Gžzp-479/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp 479/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja S. M. iz K., …, zastupanog po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pzp-233/08-3 od 21. listopada 2008., dana 20. travnja 2009.,

r i j e š i o j e :

Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pzp- 233/08-3 od 21. listopada 2008. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pzp-233/08-3 od 21. listopada 2008., odbačen je zahtjev predlagatelja kojim je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-890/00.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da sud preinači pobijano rješenje, podredno isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je pobijano rješenje temeljem odredbe članka 288. stavka 2. ZPP polazeći od utvrđenja da je predlagatelj podnio predmetni zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nakon što je o istom takvom zahtjevu već pravomoćno odlučeno (rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp- 118/07-2 od 31. srpnja 2007. preinačeno je rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Pzp-27/06-4 od 6. prosinca 2006. i riješeno da se prihvaća zahtjev predlagatelja od 13. srpnja 2006. i naloženo Trgovačkom sudu u Splitu da donese odluku u predmetnom parničnom postupku u roku od šest mjeseci).

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja žalitelj u žalbi ističe da je predmetni zahtjev podnio jer Trgovački sud u Splitu nije postupio po rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-118/07-2 od 31. srpnja 2007. kojim mu je naloženo da donese odluku u predmetnom parničnom postupku koji se vodi kod tog suda pod poslovnim brojem P-890/00 u određenom roku od 6 (šest) mjeseci.

Pogrešan je zaključak Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

Odredbom članka 333. stavka 2. ZPP propisano je da sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Iz navedene odredbe proizlazi da je za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno da je riječ o postupcima u kojima je podnesen sadržajno isti zahtjev koji se temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi.

Iz sadržaja predmetnog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku proizlazi da se isti ne odnosi na razdoblje koje je obuhvaćeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-118/07-2 od 31. srpnja 2007., nego je isti podnesen radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti parničnog postupka i nedonošenja odluke u razdoblju nakon donošenja navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako, dakle, predmetni zahtjev nije sadržajno isti kao i zahtjev o kojem je odlučeno spomenutom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju nije riječ o pravomoćno presuđenoj stvari.

S obzirom da Trgovački sud u Splitu nije u roku od 6 (šest) mjeseci, postupajući po navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donio meritornu odluku u predmetnom parničnom postupku koji se vodi kod tog suda pod poslovnim brojem P-890/00, povreda prava na suđenje u razumnom roku još uvijek postoji.

Stoga je potrebno u ponovnom postupku odlučiti o osnovanosti cjelokupnog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a posebno cijeneći jesu li ispunjene pretpostavke za dosudu naknade zbog povrijeđenog prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja ponovni postupak u kojem će sud odlučiti o osnovanosti zahtjeva.

U Zagrebu, 20. travnja 2009.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.