Revr-211/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 211/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, mr.sc. Olge Jelčić i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. R. iz S., K., koga zastupaju punomoćnici Ž. L., R. P. i M. O., odvjetnici u S., protiv tuženika INA d.d., Z. iz Z., radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. listopada 2001. godine, br. Gž 1537/01, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2000. godine, br. P 1929/97, u sjednici održanoj dana 6. lipnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presude Županijskog suda u Splitu od 5. listopada 2001. godine, br. Gž 1537/01 i Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2000. godine, br. P 1929/97, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. a) Utvrđuje se da je odluka izvršnog direktora tuženika "Ina – industrija nafte", d.d., "Ina – trgovina" Z. br. KS-OT-13/97 od 21. listopada 1997. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju N.R. nije dopuštena, te se poništava, pa se tuženiku nalaže da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vrati na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

b) Utvrđuje se da odluka izvršnog direktora tuženika "Ina-industrija nafte" d.d., "Ina-trgovina" Z. br. KS-S-1/97 od 7. listopada 1997.- godine kojom je tužitelj N.R., do eventualnog okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza, privremeno udaljen s posla, nije dopuštena, te se poništava.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe s osnove neisplaćene plaće zbog otkaza ugovora o radu tužitelju, a za vremensko razdoblje od 7. listopada 1997. godine do 21. svibnja 1998. godine tužitelju isplatiti ukupan iznos od 24.303,88 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako slijedi:

- 2.368,57 kn od 1. studenog 1997. godine,

- 3.009,63 kn od 1. prosinca 1997. godine,

- 4.466,35 kn od 1. siječnja 1998. godine,

- 3.490,23 kn od 1. veljače 1998. godine,

- 4.938,20 kn od 1. ožujka 1998. godine,

- 3.385,89 kn od 1. travnja 1998. godine,

- 3.535,19 kn od 1. svibnja 1998. godine,

- 2.645,01 kn od 1. lipnja 1998. godine,

pa sve do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.450,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim se kao nedopuštena poništava odluka izvršnog direktora tuženika broj KS-OT-13/97 od dana 21. listopada 1997. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, te nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu (točka I.a), te isplati tužitelju po osnovu neisplaćene plaće zbog otkaza ugovora o radu u vremenu od dana 7. listopada 1997. godine do dana 1. svibnja 1998. godine, ukupan iznos od 24.303,88 kn sa pripadajućim kamatama od dospijeća pa do isplate, a na pojedinačne mjesečne iznose u rokovima dospijeća pobliže navedenim u izreci presude, kao i u odluci o trošku (točka II. i III.).

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačava presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je poništena odluka izvršnog direktora tuženika broj KS-S- 1/97 od dana 7. listopada 1997. godine o privremenom udaljenju tužitelja sa posla, pa se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu, kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu (u izreci pod I.) tuženik je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu ili da se iste presude preinači na način, da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška.

Sukladno odredbi čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) revizija je dostavljena na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Osnovan je prigovor revizije, da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01, dalje: ZR) poslodavac i zaposlenik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Stavkom 2. istog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu poslovođe benzinske postaje,

- da je Odlukom tuženika od 21. listopada 1997. godine tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, te je istu Odluku tužitelj primio dana 25. listopada iste godine,

- da je tužitelj protiv iste Odluke podnio zahtjev za zaštitu prava dana 7. studenog 1997. godine,

- da se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa temeljem izvješća Sektora službe interne kontrole broj 18/97 od 7. listopada 1997. godine,

- da je zapisnik Sektora službe interne kontrole sačinjen dana 24. rujna 1997. godine, te su u istom zapisniku utvrđeni svi propusti o radu na benzinskoj postaji,

- da je direktor Poslovnog centra S. dana 7. listopada 1997. godine uputio izvršnom direktoru za trgovinu prijedlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za više zaposlenika, pa i za tužitelja,

- i da je rukovoditelj interne kontrole tuženika imao saznanje o provedenoj kontroli dana 24. i 25. rujna 1997. godine, koje je crpio iz zapisnika sačinjenog na benzinskoj postaji od 25. rujna 1997. godine, a koje se podudara sa službenim izvješćem od 7. listopada 1997. godine.

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili, da je tuženik saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz s danom izvršene kontrole 25. rujna 1997. godine, te da je zbog toga odluka o izvanrednom otkazu donesena nakon proteka roka iz čl. 107. st. 2. ZR.

Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova za sada se ne može prihvatiti.

Naime, rok u kojem se može izvanredno otkazati ugovor o radu počinje od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke, pri čemu to saznanje ne mora biti neposredno nego se može izvesti iz saznanja osobe koja je tu nadležnu osobu zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama relevantnim za donošenje odluke.

Smatrajući da se početak tijeka roka računa od dana izvršene izvanredne interne kontrole, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali kada je osoba nadležna za donošenje odluke o otkazu saznala (neposredno ili posredno) za činjenice na kojem je utemeljen izvanredni otkaz.

Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je o reviziji tuženika odlučeno na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi navedene odlučne činjenice, pri čemu treba imati u vidu i odredbe normativnog akta kojima je uređeno postupanje pri obavljanju redovne i izvanredne kontrole poslovanja (koga se i u kojim rokovima izvješćuje o rezultatima kontrole, da li se i kome dostavlja zapisnik sačinjen nakon izvršenog pregleda benzinske postaje, da li se i u kojim rokovima vrše određene provjere i slično), te nakon toga, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 6. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.