Commercial court partially allowed debt claim adjusting interest rates and awarding litigation costs based on success ratio.
Legislator summary
AI generatedThe court upheld the enforcement order for the majority of the debt while striking down the portion regarding interest rates set prior to May 2008. The plaintiff successfully argued for specific interest calculations, whereas the defendant contested the applicability of higher rates for earlier periods. The judgment established that the court must adjust the enforcement order to reflect the correct interest periods and apportion litigation costs according to the degree of success achieved by each party.
Legislator headnote
AI generatedArticles 14(4) and 27(3) of the Obligations Act; The court must adjust enforcement orders to correct erroneous interest rate periods and apportion litigation costs based on the relative success of the parties in the proceedings.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: 16.P-2474/2010-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Splitu, po sucu Franki Buzov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreba, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. d.o.o. V., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P. B. & M. B. iz M., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene 19. lipnja 2012., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnice u S. te zastupnika po zakonu tuženika M. G. i punomoćnika tuženika P. B., objavljene 3. srpnja 2012.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., F., poslovni broj Ovrv-1537/10 od 10. lipnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 19.324,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku kako slijedi:
- na iznos od 8.573,17 kuna od 1.5.2008. do isplate,
- na iznos od 10.751,08 kuna od 1.5.2009. do isplate,
kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 985,30 kuna sa zateznim kamatama koje teku po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku od 10.6.2010. do isplate.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., F., poslovni broj Ovrv-1537/10 od 10. lipnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 18.386,17 kuna sa zateznim kamatama koje teku po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31.12.2007., a za razdoblje od 1.1.2008. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku kako slijedi:
- na iznos od 9.279,79 kuna od 1.5.2006. do isplate,
- na iznos od 9.106,38 kuna od 1.5.2007. do isplate,
kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.965,57 kuna sa zateznim kamatama koje teku po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koje teku od 10.6.2010. do isplate i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.
r i j e š i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., F., poslovni broj Ovrv-1537/10 od 10. lipnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.197,93 kuna sa zateznim kamatama koje teku po stopi od 15% godišnje za razdoblje do 31.12.2007., a za razdoblje od 1.1.2008. do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 70,72 kuna.
Obrazloženje
Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika D. S. iz Z., F., poslovni broj Ovrv-1537/10 od 10. lipnja 2010. naloženo je tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 45.908,35 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to na ime neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma u periodu od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., te je određena ovrha.
Pravodobnim prigovorom tuženik je osporio navedeno rješenje o ovrsi u cijelosti ističući prigovor zastare.
Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv-776/10 od 17. rujna 2010. naprijed navedeno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno odredbi članku 54. stavku 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 191/04 i 88/05 - dalje OZ).
U nastavku postupka tužitelj je osporio navode iz prigovora ističući da je njegovo potraživanje osnovano jer se temelji na odredbi članka 62. stavka 1. Zakona o šumama prema kojemu su pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost u obvezi plaćati naknadu za korištenje opće korisnih funkcija šuma. Način obračuna, obrazac i rokove uplata naknade propisao je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Pravilnikom o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje opće korisnih funkcija šume i to na temelju članka 63. stavka 2. Zakona o šumama. Prema članku 2. navedenog Pravilnika osnovicu za obračun naknade da čini ukupan prihod ostvaren na domaćem i inozemnom tržištu umanjen za prihode od ukidanja dugoročnih rezerviranja i prihoda od nenaplaćenih prethodno otpisanih potraživanja, a u smislu odredbe stavka 2. istog članka Pravilnika naknada se plaća u visini 0,07% od osnovice za obračun. Konačan obračun opće korisnih funkcija šuma da se vrši za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca te se dostavlja trgovačkom društvu tj. tužitelju do 30. travnja naredne godine, sve sukladno članku 3. stavku 3. Pravilnika. U odnosu na prigovor zastare dodao je da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina prema članku 225. novog Zakona o obveznim odnosima, odnosno članka 371. starog Zakona o obveznim odnosima s obzirom da se utužena naknada plaća u tromjesečnim obrocima odnosno akontacijama pa je ista izuzeta od primjene članka 226. novog Zakona o obveznim odnosima, tj. članka 372. starog Zakona o obveznim odnosima kojim je propisan trogodišnji zastarni rok. Smanjio je tužbeni zahtjev u odnosu na potraživanje za godinu 2004. u iznosu od 8.197,93 kuna tako da traži održavanje na snazi naprijed navedenog platnog naloga za preostali iznos od 37.710,42 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama kao i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.950,87 kuna sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
Podnescima od 23. kolovoza 2011., 14. veljače 2012. i 29. svibnja 2012. tužitelj je objektivno preinačio tužbu tražeći, pored navedenoga, da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje opće korisnih funkcija šuma za 2009., 2010. i 2011.
Tuženik se usprotivio objektivnim preinakama tužbe, te je ustrajao u navedenom prigovoru zastare dodajući kako se visina tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem.
Sud je izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava, pa je na temelju rezultata provedenog postupka i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno odlučeno kao u izreci iz sljedećih razloga:
Najprije je za navesti da sud nije dopustio objektivnu preinaku tužbe isticanjem drugih zahtjeva uz postojeći jer se tuženik usprotivio objektivnim preinakama, a ovaj postupak je započeo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pa se u parničnom postupcima treba odlučiti o izdanom platnom nalogu, sve sukladno odredbama članka 190. i 191. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 – dalje ZPP).
Kako je podneskom od 1. kolovoza 2011. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.197,93 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (članak 191. stavak 3. ZPP-a) to je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
Predmet ove parnice je dospjela, a neplaćena naknada za korištenje opće korisnih funkcija šuma za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2008.
Među strankama je u prvom redu sporno je li dio utužene tražbine zastario. Prema odredbi članka 70. Zakona o šumama (Narodne novine broj 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 76/99, 8/00, 13/02, 100/04 i 160/04 – dalje: ZŠ/90), odnosno prema odredbi članka 62. stavka 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 140/05, 82/06 i 129/08 – dalje: ZŠ) pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje opće korisnih funkcija šuma. Ta se naknada plaća u visini 0,07% od ukupnog prihoda i uplaćuje se na poseban račun trgovačkog društva HRVATSKE ŠUME d.o.o. za namjene iz članka ZŠ-a tromjesečno i po završnom računu. Način obračuna, obrazac i rokove uplate naknade iz članka 62. stavka 2. ZŠ-a propisat će ministra (članak 63. stavak 2. ZŠ-a).
Odredbom članka 3. Pravilnika propisano je da se akontacija naknade plaća tromjesečno na poseban račun HRVATSKE ŠUME d.o.o., a konačni obračun opće korisnih funkcija šuma vrši se za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca i dostavlja se trgovačkom društvu HRVATSKE ŠUME d.o.o. do 30. travnja naredne godine. Razliku za uplatu iz obrasca OKFŠ – AUP 08 treba uplatiti na račun trgovačkog društva HRVATSKE ŠUME d.o.o. do 30. travnja naredne godine.
Dakle, prema članku 3. Pravilnika proizlazi da naknada za korištenje opće korisnih funkcija šuma za tekuću godinu dospijeva 30. travnja sljedeće godine, a ako je obveznik plaćanja naknade plaćao akontacije te naknade tijekom godine, ukupna godišnja naknada za korištenje opće korisnih funkcija šume umanjuje se za iznos uplaćenih akontacija, te 30. travnja dospijeva obveza plaćanja preostalog dijela naknade na temelju konačnog obračuna (u visini 0,07% od ukupnog prihoda obveznika plaćanja naknade za tu godinu).
Da bi se utvrdilo je li tužiteljeva tražbina u konkretnom slučaju zastarjela ili nije potrebno je prije svega zauzeti stajalište o tome predstavlja li naknada koju je tuženik dužan platiti tražbinu povremenih davanja iz članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05), tj. članak 372. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 –dalje: ZOO/91), te je li tuženik obvezan plaćati spornu naknadu u obrocima, odnosno predstavlja li akontacija plaćanje u obrocima (u kojem slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina u skladu s člankom 226. stavkom 2. ZOO/05, tj. člankom 372. stavkom 2. ZOO/01 u svezi s člankom 225. ZOO/05, tj. člankom 371. ZOO/91).
Sud smatra kako naknada koju je tuženik dužan platiti predstavlja tražbinu povremenih davanja. Naime, iz same odredbe članka 226. stavka 1. ZOO-a proizlazi da su tražbine povremenih davanja one tražbine koje dospijevaju godišnje ili u kraćem razdoblju, a s obzirom na to da obveza plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma dospijeva godišnje, radi se o tražbini povremenih davanja.
Da bi se na tu tražbinu primijenio zastarni rok od 3 godine potrebno je da se zadovolji i drugi uvjet, a to je da se ne radi o tražbini koja se otplaćuje u obrocima. S obzirom na to da je pravilnikom propisano kako se akontacija te naknade plaća tromjesečno, potrebno je odgovoriti na pitanje predstavlja li akontacija obročno plaćanje.
Akontacija ne predstavlja plaćanje određene tražbine u obrocima jer u trenutku njezina plaćanja nije poznato hoće li obveza (plaćanje) uopće nastati.
Slijedom navedenoga, a kako se radi o tražbini povremenih davanja koja se ne isplaćuje u obrocima, primjenjuje se zastarni rok od 3 godine (članak 226. stavak 1. ZOO/05).
Kako je najstarija tužiteljeva tražbina dospjela 30. travnja 2006., a prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 7. lipnja 2010., tužiteljeva tražbina koja se odnosi na isplatu naknade za 2005. i ona koja se odnosi na isplatu naknade za 2006. (dospjela 30. travnja 2007.) je zastarjela.
S obzirom na to da je zastarjela obveza isplate naknade za 2005. i 2006. koja predstavlja dio glavne tražbine i to u iznosu od 18.386,17 kuna, zastarjela je i obveza ispate kamate koja teče na taj dio tražbine (članak 369. ZOO/91, tj. članak 223. ZOO/05), a budući je u tom dijelu rješenje o ovrsi neosnovano, to je platni nalog valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti.
Navedeni platni nalog je valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti i za razmjerni dio troška ovršnog postupka, tj. u odnosu na dio za koji tužitelj nije uspio u ovoj parnici (17,85% s obzirom na smanjenje tužbenog zahtjeva i 48,76% s obzirom na dio zahtjeva koji je odbijen ili za sveukupno 66,61%). S obzirom da je ukupan trošak ovršnog postupka iznosio 2.950,87 kuna, a tužitelj nije uspio u ovoj parnici za 66,61% to je valjalo u razmjernom dijelu troška platni nalog i to za 1.965,57 kuna ukinuti, odnosno tužbeni zahtjev odbiti, sve pozivom na odredbe članka 14. stavka 4. i 27. stavka 3. OZ-a te članka 154. stavka 2. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju članka 19. stavka 1. OZ-a.
Radi navedenoga, odlučeno je kao u točki II. izreke.
Potraživanje tužitelja s osnova opće korisnih funkcija šuma za 2007. i 2008. nije zastarjelo, a osnovano je u smislu odredbe članka 62. ZŠ, pa kako je visinu tužitelj utvrdio sukladno odredbama Pravilnika, to je valjalo održati na snazi naprijed navedeni platni nalog za ukupan iznos od 19.324,25 kuna.
Ostaje za navesti da sud ne može prihvatiti mišljenje tuženika po kojemu se predmetna visina tužbenog zahtjeva može utvrditi jedino vještačenjem. Naime, tužitelj je podneskom od 1. kolovoza 2011. detaljno obrazložio izračun naknade za opće korisne funkcije šuma kojemu je priložio financijske podatke za tuženika od F., iz čega je razvidno na koji način je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, a tuženik nije osporio vjerodostojnost priloženih podataka F. niti je prigovorio načinu obračuna pa sud drži da u ovom postupku nema potrebe za vještačenjem na iste okolnosti, ovo posebno radi ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a).
Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog godišnjeg iznosa do isplate, pa je i u tom dijelu platni nalog valjalo održati na snazi pozivom na odredbu članka 29. stavka 1. i 2. ZOO/05.
Kako je rješenje o ovrsi bilo osnovano doneseno za 51,24% tražbine tužitelja, to je u istom omjeru valjalo održati na snazi platni nalog i za trošak ovršnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve sukladno odredbama članka 14. stavka 4. i članka 27. stavka 3. OZ-a.
Radi navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke.
Odluka o trošku parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i 155. stavka 1. ZPP-a.
Da je tužitelju cijelosti uspio u ovoj parnici bio bi mu priznat trošak sastava podneska po odvjetniku od 27.7.2011. 1.000,00 kn što uvećano za 23% PDV-a daje iznos od 1.230,00 kuna, kao i trošak zastupanja na ročištu od 19.6.2012. 1.000,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 1.250,00 kuna ili sveukupan trošak za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 2.480,00 kuna, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05 i 148/09– dalje Tarifa) pri čemu je sud imao u vidu utvrđenu vrijednost predmeta spora od 37.710,42 kuna. Tužitelju bi bio priznat i zatražen trošak poštarine od 18,00 kuna ili sveukupno 2.498,00 kuna.
Kako je u ovoj parnici tužitelj uspio za 51,24% svog zahtjeva, to mu je u istom omjeru valjalo priznati i nastale troškove ili 1.279,97 kuna.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podnesaka od 20.8.2011., 10.2.2012. i 24.5.2012. po odvjetniku nije priznat budući je njime objektivno preinačena tužba, koju objektivnu preinaku sud nije dopustio, dok zahtjev za nagradu odvjetniku za pribavu financijskih podataka od F. nije priznat jer u spisu nema dokaza da je upravo odvjetnik pribavio iste podatke od F. Nije mu priznata ni zatražena naknada troška pribave GFI prema cjeniku F. jer tužitelj nije ponudio dokaz da mu je isti materijalni trošak nastao, pa je stoga odbijen njegov zahtjev za naknadu troška od 6.611,00 kuna.
Da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici bio bi mu priznat trošak sastava prigovora po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za 23% PDV-a daje iznos od 1.230,00 kuna, te trošak zastupanja na ročištu od 19.6.2012. u iznosu od 1.000,00 kuna što uvećano za 25% PDv-a daje iznos od 1.250,00 kuna ili sveukupna naknada troška po odvjetniku u iznosu od 2.480,00 kuna, a koji trošak je odmjeren sukladno Tarifi.
Kako je tuženik u ovoj parnici uspio za 48,76% to mu je u istom omjeru valjalo i dosuditi naknadu troška ili 1.209,25 kuna.
Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava podneska od 18.6.2012. po odvjetniku je odbijen jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice budući je na ročištu od 19.6.2012. tuženik mogao iznijeti navode iz podneska od 18.6.2012.
Slijedom navedenoga, njegov zahtjev za naknadu parničnog troška valjalo je odbiti za 2.540,75 kuna.
Po prijeboju priznatih troškova (tužitelju 1.279,97 kuna i tuženiku 1.209,25 kuna) valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.
U Splitu, 3. srpnja 2012.
Sudac
Franka Buzov,v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.