Rev-998/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja D. K., 2.tužitelja V. K. i 3.tužiteljice M. K., svi iz R., koje zastupa punomoćnik Ž. A., odvjetnik iz K., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., koga zastupa punomoćnik T. S., odvjetnika iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 1765/06 od 14. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-655/00-47 od 26. studenog 2004., u sjednici održanoj 16. srpnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedRev-998/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ovaj sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama određeno navedenih razloga sukladno odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/02, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP).
Full text
Broj: Rev 998/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja D. K., 2.tužitelja V. K. i 3.tužiteljice M. K., svi iz R., koje zastupa punomoćnik Ž. A., odvjetnik iz K., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., koga zastupa punomoćnik T. S., odvjetnika iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 1765/06 od 14. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-655/00-47 od 26. studenog 2004., u sjednici održanoj 16. srpnja 2009.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja D. K., V. K. i M. K. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE Z., dužan je tužitelju K. D. na ime naknade štete platiti iznos od 668.500,00 kn (slovima: šest stotina šezdeset i osam tisuća i pet stotina kuna) s kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počev od 26. studenog 2004. godine do isplate, te plaćati mjesečnu rentu i to za rujan 1998. godine 2.262,00 kn, za listopad, studeni i prosinac 1998. godine po 2.358,00 kn za svaki mjesec, od 1. siječnja do 31. prosinca 1999. godine po 2.404,00 kn mjesečno, od 1. siječnja do 31. prosinca 2000. godine po 2.600,00 kn mjesečno, 1. siječnja do 31. prosinca 2001. godine 2.779,00 kn mjesečno, 1. siječnja do 31. prosinca 2002. godine po 2.904,00 kn mjesečno, od 1. siječnja do 31. prosinca 2003. godine iznos od 3.127,00 kn, te za 2004. godinu pa nadalje po 3.203,00 kn mjesečno,
ća svakog obroka
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od dana dospije
isplate, a tužiteljima K. V. i K. M. na ime naknade štete platiti svakom po 220.000,00 kn (slovima: dvije stotine i dvadeset tisuća kuna) s zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 128.152,00 kn, a sve u roku od 15 dana.“
Nalaže se tužiteljima K. D., K. V. i K. M. da tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE Z. naknade parnični trošak u iznosu od 66.368,68 kn u roku od 15 dana.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv te presude reviziju izjavljuju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Ovaj sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama određeno navedenih razloga sukladno odredbi čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/02, 2/07, 84/08 i 96/08 – dalje: ZPP).
Iz sadržaja revizije dade se razabrati da tužitelji smatraju da su sudovi nižeg stupnja počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka stoga jer odluke sudova nižeg stupnja nemaju razloga, ti razlozi su proturječni pa se stoga odluka ne može ispitati, iz čega bi slijedilo da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
Suprotno navodima revizije odluke sudova nižeg stupnja daju jasne i razumljive razloge za svoju odluku, ti razlozi odgovaraju izvedenim dokazima i podacima u spisu te se odluka zasniva na analizi svih izvedenih dokaza i u bitnim podudarnih nalaza i mišljenja vještaka prometne struke P. T. (list 31 spisa) i I. P. (list 50 i 78 spisa).
Slijedom navedenog ovaj revizijski prigovor tužitelja nije osnovan.
U tijeku postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- da se prvotužitelj kretao 23. rujna 1994. oko 17,40 sati kroz mjesto R. u pravcu K.,
- da je upravljao automobilom pod utjecajem alkohola s 1,10 promila g/kg alkohola u organizmu,
- da se kretao brzinom od 83 km/h kroz naseljeno mjesto gdje je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h,
- da tužitelji nisu dokazali da je postojalo teretno vozilo koje je prelaskom na tužiteljevu desnu stranu kolnika prisililo na skretanje u desno zbog čega je došlo do prometne nezgode,
- da i pod pretpostavkom da je prvotutužitelju iz suprotnog smjera nailazio kamion- šleper koji je pretjecao dva vozila ispred sebe (koja su bila u fazi skretanja u desno) taj kamion mogao uočiti na udaljenosti od 100 m, te da je tužitelj reagirao kočenjem tada bi se njegovo vozilo zaustavilo na zaustavnom putu od 63,70 m, a da bi taj zaustavni put s obzirom na njegovu brzinu kretanja vozila (33 km/h više od dopuštene) bio 99,4 m.
Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja pravilno zaključuju da je do štetnog događaja došlo isključivo zbog prevelike brzine kretanja vozila prvotužitelja koji je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, zbog čega su njegove vozačke sposobnosti bile smanjene te stoga nije prilagodio vožnju ograničenjima na tom dijelu kolnika i nije adekvatno reagirao na postojeću prometnu situaciju.
Sukladno odredbi čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 – dalje: ZOO) u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca, primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovi krivnje.
Dakle, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZOO-a odgovornost za štetu po osnovi krivnje postoji kada drugi nekom (u ovom slučaju tužiteljima) uzrokuje štetu.
Kako je na temelju utvrđenih činjenica, pred sudovima nižeg stupnja izveden pravilan zaključak da je do štete došlo isključivom krivnjom prvotužitelja (neprilagođena brzina kretanja, eksces brzine, vožnja pod utjecajem alkohola, neadekvatno reagiranje) to tužena ne odgovara za štetu koju tužitelji trpe temeljem citiranih odredbi ZOO-a .
Slijedom toga sudovi nižeg stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo. Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci temeljem čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 16. srpnja 2009.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.