Rev-1131/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1131/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Vlatke Potočanjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz P., V., kojega zastupa R. F., odvjetnik iz P., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2996/06 od 28. studenoga 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-8124/97 od 7. srpnja 2004. ispravljena rješenjem od 10. veljače 2006., u sjednici održanoj 23. srpnja 2008.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Dopuna revizije tužitelja se odbacuje kao nepravovremena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 1.076.000,00 kn, te za isplatu mjesečne rente u iznosu od 7.296,62 kn počevši od 1. srpnja 2007. pa nadalje sve sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 450.000,00 kn u roku od 15 dana.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je presudio da se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-8124/97 od 7. srpnja 2004. ispravljena rješenjem od 10. veljače 2006. pod I. izreke u kojem je tužitelj odbijen s iznosom od 1.040.000,00 kn i mjesečnom rentom u iznosu od 7.296,62 kn.

Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju i dopunu revizije i to zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana, dok je dopuna revizije nepravovremena.

Presudu suda drugog stupnja punomoćnik tužitelja je primio 31. siječnja 2007. Tužitelj je reviziju izjavio 28. veljače 2007., a dopuna revizije tužitelja zaprimljena je neposredno na prvostupanjskom sudu 5. ožujka 2007.

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da se protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju može izjaviti revizija u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

Slijedom iznijetog revizija tužitelja od 28. veljače 2007. je pravovremena, dok je dopuna revizije od 5. ožujka 2007. nepravovremena, jer je izjavljena izvan zakonom propisanog roka.

Valjalo je zato sukladno odredbi čl. 392. ZPP-a dopunu revizije kao nepravovremenu odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Odredbom čl. 392. a) ZPP je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje revizijom, jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi i danim razlozima, u istoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Naime, iz izreke pobijane presude je vidljivo da se žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-8124/97 od 7. srpnja 2004. ispravljena rješenjem od 10. veljače 2006. i u kojem je tužitelj odbijen s iznosom od 1.040.000,00 kn i mjesečnom rentom u iznosu od 7.296,62 kn, a to što se drugostupanjski sud pogrešno pozvao na stavove izreke prvostupanjske presude i ispravka iste navedenu presudu ne čini nerazumljivom.

Drugostupanjski sud se očitovao o odlučnim činjenicama za donošenje odluke u ovom prijeporu, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a. Naime, drugostupanjski sud se u svojoj odluci očitovao i na okolnost prigovora revidenta o tome zbog čega nije potrebno provoditi novo vještačenje, što znači da nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, jer sud odlučuje prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane.

Prijeporno je i u ovom stadiju postupka da li je pravno osnovano tužbeno traženje tužitelja s osnova smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 90.000,00 kn, po osnovu povrede časti i ugleda 250.000,00 kn, te s osnova razlike u plaći tj. od mirovine u iznosu od 700,00 kn mjesečno, pa do plaće koju bi ostvarivao i to u obliku mjesečne rente, a u mjesečnom iznosu od 7.296,62 kn, a to sve iz razloga što se nalazio u pritvoru za koje vrijeme je obolio od teške srčane bolesti – angine pektoris.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da vrijeme koje je tužitelj proveo u pritvoru, te vođenje kaznenog postupka nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom angine pektoris i s umirovljenjem tužitelja, a koje utvrđenje se temelji na datom vještačenju koje je dato stručno i objektivno i u skladu s pravilima medicinske struke, a sve temeljeno na priloženoj liječničkoj dokumentaciji za tužitelja.

S obzirom na naprijed iznijeta utvrđenje i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se tužbeno traženje tužitelja pokazuje neosnovanim, jer se nisu ostvarile pretpostavke temeljem kojih bi tužitelju u smislu odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 69/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) pristojalo pravo na tražene naknade štete. Naime odredbom čl. 154. ZOO-a je u st. 1. propisano da tko drugome uzrokuje štetu da ju je dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Kako je u ovom prijeporu utvrđeno da vrijeme koje je tužitelj proveo u pritvoru te vođenje kaznenog postupka nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom angine pektoris i umirovljenja tužitelja, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužitelja odbili.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 23. srpnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.