Revr-594/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 594/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Andrije Erakovića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz B. G., zastupanog po K. G., odvjetniku u Ž., protiv tuženika I. O. – vlasnika O. C. B. B. G., zastupanog po D. Š., odvjetniku u V., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. svibnja 2006. broj Gž-1646/06, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji od 23. veljače 2006. broj P-571/05, u sjednici održanoj dana 25. listopada 2006.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja, odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanjem tužitelja na rad i isplati plaće, slijedom čega je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.265,00 kn. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje nižestupanjskih presuda.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) dostavio je protivnoj stranci na odgovor. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi odluku tuženika od 05. srpnja 2004. o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonitom, te ga vrati na rad i obveže tuženika na isplatu plaća od prestanka radnog odnosa do povratka na rad.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti, nakon što su u postupku utvrdili da je tužitelj u svojstvu računovođe predao 27. veljače 2004. poreznom uredu prijavu PDV-a za 2003. godinu u kojoj je na neispravan način iskazao visinu poreza kojeg bi morao platiti tuženik, tako što je poreznu obvezu izračunao s 43.053,22 kn, umjesto ispravno s 13.006,29 kn, dakle, na štetu tuženika za 30.046,93 kn.

Kako je tuženik za takvu neispravnu prijavu saznao 25. lipnja 2004., to je u zakonskom roku od 15 dana uručio tuženiku 05. srpnja 2004. odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

U reviziji tužitelj ne osporava neispravnost obračuna poreza za 2003., kojeg je sačinio u veljači 2004. i predao Poreznoj upravi, ali smatra da tuženiku nikakva šteta nije nastala, jer nepravilno obračunat porez tuženik nije platio, pa stoga uopće nema elemenata osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, na temelju koje bi se mogla donijeti odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Pored toga ističe da je odluka o otkazu donijeta po isteku prekluzivnog roka od 15 dana jer je tuženik još 13. lipnja 2004., kad je u Poreznoj upravi saznao i za druge nepravilnosti u radu tužitelja, ovom rekao da poslije bolovanja neće više kod njega raditi.

Stoga smatra da nije bilo potrebno vještačenjem utvrđivati ispravnost ili neispravnost porezne prijave za 2003., jer se u odluci o izvanrednom otkazu ne spominje konkretna povreda radnih obveza, već samo "što je zbog nestručnog i neažurnog obavljanja knjigovodstvenih poslova izazvao financijske štete obrtu".

Ovakvi su revizijski razlozi neosnovani.

Tuženik je za neispravnu prijavu poreza za 2003. saznao 25. lipnja 2004. i na tome temeljio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Stajalište nižih sudova da neispravna prijava poreza za 2003. sadrži obilježja osobito teške povrede radnih obveza pravilno je. Ovo zato jer nije odlučno što tuženik nepropisno obračunat porez za 30.046,93 kn nije platio, već je odlučno da je njegov rad ocijenjen zbog nestručnosti kao osobito teška povreda radnih obveza. Činjenica što stvarna šteta nije nastupila ne može anulirati nepropisno postupanje tužitelja, jer je pogreška ustanovljena tek po tuženiku i na vrijeme, kad je tužitelj bio na bolovanju, pa iz tog razloga nepravilno obračunat porez nije plaćen.

Tvrdnja revidenta, da je odluka donijeta po isteku prekluzivnog roka od 15 dana, zato što je tuženik još 13. lipnja 2004. rekao tužitelju da nakon bolovanja neće više kod njega raditi, nije osnovana, jer takva verbalna prijetnja uopće ne ukazuje na saznanje tuženika za neispravnu prijavu poreza za 2003., a upravo se na tom saznanju temelji odluka o izvanrednom otkazu.

Kako nijedan od revizijski razloga ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. listopada 2006.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.