Rev-1076/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1076/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te

Radoraire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća u vanparničnom

predmetu

predlagatelja

korisnika

esksproprijacije SSNO, zastupane po VP Z. i Općine Slunj, zastupane po ZJPO K., protiv protustranke B. B. iz M. P., radi utvrđivanja pravične naknade za eksproprirane nekretnine, rješavajući reviziju stranaka protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Karlovcu od 16. ožujka 1989. br. Gž- 1156/88, kojim su djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Slunju od 23. kolovoza 1988. br. R-114/88, u sjednici održanoj dana 28. studenog 1990.

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija protustranke kao neosnovana, dok je revizija korisnika eksproprijacije prihvaćena kao djelomično osnovana te u dijelu kojim je utvrđena pravična naknada za kčbr. 704/2 i 704/3 u površini od 21.998m[2] upisana u pol.127 k.o.Z. a za iznos od 18.716.314 dinara prijašnjih (1.871,60 dinara konvertibilnih) ukidaju nižestepene odluke i u tom opsegu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

o b r a z l o ž e n j e

Rješenjem prvostepenog suda utvrđena je pravična naknada za nekretnine eksproprirane pravomoćnim rješenjem Skupštine Općine Slunj od 3. veljače 1965. godine br. … upisane u pl. 12. k.o. Z. kao i one zauzete, a upisane u posjedovnom listu 127. k.o. Z. u ukupnom iznosu od 65.736.254 dinara prijašnjih (6.573,60 dinara konvertibilnih),od kojeg je odbijen iznos od 11.172,290 dinara prijašnjih (1.117,20 dinara konvertibilnih) koliko je utvrđena vrijednost zemljišta označenog kao k.č. br. 1446/10 u površini od 4 j i 216 čhv danog protustranci na ime pravične naknade za eksproprirane nekretnine, tako da je korisnik eksproprijacije obvezan da na ime pravične naknade isplati protustranci ukupno 54.563,964 dinara prijašnjih (5.456,40 dinara konvertibilnih). Navedenu je naknadu korisnik eksproprijacije obvezan platiti u roku od 15 dana, te kamatu po stopi koje banke plaćaju na štedne uloge po viđenju za tekuću godinu od 28. listopada 1986.(od kad je nekretnina predana u posjed korisniku eksproprijacije) do isteka roka od 15 dana po pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju pravične naknade. Ako korisnik eksproprijacije u odredjenom roku ne plati naknadu obvezan je na plaćanje kamata po stopi od 12%. Općina Slunj obvezana je protustranci predati u posjed na ime naknade naprijed navedene nekretnine. Korisnik eksproprijacije obvezan je protustranci naknaditi troškove u iznosu od 631.959 dinara prijašnjih (63,20 dinara konvertibilnih).

Drugostepeni je sud odbio žalbu stranaka u pogledu odluke o glavnoj stvari dok je preinačio odluku o kamatama onamo da je obvezao korisnika eksproprijacije da plati kamatu po stopi od 7,5% od 28.X 1986. do isteka roka od 15 dana od pravomoćnosti rješenja eksproprijacije, a potom, ukoliko naknadu ne plati, obvezan je platiti kamatu po stopi koje banke plaćaju u mjestu ispunjenja na štedne uloge oročene preko godinu dana bez posebne namjene.

Protiv pravomoćnog rješenja drugostepenog suda izjavile su reviziju obje stranke. Korisnik eksproprijacije prigovara ukoliko je pravična naknada utvrđena i za kčbr. 704/2 i 704/3 koje nisu bile predmetom postupka eksproprijacije, te predlaže da se za iznos od 18.716,314 dinara prijašnjih (1.871,60 dinara konvertibilnih) ukinu pobijana rješenja. Takodjer smatra da je kamata valjalo priznati od srpnja mjeseca 1988. a ne od dana stupanja u posjed (28. listopada 1986.), s obzirom da je visina pravične naknade utvrđena po cijenama iz 7. mjeseca 1988. godine, odnosno da je trebalo naknadu utvrditi po cijenama iz 1986.godine i od tada onda priznati kamate. Kako nižestepeni sudovi tako nisu postupili, nalazi revizija, pogrešno su primijenili materijalno pravo. Predlaže da se za iznos od 18.716,314 dinara prijašnjih (dinara 1.871,60 konvertibilnih) ukinu nižestepene odluke, a na preostali iznos utvrđene pravične naknade prizna kamata od 7,5% od l.VII 1988. te da se protustranke obveze da vrati korisniku eksproprijacije isplaćenih 18.716,314 dinara prijašnjih (l.871,60 dinara konvertibilnih) sa kamatama.

Protustranka reviziju izjavljuje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji prigovara da je naknada utvrđena u preniskom iznosu jer je domaćinstvo bilo intenzivno poljoprivredno; da je u pogledu gradjevinskih objekata zaključio sporazum o naknadi, a očito nezadovoljan visinom naknade, predlaže da Vrhovni sud prosudi valjanost tog sporazuma; upućuje na primjenu odredbe čl.70. Zakona o eksproprijaciji Bosne i Hercegovine, te predlaže da se nižestepena rješenja ukinu i korisnik eksproprijacije obveze da mu na ime naknade dade drugo zemljište.

U odgovorima na revizije stranke predlažu da se revizija protivne stranke odbije dok se Javni tužilac Hrvatske nije izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija korisnika eksproprijacije djelomično je osnovana, dok revizija protustranke nije osnovana.

Predmetom utvrđivanja pravične naknade u Zakonu o eksproprijaciji (ZE) propisanom vanparničnom postupku mogu biti samo eksproprirane nekretnine. Kako su pravomoćnim rješenjem o eksproprijaciji od 3.II 1965. godine br. … eksproprirane nekretnine koje su upisani u pl. listu 12 k.o. Z., a ne i one upisane u pl.127 k.o. Z., za koje su sudovi u ovom postupku na temelju iskaza svjedoka utvrdili da je pravo, vlasništva na tim nekretninama temeljem dosjelosti stekla protustranka i da predstavljaju njegovo vanknjižno vlasništvo u vrijeme eksproprijacije, a čemu korisnik eksproprijacije prigovara, valjalo je u odnosnom pogledu prihvatiti reviziju korisnika eksproprijacije i za iznos od 18.716,314 dinara prijašnjih (1.871,60 dinara konvertibilnih) ukinuti nižestepena rješenja.

Temeljem odredbe člana 35.ZE visina naknade za ekspropriranu nekretninu odredjuje se prema stanju u vrijeme donošenja prvostepene odluke o naknadi, dakle, upravo je vrijeme donošenja prvostepene odluke o naknadi odlučno za utvrđivanje visine pravične naknade, a pitanje kamata na pravičnu naknadu regulirano je odredbom člana 63. ZE i u skladu sa navedenom zakonskom odredbom sudovi su utvrdili visinu pravične naknade te odlučili o početku toka kamatama, pa suprotni prigovori i prijedlozi korisnika eksproprijacije nisu osnovani.

Protustranka reviziju izjavljuje zbog bitne povrede postupka. Tu povredu ne konkretizira pa je u odsustvu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10 ZPP koja se pravila i u ovom postupku shodno primjenjuju, valja konstatirati da bitne povrede postupka nisu počinjene.

Visina pravične naknade utvrđena je pravilnom primjenom odredaba člana 38, 40. i 42. ZE (dapače, priznata je protustranci i pravična naknada za nasade mlađe od 20 godina iako je eksproprijacija provedena 1965. godine), s tim da je upravo zbog osobnih i porodičnih prilika i posebno činjenice da su protustranci eksproprirane sve nekretnine i da je prinuđen da se iseli iz kraja u kojem je do sada živio i radio,sud je utvrđenu pravičnu naknadu povisio za čak 100%.

Korisnik eksproprijacije nudio je protustranci na ime naknade zemlju kojom raspolaže (list 32 spisa) što je protustranka odbila, a time da je Općina Slunj uz korisnika eksproprijacije ponudila protustranci na ime naknade nekretninu koju je on tražio, dok se naknada za preostale eksproprirane nekretnine odredila u novcu što je uostalom protustranka i predložila (list 99 spisa). Odredbom čl. 37. ZE propisano je da se naknada za eksproprirane nekretnine odredjuje u pravilu davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine na koju može postojati pravo vlasništva koja norma ima tek instruktivni značaj. Naime, nema zakonske mogućnosti da sud naknadu odredi u obliku davanja u vlasništvo druge nekretnine protiv volje bilo koje stranke, dakle i korisnika eksproprijacije. Ne može shodno tome niti naložiti protustranci da primi na ime naknade u vlasništvo nekretnine koje on ne želi primiti. Na odredjivanje pravične naknade u ovom predmetu primjenjuje se Zakon o eksproprijaciji Republike Hrvatske koji na području Republike Hrvatske regulira pitanje vezano uz eksproprijaciju kao i pitanja utvrđivanja pravične naknade. Riječ je o materiji koju reguliraju republike u svojoj nadležnosti pa stoga za primjenu odredbe člana 70. Zakona o eksproprijaciji Bosne i Hercegovine nema uvjeta.

Protustranka je kako i sama navodi za građevinske objekte zaključila sporazum dana 3.XI 1986. pa navedene nekretnine nisu bile predmetom utvrđivanja pravične naknade u ovom postupku, a niti pitanje pravne valjanosti tog sporazuma nije i ne može biti predmet ovog postupka.

Proizlazi iz naprijed iznijetog da revizioni prigovori protustranke nisu osnovani jer je o pravičnoj naknadi odlučeno uz pravilnu primjeru odredbi Zakona o eksproprijaciji pa je stega reviziju protustranke valjalo odbiti kao neosnovana (član 393. ZFP).

U Zagrebu, 28.studenog 1990.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.