Gž-10/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-10/2018-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Amare Trgo kao člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ''M. R. d.o.o., OIB:…, O. G., koga zastupa likvidator imovine S. Č., odvjetnik u P., protiv tuženih: 1. N. N., OIB:…, iz T. i 2. M. G., OIB:…, iz T., oboje zastupani po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 5. listopada 2017. pod poslovnim brojem P-1379/2017, u sjednici vijeća održanoj 12. prosinca 2019.,

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 5. listopada 2017. pod poslovnim brojem P-1379/2017 i sudi:

1. Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakve pravne važnosti Ugovor o darovanju čzgr. 742 zgrada k.o. T., sklopljen između N. N. i M. G. 2010., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. od 9.7.2010. pod poslovnim brojem OV- 6065/10.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru da temeljem ove presude i bez daljnjeg odobrenja sudjelovanja tuženih izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva čest. zgr. 742 zgrada k.o. T., s imena M. G. odnosno da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 9. srpnja 2010., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. pod poslovnim brojem Ov-6065/10.

3. Dužna je tužena pod 1. N. N. isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 36.000,00 EUR-a prema srednjem tečaju HNB na dan 15. prosinca 2009. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. ožujka 2010. pa do dana isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da se naloži tuženoj ad. 1. da isplati tužitelju iznos od 36.000 EUR-a zajedno sa kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplate tužitelju iznos u visini 74.778,00 kuna.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I. Prihvaća se prvi (glavni) tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1. N. N. u dijelu koji glasi:

''Dužna je tužena ad) 1. isplatiti tužitelju iznos od 36.000,00 EUR-a, zajedno sa kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a koje teku od 1.3.2010. do isplate, sve u roku od 15 dana.''

II. Odbija se prvi (glavni) tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

'' 1) Utvrđuje se da je ništetan i bez ikakve pravne važnosti Ugovor o darovanju č. zgr. 742 zgrada k.o. T., sklopljen između N. N. i M. G. 2010. ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž.

9.7.2010., poslovni broj OV - 6065/10.

2) Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru da temeljem ove presude i bez daljnjeg odobrenja i sudjelovanja tuženika izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva č.zgr. 742 zgrada k.o. T. sa imena M. G., odnosno da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 9.7.2010., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. poslovni broj OV-6065/10.''

III. Odbija se drugi (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

''1 a) Poništava se Ugovor o darovanju č. zgr. 742 zgrada k.o. T., sklopljen između N. N. i M. G. 9. 7. 2010. ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. 9.7.2010., poslovni broj OV- 6065/10.

2 a) Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da temeljem ove presude i bez daljnjeg odobrenja i sudjelovanja tuženika izvrši brisanje uknjižbe prava M. G. na č. zgr 742 k.o. T., odnosno da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 9.7.2010., ovjeren kod javnog bilježnika P. Ž. poslovni broj OV-6065/10.''

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženicima u iznosu od 13.640,67 kuna (slovima: trinaesttisuća šestočetrdesetkuna i šesdesetisedamlipa), sve u roku od 15 dana."

Žalbu protiv ove presude podnose stranke.

Tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja pod točkom II. i III. izreke presude kao i u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji glavni tužbeni zahtjev, podredno da presuda bude ukinuta u pobijanom dijelu i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženi pobijaju presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 36.000 EUR-a, zajedno s pripadajućom kamatom, iz svih zakonom predviđenih razloga. Podredno, osporavaju izreku presude pod pretpostavkom da je tužena u obvezi isplatiti tužitelju navedeni iznos, ali nikako isplatu u EUR-ima, da nije jasno zašto je tužena pod 1. dužna izvršiti novčanu obvezu u EUR-ima. Stoga predlažu da presuda u pobijanom dijelu bude ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U smislu odredbe iz članka 359. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), sud prvog stupnja je žalbe stranaka dostavio na odgovor.

Nijedna od stranaka nije odgovorila na žalbu protivne stranke.

Žalba tužitelja je osnovana.

Žalba tuženih je djelomično osnovana.

Predmet spora je određen granicama postavljenog zahtjeva (članak 2. ZPP), kojim je tužitelj zatražio da se utvrdi ništetan i bez pravne valjanosti ugovor o darovanju glede čest. zgr. 742 zgrade, k.o. T.; da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena tuženika pod 2. M. G. te da se naloži tuženoj pod 1. isplatiti tužitelju iznos od 36.000,00 EUR-a.

Pored ovog glavnog tužbenog zahtjeva tužitelj je istakao i podredni tužbeni zahtjev koji je citiran u uvodu obrazloženja ove odluke pod točkom III., da se poništi ugovor o darovanju i uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje.

Među strankama nije sporno da su 15. prosinca 2009. tužitelj u ovoj građanskopravnoj stvari kao zajmodavatelj i založni vjerovnik i tužena pod 1. u ovoj građanskopravnoj stvari kao zajmoprimatelj i založni dužnik zaključili Sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava (dalje: Sporazum).

Prema točki I. ovog Sporazuma stranke su suglasne da zajmoprimatelj na dan sastavljanja ovog ugovora po osnovu zajma duguje zajmodavatelju iznos kuna koji predstavlja protuvrijednost od 36.000,00 EUR-a obračunato po srednjem tečaju HNB na dan zaključenja ugovora, što zajmoprimatelj da potvrđuje svojim potpisom na ovom ugovoru, a prema točki II. istog Sporazuma zajmoprimatelj se obvezuje zajmodavatelju novčanu tražbinu iz točke I. ugovora isplatiti najkasnije do 1. ožujka 2010.

Prema točki III. Sporazuma založni dužnik izjavljuje i ovlašćuje založnog vjerovnika da može bez njegovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja, radi osiguranja svoje novčane tražbine iz točke I. ovog Sporazuma te možebitnih troškova postupka, zatražiti i postići upis založnog prava – hipoteke na nekretnini založnog dužnika označenoj kao čest. zgr. 742, zgrada, upisana u Z.U. 1140, k.o. T., u svoju korist.

Potpis tužene pod 1. ovjeren je od strane javnog bilježnika u T. 15. prosinca 2009. pod

Nije sporno među strankama da tužitelj temeljem ovog Sporazuma nije proveo upis založnog prava – hipoteke nekretnine označene kao čest. zgr. 742, Z.U. 1140, k.o. T. Nije sporno da su tuženi i to tužena pod 1. kao darovatelj s jedne strane i tuženik pod 2. kao daroprimatelj s druge strane zaključili ugovor o darovanju nekretnine označene kao čest. zgr. 742, k.o. T., Z.U. 1140, da je taj ugovor ovjeren 9. srpnja 2010. pod brojem Ov- 6065/2010, te da se temeljem ovog ugovora tuženi pod 2. uknjižio u zemljišnim knjigama na nekretninu označenu kao čest. zgr. 742 k.o. T., Z.U. 1140, u cijelosti kao vlasnik. Predmet spora u uvodno označenoj građanskopravnoj stvari jeste zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju zbog nedopuštene pobude, pozivom na odredbu iz članka 273. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kako je to navedeno u tužbenom podnesku, odnosno zbog pobude za zaključenje ovog ugovora radi onemogućavanja naplate dugovanja tužene ad. 1., prema tužitelju, kako je to tužitelj isticao tijekom trajanja parnice pred sudom prvog stupnja.

Prvostupanjski sud temeljem naprijed navedenih nespornih činjenica kao i ocjenom izvedenih dokaza, na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, koje svojim navodima tuženi tijekom postupka nisu s uspjehom osporili, utvrđuje da bi tužena pod 1. od tužitelja uzela u zajam iznos koji je navela u točki I. sklopljenog Sporazuma, kojeg je, temeljem odredbe članka 499. stavak 1., članka 292. stavak 1. i članka 9. ZOO-a, prema stajalištu suda prvog stupnja dužna vratiti tužitelju.

Ovo utvrđenje i obvezu vraćanja iznosa zajma prihvaća i ovaj žalbeni sud, budući je utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda rezultat ocjene provedenih dokaza, utemeljen i logičan, koje svojim žalbenim navodima tuženi nisu doveli u sumnju.

Iako je tuženik pod 2. tijekom postupka pred sudom prvog stupnja naveo da je "saznao da postoji neki ugovor", prihvatio je darovanje nekretnine od svoje majke, tužene pod 1., označene kao čest. zgr. 742 Z.U 1140 k.o. T., Ugovorom o darovanju koji je ovjeren 9. srpnja 2010. od strane javnog bilježnika.

Prvostupanjski sud je izrazio stajalište da pobuda za sklapanje ugovora o darovanju ne može biti razlogom ništavosti ugovora; da pravni poslovi koje je sklopila majka drugotuženika "nisu ništetni zbog toga što postoji njena obveza prema tužitelju već ti pravni poslovi gube pravni učinak prema oštećeniku – tužitelju u onoj mjeri u kojoj sprječavaju oštećenika u njegovom ostvarenju zahtjeva za naknadu štete." Stoga, sud prvog stupnja odbija zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju.

Ovaj žalbeni sud odlučujući o žalbama stranaka ne prihvaća izraženo stajalište prvostupanjskog suda glede pitanja valjanosti ugovora o darovanju, kao i glede pravnih posljedica nevaljanosti (ništetnosti) ugovora.

Prema odredbi iz članka 273. ZOO-a, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (stavak 1.).

Prema članku 273. stavak 2., ZOO-a, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, a prema stavku 3. besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegovog suugovaratelja.

Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4. ZOO-a).

Suglasno ovoj zakonskoj odredbi, prema stavku 1., doista nedopuštena pobuda, kao što je naveo prvostupanjski sud, ne utječe na valjanost ugovora.

Međutim, nedopuštena pobuda o kojoj navodi stavak 2. i stavak 3. članka 273. ZOO-a, po pravnim je posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom, što je izričito propisano u stavku 4. ovog članka, a posljedica je ništetnost takvog ugovora.

Naime, prema odredbi iz članka 271. ZOO-a, činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan suglasno odredbi članka 270. stavak 1. ZOO-a.

Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe ovaj žalbeni sud zaključuje da je nedopuštena pobuda kod tužene ad. 1. da izbjegne plaćanje i vraćanje zajma suglasno sklopljenom sporazumu bila razlog za sklapanje ugovora o darovanju sa svojim sinom nekretnine koja je bila predmet zaloga – hipoteke kao sredstva osiguranja vraćanja tog zajma, čini ugovor o darovanju ništetnim.

Odredbama iz članka 322. – 335. uređene su posljedice nevaljanih, a time i ništetnih ugovora.

Svaka zainteresirana osoba koja smatra da je ugovor nevaljan u stupnju ništetnosti (negotium nullum) pred sudom može tražiti zaštitu podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti ugovora. Sama ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje ex tunc, tj. od onog trenutka kada je taj pravni posao sklopljen.

Prema odredbi iz članka 323. ZOO-a, kojim su stipulirane posljedice ništetnosti, propisano je da svaka ugovorna strana u slučaju ništetnosti ugovora je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje.

Zbog izloženog, ovaj žalbeni sud ocjenjuje osnovan zahtjev tužitelja da utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju kao i zahtjev tužitelja za otklanjanje posljedica tog ugovora u konkretnom slučaju vraćanje zemljišnoknjižnog stanja onakvo kakvo je bilo prije provedbe ugovora o darovanju od 9. srpnja 2010., glede brisanja uknjižbe prava vlasništva čest. zgr. 742 k.o. T., s imena daroprimatelja M. G..

Glede odluke kojom je usvojen zahtjev tužitelja za povrat zajma koji nije vraćen u naknadno ugovorenom roku do 1. ožujka 2010., valjano je prihvaćeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženu pod 1. da vrati tužitelju iznos od 36.000 EUR-a iz razloga što taj iznos nije bio predmet zajma. Predmet zajma je bila kunska protuvrijednost iznosa od 36.000 EUR-a, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključenja Sporazuma (15. prosinca 2009.), sa zakonskom zateznom kamatom, suglasno odredbi članka 29. ZOO-a; koja na taj iznos teče od 1. ožujka 2010., kada je tužena pala u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze vraćanja zajma prema tužitelju. Stoga je temeljem odredbe članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a preinačena odluka koja je bila predmet žalbenog pobijanja, na način kao što je to odlučeno kao pod točkom I. izreke presude ovog žalbenog suda.

Kako je preinačena odluka koja je predmet žalbenog pobijanja to je valjalo, temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. ZPP-a, donijeti odluku o cjelokupnom parničnom trošku.

Tužitelj je u cijelosti uspio u svom tužbenom traženju glede glavnog zahtjeva, zbog čega istom pripada u cijelosti naknada za parnični trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice (članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a), sve prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Ovaj žalbeni sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja glede potrebnog troška tužitelja za vođenje postupka pred sudom prvog stupnja u ukupnoj visini od 62.278,0 kuna, kojem trošku valja pridodati trošak žalbenog postupka budući je tužitelj u cijelosti uspio s podnesenom žalbom u visini od 7.500,00 kuna za sastav žalbe te iznos od 5.000,00 kuna za zatraženu pristojbu na podnesenu žalbu, što čini ukupan trošak u visini 74.778,00 kuna.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude ovog žalbenog sud.

U Splitu 12. prosinca 2019.

Sutkinja:

mr. sc. Senija Ledić, v. r.