Pž-11990/2010-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Pž-11990/10

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Prebeg kao predsjednice Vijeća te Gordane Korotaj i Goranke Ratković kao članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Kristine Koščec Kušić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. M.S. (sada L.), zbog prekršaja iz članka 134. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08 i 48/10), odlučujući o žalbi okr. M.S. (sada L.), podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu od 01. srpnja 2010., broj: XXXV-P-5843/09, u sjednici Vijeća održanoj 12. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se žalba okr. M.S. (sada L.) kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 01. srpnja 2010., broj: XXXV-P-5843/09, proglašena je krivom okr. M.S. (sada L.) da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 134. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 2.100,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

Istom presudom, okrivljenica je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

Protiv te presude, okr. M.S. (sada L.), putem branitelja odvjetnika P.H., je podnijela žalbu zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da se ista preinači i okrivljenica oslobodi od optužbe odnosno podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Žalba nije dopuštena.

Naime, u ovom prekršajnom postupku prvostupanjski sud je pobijanu prosudu donio nakon provedenog žurnog postupka, a postupajući po prigovoru (list 2 - 3 spisa) kojeg je okr. M.S. (sada L.) podnijela protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave, Postaje prometne policije od 30. siječnja

- 2 –

2009., broj 511-19-44/6-OP-1682/2009 (list 5 spisa), a koji je ovlašteni tužitelj, kako to proizlazi iz podataka samog optužnog akta, podnio protiv okrivljenice na temelju članka 239. stavka 2. Prekršajnog zakona.

Odredbom članka 239. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(2) Ovlašteni tužitelji iz članka 109. stavka 1. i 2. ovog Zakona mogu izdati prekršajni nalog sukladno odredbama o obaveznom prekršajnom nalogu i ako je zakonom za određeni prekršaj propisana novčana kazna veća od onih iz stavka 1. točke 2. ovog članka, ako je prema odredbama ovog Zakona za odnosni prekršaj moguće izreći opomenu ili novčanu kaznu do iznosa iz stavka 1. točke 2. ovoga članka. U tom će se slučaju primijeniti odredba stavka 4. ovoga članka.“

Kako je za prekršaj iz članka 134. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je predmet ovog postupka, propisana novčana kazna u iznosu od 2.001,00 do 4.000,00 kuna, to se nedvojbeno radi o prekršaju za koji je moguće izreći opomenu ili novčanu kaznu do iznosa iz stavka 1. točke 2. članka 239. Prekršajnog zakona, kako se to zahtijeva prethodno citiranom zakonskom odredbom, pa je, dakle, nedvojbeno, suprotno stanovištu prvostupanjskog suda, da ovlašteni tužitelj za prekršaj koji je predmet ovog postupka može izdati obavezni prekršajni nalog, i to sukladno odredbi članka 239. stavka 2. Prekršajnog zakona, što je u ovom konkretnom slučaju i učinio. Razlika u postupanju ovlaštenog tužitelja kod izdavanja obaveznog prekršajnog naloga sukladno odredbama članka 239. stavka 1. i stavka 2. Prekršajnog zakona, je u tome što ovlašteni tužitelj, u slučaju kada se radi o prekršajima koji ispunjavaju kriterije propisane člankom 239. stavka 1. Prekršajnog zakona obavezno mora izdati obavezni prekršajni nalog, dok u slučaju kada se radi o prekršajima koji ispunjavaju kriterije propisane člankom 239. stavkom 2. Prekršajnog zakona, ovlašteni tužitelj može (dakle, ne mora) izdati obavezni prekršajni nalog, pri čemu se, i u jednom i u drugom slučaju, mora poštovati odredba članka 239. stavka 4. Prekršajnog zakona.

Dakle, nije sporno da se za prekršaj koji je predmet ovog postupka može izdati obavezni prekršajni nalog, a isto tako nije sporno da je to ovlašteni tužitelj u ovom konkretnom slučaju i učinio. Naime, kao što je to vidljivo iz optužnog akta na listu 5 spisa koji nosi naziv obavezni prekršajni nalog, u istome je i u uvodu i u izreci, kao temelj postupanja, izrijekom navedena zakonska odredba članka 239. Prekršajnog zakona, a osim toga, istim je u potpunosti poštovana odredba članka 239. stavka 4. Prekršajnog zakona, što je nužno kod izdavanja obaveznog prekršajnog naloga, pa je i iz toga vidljivo da je ovlašteni tužitelj protiv okr. M.S. (sada L.), zbog prekršaja iz članka 134. stavka 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izdao obavezni prekršajni nalog. Odredbom članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona propisano je da će sud, postupajući po prigovoru podnesenom protiv obveznog prekršajnog naloga, provesti žurni postupak i donijeti presudu protiv koje nije dopuštena žalba.

Dakle, u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena, jer je citiranom zakonskom odredbom izričito propisano da nije dopuštena žalba protiv presude donesene povodom prigovora okrivljenika protiv obveznog prekršajnog naloga.

Istina, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uputu da je protiv te presude dopuštena žalba u roku od 8 dana i da o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike

- 3 –

Hrvatske. Međutim, pogrešna uputa prvostupanjskog suda ne opravdava podnošenje žalbe koja po zakonu nije dopuštena, jer se pogrešnom uputom suda stranci ne može konstituirati neko pravo koje po zakonu nema.

Slijedom navedenog, žalba okrivljenice je odbačena kao nedopuštena bez upuštanja u ocjenu osnovanosti njezinih navoda, a presuda protiv koje je predmetna žalba podnesena pravomoćna je s danom donošenja.

Stoga je, na temelju članka 204. stavka 2. točke 4. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. srpnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Kristina Koščec Kušić, v.r.

Branka Prebeg, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.

Suglasnost ovog otpravka s izvornikom ovjerava

Upraviteljica sudske pisarnice:

Ilka Letica