Nisu u pravu opt. G. M. i opt. D. J. kad prvostupanjsku presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima opt. G. M. i opt. D. J., prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

U svojim žalbama opt. G. M. i opt. D. J. ne iznose nešto novo što nisu naveli u svojim obranama i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, pobijaju, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, opt. G. M. i opt. D. J. u svojim žalbama polemiziraju s razlozima pobijane presude, sugerirajući svaki za sebe zaključak, da nije počinitelj djela i da nije kazneno odgovoran za kazneno djelo za koje je optužen.

I Kž 802/00-3

Žalbe opt. G. M. i opt. D. J. svode se u suštini na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, osobito na osporavanje vjerodostojnosti i ocjene obrane opt. D. J. pred redarstvenim vlastima, a žalba opt. G. M. i na osporavanje vjerodostojnosti i ocjene obrane opt. K. Ž. pred redarstvenim vlastima. Pri tome opt. G. M. i opt. D. J. ističu, kako je prvostupanjski sud trebao ispitati kao svjedoke i odvjetnika koji je bio nazočan ispitivanju opt. D. J. pred redarstvenim vlastima, a opt. G. M. smatra da je prvostupanjski sud trebao ispitati kao svjedoke odvjetnika koji je bio nazočan ispitivanju opt. K. Ž. pred redarstvenim vlastima, te osobe koje su nazočile provedenim pretragama.

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio rezultat izvedenih dokaza i obrane svih optuženika, osobito njihove obrane pred redarstvenim vlastima, pojedinačno i u međusobnoj poredbi, te izveo ispravan zaključak, da je svaki od optuženika počinio jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

Obrane svih optuženika i provedene pretrage, u poredbi s ostalim izvedenim dokazima, protivno žalbenim prigovorima opt. G. M. i opt. D. J., prvostupanjski sud je savjesno i kritički ocijenio, a u razlozima naveo, da su obrane optuženika pred redarstvenim vlastima, kao i pretrage, obavljene zakonito i ispravno.

Naime, iz zapisnika o provedenim pretragama i zapisnika o ispitivanju opt. K. Ž. i opt. D. J. pred redarstvenim vlastima nedvojbeno proistječe, da su svjedoci pretrage potpisali zapisnike o pretrazi na koje nisu imali primjedbe, kao što su odvjetnici M. M. i D. K. bili nazočni ispitivanju opt. K. Ž., odnosno opt. D. J., te bez primjedbi potpisali zapisnike o njihovom ispitivanju pred redarstvenim vlastima (list 23-26/II, 145-146/II, 35-38 i 129-131). Uz to treba istaći, da je opt. D. J. i svojim potpisom ovlastio D. K., odvjetnika iz R., da ga zastupa prigodom njegovog ispitivanja pred redarstvenim vlastima (list 131).

Opt. K. Ž. i opt. D. J. svojim obranama pred redarstvenim vlastima priznali su okolnosno djelo zbog kojeg je svako od njih pobijanom presudom proglašen krivim, ali isto tako su okolnosno i decidirano teretili opt. G. M., s kojim su bili u dobrim odnosima. Tako je opt. D. J. okolnosno i uvjerljivo opisao, kako je od opt. G. M. kupio opojnu drogu hašiš, ecstazy i marihuanu, koju je preuzimao u njegovoj obiteljskoj kući (list 130). Opt. K. Ž. iskazao je decidirano, da je i on, kod njega pronađenu opojnu drogu ecstazy i marihuanu, kupovao upravo od opt. G. M.. No, iskazao je i to, da mu je opt. G. M. predložio da se počne baviti prodajom droge koju će mu on, uz naplatu takve prodaje, dostaviti u određenoj količini (list 37). To sve, uz rečeno u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, neprijeporno ukazuje, da su opt. G. M. i opt. D. J. u više navrata neovlašteno prodavali tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom.

S obzirom da je prvostupanjski sud, protivno tvrdnjama žalitelja, na temelju glavne rasprave, pouzdano utvrdio da su obrane opt. K. Ž. i opt. D. J. pred redarstvenim vlastima dane zakonito i ispravno, da su sve pretrage obavljene uredno i bez primjedbi i da su upravo opt. G. M. i opt. D. J. počinili svaki po jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude, ispitivanjem predloženih svjedoka, što opt. G. M. i opt. D. J. ponavljaju i u svojim žalbama, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ukazuje se sasvim nepotrebnim i suvišnim.

I Kž 802/00-3

Na temelju izloženog, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i izveo ispravne činjenične zaključke, koji navodima žalbe opt. G. M. i opt. D. J. nisu dovedeni u pitanje. Za svoja utvrđenja, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno i potpuno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud.

Iz izloženog slijedi, da nije osnovana žalba opt. G. M. i opt. D. J. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Međutim, kako je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, s obzirom na odredbu čl. 3. KZ djela treba pravno označiti prema čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), kao blažem propisu. U tom smislu, po službenoj dužnosti, u odnosu na opt. G. M. i opt. D. J., preinačena je pravna oznaka djela.

Nisu u pravu državni odvjetnik, opt. G. M. i opt. D. J. kada se žale zbog odluke o kazni.

U svezi s izloženom prekvalifikacijom djela, valjalo je posebice razmotriti i odluku o kazni. S obzirom da je prvostupanjski sud, prigodom odmjeravanja kazne, ispravno ocijenio težinu kaznenih djela i stupanj kaznene odgovornosti oba optuženika, kao i sve okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude lakša ili teža, pa je prema takvoj ocjeni opt. G. M. ispravno izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja nije preblaga, kako to u odnosu na njega ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Ta kazna i kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečena opt. D. J., unatoč prekvalifikacije kaznenih djela, nisu prestroge, kako tvrde opt. G. M. i opt. D. J. u svojim žalbama. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo izrečene kazne su adekvatne kazne koje će ostvariti svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika, opt. G. M. i opt. D. J. zbog odluke o kazni.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost odluke o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (čl. 82. KZ), Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud trebao opt. G. M. i opt. D. J. oduzeti imovinsku korist upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.

S obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci ove presude (čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 22. veljače 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.

I Kž 802/00-3