Revr-1056/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1056/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz V., kojeg zastupa punomoćnica A. O., odvjetnica u S. B., protiv tuženika C. d.d. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-710/2013-2 od 5. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-582/12-16 od 21. studenoga 2012., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2016.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja pod točkom I izreke naloženo je tuženiku na ime razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 2009. do 30. travnja 2012., isplatiti tužitelju ukupan iznos 35.540,21 kn bruto, sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u točki I izreke prvostupanjske presude, kao i iznos 3.600,00 kn po osnovi regresa za 2010. i 2011., sa zateznim kamatama tekućim na iznos 1.800,00 kn od 1. srpnja 2010. do isplate, te na iznos 1.800,00 kn od 1. srpnja 2011. do isplate. Pod točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev po osnovi regresa za 2009. u iznosu 1.800,00 kn, dok je pod točkom III izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 7.200,00 kn, u roku 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka uvećanih za troškove revizijskog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

U čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženik postavlja sljedeće pitanje:

„Postoji li dužnost primjene kolektivnog ugovora, konkretno Kolektivnog ugovora za djelatnost održavanja i zaštite javnih cesta zaključen 15. prosinca 2005., a koji se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2006. zajedno s pripadajućim aneksima i to Aneks Kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. siječnja 2006., II Aneks Kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. srpnja 2006., Aneks Kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. srpnja 2007., III Aneks Kolektivnog ugovora koji je u primjeni od 1. srpnja 2007., Kolektivni ugovor koji je u primjeni od 1. lipnja 2011. godine, kao pravnog izvora koji je lex posteriori nakon sklapanja ugovora o radu te donošenja Pravilnika o radu?“

U reviziji se navodi da se pitanje odnosi na primjenu čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 i 61/11 - dalje ZR).

Kao razlog važnosti tuženik ističe da revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje o navedenom pitanju.

Suprotno navodima revidenta revizijski sud je zauzeo shvaćanje da u slučaju postojanja razlike u načinu određivanja visine plaće radnika prema ugovoru o radu i prema sporazumu sindikata i poslodavca, radniku pripada pravo na povoljniju plaću (Revr- 727/2007). Kako je u konkretnom slučaju shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji u skladu s navedenim shvaćanjem revizijskog suda, to postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. listopada 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.