Rev-506/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 506/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice D. B. iz S., koju zastupa punomoćnica M. S., odvjetnica iz Z. i 2. tužitelja M. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnica D. B., protiv tuženika Grada S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. i M. R., odvjetnici iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji 1. tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 246/07 od 20. prosinca 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P 72/98 od 9. lipnja 2006., ispravljena rješenjem posl. br. P 72/98 od 25. rujna 2006. i posl. br. P 72/98 od 5. siječnja 2007., u sjednici održanoj 27. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž 246/2007 od 20. prosinca 2007. odbijena je kao neosnovana žalba 1. tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. P 72/98 od 9. lipnja 2006. ispravljena rješenjima posl. br. P 72/98 od 25. rujna 2006. i posl. br. P 72/98 od 5. siječnja 2007. Odbijen je i zahtjev 1. tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Tom je prvostupanjskom presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Usvaja se u cijelosti tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, te se nalaže tuženiku da tužiteljima isplati revaloriziranu vrijednost uplaćenog stambenog doprinosa za 48 godina radnog staža i da isplati revaloriziranu vrijednost uplaćenog samodoprinosa za izgradnju grada S. za 29 godina 3 mjeseca i 15 dana, uplaćenog samodoprinosa u ukupnoj vrijednosti 220.000,00 kuna, te da nadoknadi štetu za stvari koje su ostale u stanu u ukupnoj vrijednosti 867.550,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

Tužitelji su obvezani naknaditi tuženiku Gradu S. parnični trošak u ukupnom iznosu od 125.421,74 kn, kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Protiv citirane pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila 1. tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelji su zatražili isplatu revalorizirane vrijednosti uplaćenog samodoprinosa za izgradnju Grada S. (za nešto više od 29 godina kroz koje je vrijeme, kako tvrde uplaćivan taj doprinos) te naknadu štete za stvari tužitelja koje su ostale u stanu u S., čije su korištenje tužitelji napustili 1991., kada su otišli u B., na kojem stanu je u predmetu Općinskog suda u Sisku posl. br. P 1615/95 tužiteljici otkazano stanarsko pravo. Nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje revidenti navode odnosno ponavljaju i u reviziji a o kojim se prigovorima iscrpno i obrazloženo izjasnio i drugostupanjski sud odgovarajući time i na žalbene navode tužitelja.

S tim u svezi treba dodati da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP), a u svezi sa zastupanjem tuženika, jer na te povrede može se pozivati samo stranka koje se tiču nedostaci u zastupanju, kako je to obrazloženo i u razlozima drugostupanjske presude.

Neosnovano je i ukazivanje tužiteljice na bitne povrede odredaba parničnog postupka prilikom odlučivanja o njezinom prijedlogu za izuzeće suca, koji je odbijen, u čemu se i u reviziji ponavljaju pravno neodlučne okolnosti kao osnov izuzeća.

Ovaj revizijski sud ne nalazi osnovanim niti navode revizije koji bi upućivali na ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka u svezi s izvođenjem odnosno neizvođenjem određenih dokaza koje je predložila tužiteljica.

To posebno kad se uzme u obzir da se prvostupanjski sud, a što prihvaća i drugostupanjski sud, s osnovom pozvao na nastupanje zastare (čl. 376. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), što je činilo suvišnim izvođenje daljnjih dokaza koje je predložila tužiteljica.

Glede pitanja zastare treba istaći da ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge koji su dati u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci a kojima se obrazlaže nastupanje zastare glede istaknutog potraživanja tužiteljice.

S tim u svezi pravilno je ocijenjeno, nisu postojale niti pretpostavke koje bi dovele do zastoja zastarijevanja (čl. 383. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj, 53/91, 73/92, 3/99, 7/96, 112/99, 88/01) s obzirom na mogućnost prometa između Republike Austrije i Republike Hrvatske (a u svezi s boravkom tužiteljice u B.) i normalan neprekinuti rad Općinskog suda u Sisku kao nadležnog suda, tijekom trajanja Domovinskog rata.

Stoga se, suprotni navodima tužiteljice istaknuti, odnosno ponovljeni u reviziji, nisu mogli prihvatiti kao osnovani, već je, naprotiv, uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbijen tužbeni zahtjev za isplatu protuvrijednosti pokretnina u iznosu od 867.550,00 kn. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za povrat iznosa plaćenog samodoprinosa ovaj revizijski sud prihvaća u cijelosti razloge drugostupanjske odluke prema kojima, neovisno o pitanju zastare, ne postoji zakonski osnov po kojem bi tužiteljici pripadalo pravo na takav zahtjev, odnosno povrat navedenih iznosa.

Što se tiče revizijskih prigovora glede odluke o parničnom trošku treba istaći da je drugostupanjski sud opširno odgovorio na žalbene prigovore tužiteljice glede primjene odredaba odgovarajuće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, na temelju kojih obrazloženih razloga treba zaključiti da odluka o parničnim troškovima nije donesena na štetu tužiteljice.

Iz svih navedenih razloga, budući da nisu ostvareni revizijski prigovori bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. toč. 1. i 2. ZPP) reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.