Rev-754/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 754/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja V.M. iz O., kojega zastupa punomoćnik B.M., dipl. pravnik, radnik u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, protiv tuženika JVP "Hrvatska vodoprivreda" organizacijska jedinica O., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 9. lipnja 1994. br. Gž 1078/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. ožujka 1994. br. Pr 188/93-12, u sjednici održanoj dana 2. studenog 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da se poništi odluka tuženika JVP "Hrvatska vodoprivreda" organizacijska jedinica Osijek od 21. travnja 1993. i od 7. lipnja 1993. godine kojima je tužitelju izrečena mjera prestanka radnog odnosa, te da se obveže tuženika da vrati tužitelja na rad i poslove koje je obavljao prije izricanja disciplinske mjere prestanka radnog odnosa.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da se iste presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tuženi pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu. Naime, u reviziji se navodi da se disciplinski postupak vodio za povrede dužnosti i radnih obveza koje su učinjene u 1991. i 1992. godini, dok iz pobijanih odluka tuženika kao i činjenica utvrđenih u presudi suda prvog stupnja proizlazi, da se radi o kontinuiranom ponašanju tužitelja kroz duže vrijeme a naročito tijekom mjeseca veljače, ožujka i travnja 1993.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužitelj odgovoran za povredu opisanu pod toč. 3. prvostupanjske odluke tuženika - "što je često, a što traje kontinuirano i dobilo na intenzitetu tijekom veljače, ožujka i travnja 1993. neopravdano i samovoljno izostaje s rada po nekoliko sati dnevno u vremenu od 10,30 do 12,30 sati, a mimo pauze za topli obrok".

Nadalje je utvrđeno, da je u Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika u odredbi čl. 5. toč. 12. propisano, da su teže povrede radnih obveza, osim onih navedenih u čl. 58. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 54/91) i - "neopravdano izostajanje s rada, kojim je poremećen proces rada", te da je u čl. 9. istog pravilnika za težu povredu iz čl. 5. toč. 12. predviđeno izricanje mjere prestanka radnog odnosa.

S obzirom na izloženo, ovaj revizijski sud prihvaća ocijenu sudova nižeg stupnja, da su pobijane odluke tuženika donesene u skladu sa odredbom čl. 58. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog u presudi suda prvog stupnja u odnosu na ostale povrede radnih dužnosti nije odlučno, dok se u odnosu na utvrđeno činjenično stanje revizija ne može izjavljivati glede pravilnosti tog utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor zastare primjenom odredbe čl. 67. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa. Naime, disciplinski postupak pokrenut je i dovršen u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za povredu radne obveze i za počinitelja (disciplinski postupak pokrenut 6. 4. 1993., a povrede učinjene u mjesecima veljači, ožujku i travnju 1993., a drugostupanjska odluka donesena 3. 7. 1993.).

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 2. studenog 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.