IV Kž-46/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-46/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu - više sudske savjetnice Ileane Vinje, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. T. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. veljače 1999. godine, br. Kv-91/99, u sjednici održanoj 26. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca sukladno čl. 190. st. 3. ZKP, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv osum. T.M.1 i J.M. zbog učina kaznenog djela iz čl. 224. st. 1 i 4. KZ.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da iz postoječih podataka u spisu ne proizlazi postojanje osnovane sumnje o učinu inkriminiranog kaznenog djela prijevare.

Naime, točno je da je između osumnjičenika, kao prodavatelja dijela stambene zgrade, i ošt. T.M.2, kao kupca, došlo do sporo oko uvjeta kupoprodaje, pri čemu doista osumnjičenici, iako su prethodno primili kaparu, nisu htjeli zaključiti kupoprodajni ugovor sukladno svim ranije dogovorenim uvjetima, i to u pogledu prava prvokupa stambene nadgradnje i veličine površine okućnice.

Međutim, iz obrane osum. J.M. proizlazi da ona nije odustala od same prodaje dijela zgrade, već je samo izmijenila neke klauzule nakon što je od strane svog odvjetnika upoznata s pravnom težinom uknjižbe prava prvokupa. U pogledu površine okućnice navela je da je nakon dogovora sa susjedima oko podjele dvorišne površine bila prisiljena smanjiti prvobitno obećani dio, a oštećenici je bilo poznato da o rezultatu tog dogovora ovisi njezin dio.

Iz izloženog proizlazi da izmijenjeni uvjeti kupoprodaje nisu rezultat prijevarnog postupanja osumnjičenika već u času sklapanja predugovora, već posljedica naknadno izmijenjenih okolnosti što se ne može pripisati kaznenopravnoj odgovornosti osumnjičenika, nego, eventualno, građanskopravnoj odgovornosti, a to ne može biti predmetom ovog kaznenog postupka.

Ovo tim više jer zbog neraščišćenih imovinskopravnih odnosa vezanih za kupoprodaju dijela stambene zgrade između osumnjičenika i oštećenice već teče građanska parnica kod Općinskog suda u Splitu pod br. P-1263/97.

Stoga se, dakle, ne radi o kaznenopravnom, nego o građanskopravnom odnosu, a što opravdano utvrđuje sud prvog stupnja.

Kako se navodima podnesene žalbe pravilnost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.