I Kž-Us-135/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 135/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženog T. U. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2019., broj Kov-Us-6/2019-66, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2020.,

p r e s u d i o j e:

Žalba optuženog T. U. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-6/2019-66 od 16. travnja 2019. donesenom na temelju sporazuma stranaka, optuženi T. U. je pod točkom 1. oglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 331. st. 3. KZ/11. te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2018. do 16. travnja 2019.

Na temelju čl. 5. i čl. 77. KZ/11. u vezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11.,91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 3.601,29 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženi T. U. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 33. KZ/11., kao i da je navedeni iznos imovina Republike Hrvatske te je optuženom T. U. naloženo da imovinsku korist u iznosu od 3.601,29 kn uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

I Kž-Us 135/2019-4

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11., u vezi s čl. 331. st. 7. KZ/11. od optuženog T. U. oduzeti su predmeti (oružje i streljivo) pobliže opisani u izreci pobijane presude, za koje je odlučeno da će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. optuženom T. U. je naložen platež troškova kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 2.000,00 kn. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi T. U. po branitelju T. F., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, ovdje je prije svega potrebno istaknuti kako je pobijana presuda donesena sukladno odredbama čl. 361. do 364. ZKP/08., a koje upravo reguliraju donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, pri čemu se u obrazloženju navedene presude sud prvog stupnja poziva na potpisanu izjavu stranaka za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i sporazum oko potvrdnog očitovanja o optužnici, te se u nastavku obrazloženja navodi da su stranke suglasne u odnosu na sadržaj sporazuma, a optuženi T. U. u cijelosti je razumio potpisanu izjavu te je suglasan sa onim što je u toj izjavi navedeno.

Iako optuženik u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude naznačuje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., smatrajući da je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, što je čini nerazumljivom i ne može se ispitati, iz obrazloženja te žalbene osnove zapravo proizlazi kako žalitelj pobija dio presude koji se odnosi na oduzete predmete, pa se radi o činjeničnom pobijanju prvostupanjske presude iz čl. 470. ZKP/08., a presuda donesena na temelju sporazuma stranaka prema čl. 364. st. 2. ZKP/08., ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim iznimno, o čemu će se obrazložiti naknadno.

Međutim, u odnosu na istaknutu žalbenu osnovu ipak valja naglasiti da je, protivno žalbi optuženika, pobijana presuda potpuno razumljiva i u njoj su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni i nisu u međusobnoj suprotnosti, pa tako i u odnosu na u žalbi istaknut prigovor optuženika vezan za oduzimanje predmeta, slijedom čega ovaj sud drugog stupnja nalazi da označena bitna povreda nije ostvarena.

Kako nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda na koju ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene druge bitne povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, sukladno čl. 486. st. 1. toč. 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana.

I Kž-Us 135/2019-4

Nadalje, nije u pravu optuženik kada, koristeći identične žalbene navode kao i kod žalbene osnove bitne povrede, pobija sporazumnu presudu zbog povrede kaznenog zakona. Naime žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, dok iz sadržaja žalbe kojom obrazlaže istaknutu žalbenu osnovu proizlazi da smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih materijalnih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, jer da je oružje koje mu je u postupku oduzeto predao dobrovoljno, pa smatra da je zbog toga njegovim radnjama ostvareno blaže kazneno djelo od onog za koje je pobijanom presudom presuđen. Na izloženi način žalitelj zapravo ponovo pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne opravdava povredu kaznenog zakona. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom koje bi, s motrišta žalitelja, bilo ispravno. Pritom treba posebno naglasiti kako žalitelj u žalbi ni ne ističe bilo kakve dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje za koje bi saznao nakon donošenja pobijane presude, a što bi u konkretnom slučaju imao pravo, sukladno odredbi iz čl. 364. st. 2. ZKP/08. Kako su, dakle, izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i suđen, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja u smislu čl. 486. st. 1. toč. 2. ZKP/08., nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, te njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 4. veljače 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.