Legislator Case Law & Legislation
Revr-497/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower court's liability finding and compensation award.

Case Number Revr-497/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a partial judgment awarding the plaintiff €432,000 in non-material damages for a workplace injury. The plaintiff argued the employer was liable for a forklift accident where the worker was walking upright and could have easily seen the danger, while the defendant claimed otherwise. The court ruled that the lower courts correctly applied the law regarding employer liability and that the appeal raised only factual disputes and evidence re-evaluation, which are not grounds for revision.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 19. st. 1. i 2. ZOO; čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO; čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu; Čl. 385. st. 1. i čl. 393. ZPP: Revision is inadmissible when based on factual disputes or evidence re-evaluation, and the appeal is dismissed if the lower court's application of substantive law regarding employer liability is correct.

Keywords

AI generated
employer liability workplace injury non-material damages revision inadmissible factual disputes ZOO provisions ZPP revision rules

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a Zakona o parničnom postupku
Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br.
čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a
35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u vezi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a te čl.
čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a
ZOO-a te čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, kao i čl.
čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu
ZOO-a, kao i čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br.
čl. 396.a st. 1. ZPP-a
čl. 385. st. 1. ZPP-a
čl. 393. ZPP-a
Stoga, a kako nije osnovan revizijski razlog pogrešne primijenjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 497/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz S. G., koga zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. d.o.o., S. G., koga zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 875/11-2 od 31. listopada 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-559/09-59 od 12. studenog 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 437.400,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete te troškove postupka u iznosu od 44.554,10 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen (toč. II. izreke). Ujedno je, u toč. III. izreke tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.

Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„Žalba tužitelja A. G. se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika S. d.o.o. S. G. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 12. studenog 2010., broj P-559/09-59:

1. potvrđuje u dosuđujućem dijelu za glavni zahtjev i troškove parničnog postupka, te u odbijajućem dijelu (dio stavka I. i stavak II. izreke);

2. preinačuje za početak tijeka zakonske zatezne kamate za naknadu neimovinske štete i naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege i sudi tako da za naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 432.000,00 kn zakonska zatezna kamata teče od 6. prosinca 2009. do isplate, a za naknadu štete s osnova tuđe pomoći i njege zakonska zatezna kamata teče od 12. studenog 2010. do isplate, umjesto od 29. travnja 2009.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbi.“

Protiv dijela drugostupanjske presude s kojim nije uspio u žalbenom postupku tuženik je podnio reviziju, navodeći da reviziju podnosi zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danima u postupku.

Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tuženika. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, ocijenio sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu.

Predmet spora u konkretnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, radi posljedica ozljeda koje je 5. ožujka 2009. zadobio na radnom mjestu kod tuženika, kada ga je prilikom odlaska na pauzu pregazio viljuškar kojim je upravljao radnik tuženika Z. R.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su tužitelj i radnik Z. R. bili obučeni za rad na siguran način za poslove koje su obavljali;

- da je tužitelj neposredno prije štetnog događaja bio upućen od strane svog rukovoditelja na pauzu i da je morao proći prostorom gdje se šteta dogodila kako bi uzeo kavu iz aparata;

- da su radnici tuženika, kako bi došli do aparata za kavu uobičajeno prolazili ovim prolazom kojim su prolazili i radni strojevi, a koji prolaz tuženik nije uredio na takav način da se njime mogu na siguran način kretati radnici i vozila, odnosno radni strojevi;

- da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio u hodu, u uspravnom položaju i da je bio zaustavljen te da ga je radnik Z. R., koji je upravljao viljuškarom, da je obratio dužnu pažnju mogao lako uočiti;

- da je radnik tuženika Z. R. pravomoćno proglašen krivim da je iz nehaja opće opasnom radnjom za život i tijelo ljudi prouzročio tešku tjelesnu ozljedu tužitelju;

- da je tužitelj zadobio brojne ozljede (prijelom desne natkoljenice i desne goljeničene kosti s pomakom ulomaka, prsnuće sveza simfize sa dijastazom, prijelom obje grane lijeve stidne kosti, djelomično iščašenje zgloba između križne i crijevne kosti obostrano, više komadni unutar zglobni prijelom lijeve lopatice, prijelom rebara III.-VIII. lijevo, prijelom nosnih kostiju bez dislokacije, gnječnosjekotinska rana sljepoočno tjemene regije, nakupljanje krvi u prsištu lijevo) uslijed čega je trpio jaki strah ukupno 6 dana, srednji 43 dana, slabi 82 dana, primarni jaki strah te sekundarni jaki 22 dana, srednji 27 dana, i slabi 42 dana, srednji stupanj naruženja, stupanj smanjenja opće životne aktivnosti od ukupno 70% trajno, zbog čega ne može obavljati poslove svog zanimanja – strojobravar, a otežano obavlja i kućanske poslove i poslove u poljoprivredi koje je do tada radio;

- da tuženik nije dokazao da je tužitelj svojim ponašanjem doprinio predmetnoj šteti.

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili djelomično osnovanim i dosudili mu pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 432.000,00 kn i to za fizičke bolove u iznosu 25.000,00 kn, za strah u iznosu od 22.000,00 kn, za naruženost u iznosu od 25.000,00 kn i za smanjenje opće životne aktivnosti u iznosu od 360.000,00 kn, sukladno čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u vezi čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a te čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a, kao i čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96, 94/96, 114/03 i 100/04), dok je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 63.000,00 kn, kao neosnovanim.

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude kako u pogledu osnove tako i u pogledu dosuđene visine naknade štete pa se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a podnositelj revizije upućuje na razloge te presude.

Ostali revizijski navodi svode se na iznošenje činjenica, osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjivanje dokaza (osobito u vezi prijedloga tužitelja da se izvede novo vještačenje po drugom vještaku liječniku), a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP- a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, a kako nije osnovan revizijski razlog pogrešne primijenjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. ožujka 2018.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.