Revr-613/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 613/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Branka Hrvatina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. T. iz S., zastupane po Š. K. i E. Š., odvjetnicima u S., protiv tuženika Državnog arhiva u Splitu, Split, zastupanog po V. M., odvjetniku u S., radi poništenja otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 5. ožujka 2004. godine, br. Gž 257/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. studenog 2003. godine, br. IV P 529/03, u sjednici održanoj dana 10. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

„Poništava se odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu – Izvanredni otkaz, Klasa: 612-06/03-01/13, Ur.broj: 2181-109-03-1 od 22. siječnja 2003.g., te je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na njeno radno mjesto Višeg arhivista i voditelja odjela za sređivanje i obradu arhivskog gradiva, Državnog arhiva Split, u roku od 8 dana.“, kao i rješenje kojim je utvrđeno povlačenje tužbe glede dijela tužbenog zahtjeva za naknadu plaće i kojim je obvezan tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.400,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik bez naznačavanja zakonskih razloga zbog kojih se revizija može izjaviti, s prijedlogom da nižestupanjske presude, a i rješenja, budu ukinuti i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem prvostupanjskog suda.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana. Državni odvjetnik nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti prema nenoveliranim odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP), koje se u konkretnom slučaju primjenjuju s obzirom na odredbu čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03), o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom o otkazu od 22. siječnja 2003. godine iz razloga osobito teške povrede radne obveze, u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje: ZR), sudovi su utvrdili da je ugovor o radu otkazan po proteku roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, te su slijedom toga prihvatili zahtjev za poništenje odluke o otkazu i za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto višeg arhiviste i voditelja odjela za sređivanje i obradu arhivskog gradiva tuženika Državnog arhiva Split.

Izvanredni otkaz se temelji na činjenici da je u 11-tom mjesecu 2001. godine, a na osnovi prijave Nadbiskupskog ordinarijata Nadbiskupije splitsko-neretvanske otkriveno da je nakon premještaja arhivske građe iz prostora Biskupske palače u Splitu u prostor tvrđave Gripe, za organizaciju kojeg posla je bila zadužena tužiteljica, zaposlena na radnom mjestu višeg arhiviste i voditelja odjela za sređivanje i obradu arhivskog gradiva, i još jedan radnik tuženika, propustom tuženika u podrumu Biskupske palače ostao dio arhivirane dokumentacije koja je prenesena u novo arhivsko spremište 13. i 14. studenog 2002. godine, a popis te dokumentacije sastavila je komisija tuženika i dostavila ga ravnateljici tuženika 9. siječnja 2003. godine.

Suprotno revizijskim navodima nižestupanjski sudovi su osnovano zaključili da je u konkretnom slučaju tuženik saznao za činjenicu na kojoj se otkaz temelji u 11. mjesecu 2002. godine, kada je utvrđeno da je posao premještaja arhivske građe neuredno izvršen, te je preostali dio arhivskog materijala premješten iz starog sjedišta tuženika, a ne tek 9. siječnja 2003. godine kada je komisija za popis te dokumentacije podnijela ravnateljici izvješće o popisu i strukturi te arhivske građe.

Ravnateljica tuženika kao osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa (čl. 125. st. 2. ZR) bila je upoznata sa činjenicom da jedan dio arhivske građe nije prenijet u nove prostorije tuženika u 11. mjesecu 2002. godine, te je s obzirom na zaduženja tužiteljice u preseljenju građe, u konkretnom slučaju bila u mogućnosti cijeniti njezinu odgovornost za navedeni propust.

Za količinu i značenje arhivske dokumentacije koja je ostala u Biskupskoj palači ravnateljica je mogla znati također u 11. mjesecu 2002. godine, jer je ta dokumentacija prenesena iz Biskupske palače 13. i 14. studenog 2002. godine, no ta činjenica nije niti bitna, jer se odluka o otkazu temelji samo na činjenici što je dio arhivske građe „ostao zaboravljen“, a ne na osnovi neke činjenice koja bi bila utvrđena komisijskim pregledom te građe.

U reviziji se neosnovano ističe da je ravnateljica saznala „komisijsku ocjenu važnosti zaboravljene građe“ 9. siječnja 2003. godine, jer komisija nije ocjenjivala važnost građe, već je samo izvršila njezin popis.

Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi osnovano zaključili da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena po proteku roka iz čl. 107. ZR-a i da su slijedom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su otkaz ocijenili nedopuštenim, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije ostvaren niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno nenoveliranoj odredbi čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na postojanje neke druge bitne povrede zbog koje se revizija može izjaviti u reviziji se ne ukazuje.

Budući da revizijski razlozi nisu ostvareni, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. studenog 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.