Revr-1639/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1639/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Ž., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika I. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika S. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžnš-275/13-2 od 30. travnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-115/11 od 26. ožujka 2013., u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika i revizija umješača na strani tuženika se odbacuju kao nedopuštene.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 16.800,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od utuženja dana 14. ožujka 2011. god. pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Za više traženo i to za iznos od 63.200,00 kao i za više tražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s naslova imovinske štete i to s naslova tuđe njege i pomoći iznosod 1.736,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), a koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Za više traženo s naslova tuđe njege i pomoći i to za iznos od 1.264,00 kn, za više tražene kamate, kao i za zatraženu naknadu imovinske štete s naslova troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.985,75 kn.

IV. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 4.935,74 kn."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-115711 od 26. ožujka 2013. godine u dijelu kojim je u toč. I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 16.800,00 kn sa zateznim kamatama od 14.ožujka 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim je u točki II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.736,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-115/11 od 26. ožujka 2013. godine:

a) potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete s osnove troškova liječenja u iznosu od 2.000,00 kn i za isplatu više tražene zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu;

b) preinačuje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete iz osnove pomoći i njege i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete i daljnji iznos od 23.200,00 kn sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te na ime naknade imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege i daljnji iznos od 434,00 kn sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2013. godine do ispalte po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se ostali zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 40.000,0 kn i za naknadu imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 830,00 kn odbija.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dna naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.958,00 kn."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijeli tuženik i umješač na strani tuženika pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na podnesene revizije nije podnesen.

Revizija tuženika i revizija umješača na strani tuženika nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tuženik je reviziji naznačio pitanje:

"Da li je u konkretnom slučaju moguće primijeniti opće propise obveznog prava o oslobođenju od odgovornosti (čl. 1067. ZOO/05), obzirom da se radi o odgovornosti poslodavca za štetu na radu i u svezi s radom, jer je šteta nastala doprinosom radnika, a štetni događaj se dogodio dana 15.10.2009.g.?"

Umješač na strani tuženika je u reviziji naznačio pitanje:

"Da li se na odgovornost poslodavca za štetu na radu i u svezi s radom po pitanju doprinosa radnika nastaloj šteti te o pretpostavkama za oslobođenje od odgovornosti poslodavca primjenjuju opći propisi obveznog prava (čl. 1067. ZOO)?"

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik i umješač na strani tuženika navode da shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi je utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno s već zauzetim shvaćanjem revizijskog suda u odlukama broj Revr-466/2005 od 19. listopada 2005., Revr-860/2011-2 od 7. prosinca 2011., odnosno Revr-397/2003 od 29. listopada 2003, Revr-662/2008 od 4. veljače 2009.).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje te imovinske štete iz osnove troškova za tuđu pomoć i njegu i liječenje u vezi s ozljedama koje je kao radnik tuženika zadobio na radu 15. listopada 2009. kada je pao kroz nezaštićeni otvor koji se nalazi na prvom katu trafostanice.

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužitelj kao radnik tuženika 15. listopada 2009. po nalogu nadređenog radnika obavljao poslove zavarivanja postolja u prizemnoj prostoriji trafostanice u G. B.,

- da je zbog varenja prizemna prostorija trafostanice postala zadimljena i zagušljiva te je tužitelj otišao na kat trafostanice da otvori prozor kako bi se prostorija provjetrila,

- da je tužitelj otvorio prozor na katu trafostanice te da je da spriječi zatvaranje prozora, o prozor zakvačio plastične boce i daskom učvrstio prozor, te nakon što je to učinio zakoračio unatrag i propao kroz otvor koji se nalazio 1,5 do 2 m udaljen od prozora,

- da otvor kroz koji je tužitelj propao nije bio ograđen ni obilježen,

- da je tužitelj zbog pada kroz otvor zadobio višestruke tjelesne ozljede.

Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je šteta koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeđivanja nastala u uzročnoposljedičnoj vezi s procesom rada i da je tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužitelju, ali i da je tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku štetnog događaja ištete te je utvrdio podijeljenu odgovornost u omjeru 80:20% u korist tužitelja. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 10/04, 86/08, 116/08 i 5/09 – dalje: ZZR) i na odredbu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kojim je propisana odgovornost po načelu uzročnosti.

Odlučujući o žalbama stranaka te umješača na strani tuženika, drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio tužitelju daljnji iznos od 23.300,00 kn na ime naknade neimovinske štete te iznos od 434,00 kn na ime imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege. Pritom je drugostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da tuženik nije dokazao da je šteta tužitelju nastala zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile pa da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu.

Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti., prema st. 2. vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok se prema st. 3. vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 75/09 – dalje: ZID ZZR/09) u čl. 9. izmijenjena je odredba čl. 15. koja glasi:

"(1) Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati."

Prvenstveno valja istaknuti da citirana odredba ZID ZZR/09 upućuje na opće propise obveznog prava, uključujući i odredbu čl. 1067. ZOO. Takvo tumačenje je u skladu s odlukom Ustavnog suda broj U-I-542/2010 od 19. veljače 2013. kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavnom čl. 9. ZID ZRR/09.

Po pravnom shvaćanju ovog suda, drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku presudu primijenio opće propise obveznog prava kada je ocijenio da radnja tužitelja nije razlog za djelomično oslobođenje tuženika od odgovornosti i da tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji ga oslobađaju od njegove odgovornosti nastanku štete, a što je u skladu s citiranim odredbama ZOO i ZZR.

Stoga, pravno pitanje o primjeni općih propisa obveznog prava o oslobođenju od odgovornosti, na koje se tuženik i umješač na strani tuženika pozivaju u svojim revizijama, u činjeničnoj i pravnoj situaciji u ovom predmetu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o odgovoru na to pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu.

Slijedom navedenog revizije tuženika i umješača na strani tuženika je trebalo odbaciti kao nedopuštene, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 6. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.