P-52/2023-18 · Općinski sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-52/2023-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja Dominikanski samostan Rijeka, Trg riječke rezolucije 1, OIB: 16751477789, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke protiv tuženog CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i brisanja, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnica stranaka, 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke izjava Štedno kreditne zadruge u likvidaciji „Brant“ iz Crikvenice od 26. kolovoza 2002. godine, ovjerene od javnog bilježnika Vere Čuzela pod brojem OV-14963/02 kojom zalogodavatelj ŠKZ u likvidaciji C zastupan po likvidatoru RN dozvoljava upis založnog prava (hipoteke) na stanu upisanom u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, knjiga PU : Rijeka, broj poduloška:2468/ zk. ul [broj ZK uloška] upisan kao trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika u ukupnoj površini od 83,76 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], u iznosu od 96.408,33 EUR za korist tuženika UN.

II. Nalaže se brisanje upisa prava zaloga u iznosu od 96.408,33 EUR temeljem izjave Štedno kreditne zadruge u likvidaciji „Brant“ iz Crikvenice od 26. kolovoza 2002. godine, ovjerene od javnog bilježnika Vere Čuzela pod brojem OV-14963/02 na stanu upisanom u knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnknjižni odjel Rijeka, knjiga PU : Rijeka, broj poduloška:2468/ zk. ul [broj ZK uloška] upisan kao trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz 1, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika i hodnika u ukupnoj površini od 83,76 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađena na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], a u korist UN, [adresa], pod brojem Z-9305/02.

III. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.553,10 € zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 2. srpnja 2025. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju izjave Štedno kreditne zadruge u likvidaciji „Brant“ iz [adresa] od 26. kolovoza 2002., ovjerene od javnog bilježnika Vere Ćuzela pod brojem OV-14963/02 uknjiženo pravo zaloga na stanu upisanom u knjizi položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, knjiga PU: Rijeka, broj poduloška:2468/ zk. ul [broj ZK uloška], pobliže opisan u izreci presude, u iznosu od 96.408,33 EUR za korist tuženika UN. Štedno kreditne zadruga u likvidaciji „Brant“ da je temeljem Ugovora o zajmu i sporazuma od 11. travnja 1997. upisala pravo fiducijarnog vlasništva na predmetni stan tada u vlasništvu BN, da bi se 1999. temeljem javnobilježničkog akta od 4. lipnja 1999. posl. br.

OU-19/99-17 na predmetnom stanu upisala kao punopravni vlasnik, iako za to nije bilo osnova kako je to utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1175/2016 od 21. veljače 2017. kojom su utvrđeni ništetnim i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o zajmu i Sporazum od 11.04.1997. koji je potpisan od strane Štedno kreditne zadruge „Brant“ kao zajmodavatelja i BN kao zajmoprimatelja-dužnika, javnobilježnički akti izdani od javnog bilježnika Vesne Ćuzela, Kupoprodajni ugovor sklopljen 19.1.2011. između Štedno kreditne zadruga u likvidaciji „Brant“ kao prodavatelja i AN, te je utvrđeno da je bez osnove i naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva Štedno kreditne zadruga „Brant“ i AN.

Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gž-1101/2017 od 25. kolovoza 2017. da je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1175/2016 od 21. veljače 2017. kako je to navedeno gore. Stoga da je i založna izjava Štedno kreditne zadruga u likvidaciji „Brant“ ništetna i ne proizvodi pravne učinke, a samim time nije valjan niti upisa založnog prava izvršen temeljem te izjave zbog čega tužitelj kao zemljišnoknjižni vlasnik te pravni sljednik BN ima pravni interes na podnošenje ove tužbe radi utvrđenja ništetnosti založne izjave te nevaljanosti upisa založnog prava kao i brisanja istog u zemljišnim knjigama.

Poziva se na članak 305. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, založno pravo da je osnovano na temelju izjave zalogodavca od 26. lipnja 2002., a da uz prijedlog za upis založnog prava nije priložen nikakav pravni posao osobe čiji je zalog. Svi akti koji su navodno služili kao pravni osnova uknjižbe založnog prava da su sačinjeni godinama nakon same izjave. Stoga da je upis založnog prava ništetan je jer je založno pravo osnovano protivno zakonu. Za isticanje ovog prigovora ništetnosti da nema zastarnog roka, a isti prigovor može podnijeti bilo koja osoba.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženika da štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. U vrijeme kada je tuženik upisao svoje pravo zaloga upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine da je bio upravo zalogodavatelj Štedno kreditna zadruga "Brant", [adresa]. Tuženik da je provjerio stanje u knjizi položenih ugovora te je postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora. Tuženika da se ni na koji način ne tiče niti ga se može ticati pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br.

P- 1175/16 od 21. veljače 2017. jer nije bio stranka tog postupka. Osporava da bi zasnivanje hipoteke bilo ništetno jer da je u trenutku zasnivanja hipoteke kao vlasnik nekretnine bila je upisana ŠKZ „Brant“ i tužitelj je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige ishodio od upisanog vlasnika valjano odobrenje za zasnivanje založnog prava odnosno hipoteke radi osiguranja svoje tražbine te je njegov upis zaštićen na jednak način zaštitom povjerenja u zemljišne knjige, sve sukladno odredbi članka 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Tuženik da je svoje pravo upisao prije nego li je započeo postupak koji se vodio pod posl.br. P-1175/16. Osporava da bi uz prijedlog za upis pored Izjave od 26. kolovoza 2002. trebao biti priložen i nekakav dodatni pravni posao koji bi bio temelj upisa založnog prava. Tražbina koja je osigurana založnim pravom temeljem Izjave od 26. kolovoza 2002. da postoji i potvrđena je pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom Općinskog suda u Rijeci od 2. kolovoza 2013. posl.br. P- 646/12. kao i Ugovorom o nagodbi sklopljenim između CN i DN ..2008. u kojoj je utvrđen iznos dugovanja.

Nadalje, 29. ožujka 2008. tuženik i ŠKZ „Brant“ da su sklopili u i Ugovor o jamstvu kojim ugovorom sada jamac potvrđuje da je upoznat s Ugovorom o nagodbi od 27. ožujka 2008. Postojanje tražbine tuženika osigurane predmetnim založnim pravom da je potvrdio je i drugostupanjski sud presudom posl.br. Gž-5394/2013 od 15. travnja 2015., kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Rev-2199/2015. Također, temeljem naprijed citirane pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-646/12 od dana 2. kolovoza 2013. i upisanog založnog prava tuženik da je 31. listopada 2017. podnio hipotekarnu tužbu protiv tada upisanog vlasnika predmetne nekretnine AN, a koja tužba je i zabilježena u zemljišnim knjigama pod posl.br.

Z-43703/17. Postupak se vodio pod posl.br. P-2732/2017 da bi se sada vodio pod brojem P-2730/2019. Navodi tužitelja o navodnoj mogućnosti ili nemogućnosti davanja osiguranja od strane zadruge u likvidaciji da su u potpunosti neutemeljeni i bez ikakvog pravnog i činjeničnog uporišta te su ti navodi izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka..

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izjavu od 26.8.2002. (list 5-6 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: Rijeka (list 24 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora – povijesni prikaz, broj [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], knjiga PU: Rijeka (list 36-38 spisa), izvršen je uvid u spise ovoga suda Z-5634/99, Z-9305/02 i P-1175/16, saslušan je tuženik CN kao stranka (list 59-61 spisa), izvršen je uvid u Ugovor o nagodbi od 27.3.2008. (list 87-88 spisa), ugovor o jamstvu od 29.3.2008. (list 99 spisa), presudu i rješenje od 2.8.2013., posl. br. P-646/2012 (list 100-110 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci od 15.4.2015., posl. br. Gž-5394/2013 (list 140-143 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6.11.2018., posl. br. Rev-2199/2015 (list 144-147 spisa), tužbu od 31.10.2017. (list 152-157 spisa), rješenje ovoga suda od 19.10.2006. (list 158 spisa).

4. Nakon ocjene dokaza u smisli odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Člankom 45. stavkom 1. Zakona o štedno-kreditnim zadrugama („Narodne novine“ broj 84/02, dalje: ZŠKZ) propisano je da štedno-kreditna zadruga u likvidaciji ne smije primati nove štedne uloge, produžavati dospjele oročene štedne uloge, odobravati nove kredite, niti produžavati dospjele kredite, obavljati mjenjačke poslove, kao ni sklapati druge poslove izuzev onih koji su potrebni za unovčenje likvidacijske mase radi podmirenja obveza štedno-kreditne zadruge u likvidaciji.

5.1. Uvidom u Izvadak iz sudskog registra za ŠKZ „Brant“ (priklopljen predmetu Z- 9305/02 i na listu 22-24 spisa P-1175/2015) utvrđeno je da je ŠKZ „Brant“ bila u postupku likvidacije od 6. prosinca 1999., te da je za likvidatora imenovan DN.

5.2. Uvidom u Izjavu ŠKZ „Brant“ u likvidaciji od 26. kolovoza 2002. (list 5 spisa) utvrđeno je da je potpisana od strane likvidatora DN te se njome dozvoljava upis založnog prava (hipoteke) na k. č. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] u korist tuženika i to u cilju osiguranja depozita u ukupnom iznosu od 96.408,33 €.

5.3. Prema mišljenju ovoga suda, sporna Izjava od 26. kolovoza 2002. ne predstavlja pravni posao koji bi štetno-kreditna zadruga u likvidaciji smjela poduzeti, u smislu čl. 45. ZŠKZ-a. Naime, štedno-kreditna zadruga u likvidaciji ne smije sklapati druge pravne poslove izuzev onih koji su potrebni za unovčenje likvidacijske mase radi podmirenja obveza štedno-kreditne zadruge u likvidaciji. Ova zabrana znači da zadruga u likvidaciji smije obavljati samo nužne radnje da bi naplatila svoja potraživanja i podmirila obveze. Upis založnog prava (hipoteke) na nekretnini u vlasništvu zadruge radi osiguranja depozita treće osobe, konkretno tuženika, nije radnja unovčenja likvidacijske mase, već stvaranje sigurnosti za nekog trećeg, ne zadruge same. Stoga, prema mišljenju ovog suda, pravni posao osnivanja založnog prava (hipoteke) na nekretnini u vlasništvu štedno kreditne zadruge u likvidaciji predstavlja pravni posao koji je protivan odredbi čl. 45. ZŠKZ, jer se ne odnosi na naplatu postojećih potraživanja zadruge, nego na osiguranje depozita treće osobe.

6. Sukladno čl. 103. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Budući da je sporna Izjava protivna čl. 45. ZŠKZ ona je, prema mišljenju ovog suda i ništetna, sukladno čl. 103. ZOO-a.

7. Nadalje, sporna Izjava od 26.8.2002. je ništetna i ne proizvodi pravne učinke i iz razloga koje navodi tužitelj. Naime, nije sporno da su pravni poslovi temeljem kojih je ŠKZ „Brant“ upisala svoje pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom utvrđeni ništetnima temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P- 1175/16-14 od 21. veljače 2017. (list 7-17 spisa), potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 25. kolovoza 2017., posl. br. Gž-1101/2017-4 (list 18-23 spisa), a kojom su utvrđeni ništetnim i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o zajmu i Sporazum od 11.4.1997. koji je potpisan između ŠKZ „ C“ kao zajmodavatelja i BN kao zajmoprimateljice, zatim javnobilježnički akt od 4. lipnja 1999. javnog bilježnika Vesne Ćuzele, posl. br. OU-19/99-17 temeljem kojeg je ŠKZ „Brant“ upisan punopravnim vlasnikom sporne nekretnine (list 36-38 spisa) te Kupoprodajni ugovor od 19.1.2011. koji je zaključen između ŠKZ „ C“ kao prodavatelja i AN kao kupca.

7.1. Uvidom u Izvadak iz knjige položenih ugovora (povijesni prikaz) broj poduloška:

2468/ zk. ul: [broj ZK uloška], knjiga PU: Rijeka (list 36-38 spisa) utvrđeno je da je upravo na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. 1175/16-14 uknjiženo pravo vlasništva prvobitnog vlasnika BN, pravne prednice tužitelja.

8. Ništetnost djeluje ex tunc, što znači da u trenutku davanja sporne Izjave ŠKZ „Brant“ nije bio vlasnik predmetne nekretnine, pa ju stoga nije mogao niti opteretiti založnim pravom. Međutim, istina je da tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime, čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, dalje: ZV) propisano je da se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući način primjenjuju odredbe članaka 122. do 125. ovog Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.

8.1. Sukladno čl. 122. st.1. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa zaštitu prema odredbama zakona, dok je sukladno stavku 2. istog članka stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Drugim riječima onaj tko u trenutku upisa nije bio u dobroj vjeri, ne može se pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

8.2. Uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Rijeci od 2. kolovoza 2013., posl. br. P-646/12 (list 162-173 spisa), koju je dostavio sam tuženik, doduše nakon zaključenja prethodnog postupka, ali po nalogu suda primjenom čl. 299. st.2. ZPP-a s obzirom na nove činjenice koje je tuženik iznio na ročištu održanom 17. travnja 2024., sud je utvrdio da su tuženik i DN, likvidator ŠKZ „Brant“ bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu temeljem ugovora o depozitu iz 2000. i to za iznos koji je naknadnim anexima povećavan do iznosa od 97.704,85 €.

8.3. Nadalje valja istaći kako je tuženik prilikom saslušanja naveo da je sporna Izjava dana radi osiguranja pozajmice koju je tuženik dao vlasniku ŠKZ „ C“ DN koji mu je samovoljno dao osiguranje u vidu založnog prava na predmetnom stanu. Kasnije je, odgovarajući na pitanja naveo da je ugovor o pozajmici zaključio sa ŠKZ „Brant“.

8.4. Uvidom u Ugovor o nagodbi od 27.3.2008. (list 87-88 spisa) utvrđeno je da je ovaj ugovor zaključen između tuženika i DN te je tim ugovorom utvrđeno postojanje tražbine tuženika CN prema DN u iznosu od 123.471,00 €, a koja tražbina proizlazi iz ranije predanih i nevraćenih zajmova, depozita i sličnih pravnih poslova, a DN obveznik je vraćanja i kao primatelj zajma i kao osoba koja je jamčila i jamči ovim ugovorom kao jamac platac da će ŠKZ „ C“ [adresa] i TN vratiti dugovane iznose. Nadalje DN je tim ugovorom o nagodbi priznao i obvezao se platiti CN iznos od 123.471,00 € osobno, te su ugovorne strane potvrdile da je povrat dijela glavnice i kamata osiguran predmetnim založnim pravom uknjiženim na predmetnoj nekretnini.

8.5. Slijedom navedenog, sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da je pozajmicu dao ŠKZ „Brant“ budući da iz Ugovora o nagodbi od 27.3.2008. proizlazi da se radilo o pozajmici DN.

8.6. Nadalje, tuženik je na početku iskaza naveo kako u trenutku davanja pozajmice ŠKZ „Brant“ nije bila u likvidaciji, te da nije bila u likvidaciji niti na dan davanja sporne Izjave 26.8.2002., a samu spornu Izjavu od 26.8.2002. da je vidio prije nego li je poslana u zemljišnoknjižni odjel na uknjižbu. Međutim, nakon što mu je sud predočio spornu izjavu i nakon što je pročitao prvu rečenicu sporne Izjave u kojoj se navodi „zalogodavatelj – garant ŠKZ „Brant“ Crikvenica u likvidaciji, zastupana po likvidatoru DN“ naveo je da je onda očito znao da je ŠKZ „Brant“ u likvidaciji, a pozajmicu je društvu koje je u likvidaciji dao jer im je vjerovao iako zna da likvidacija znači da je „očito da nešto nije sigurno“. Slijedom navedenog sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da ŠKZ „Brant“ nije bila u likvidaciji u trenutku davanja pozajmice i u trenutku davanja Izjave kada iz same Izjave i iz Izvatka iz sudskog registra (list 38-44 spisa P-1175/16) proizlazi drugačije, a da je sam tuženik znao da je ŠKZ „ C“ u likvidaciji i da to „očito znači da nešto nije sigurno“ proizlazi iz njegovog iskaza, kao i iz činjenice da su DN i tuženik očito bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu jer je tuženik nesporno tijekom godina DN vršio pozajmice. Stoga je i nevjerojatno da tuženik ne bi znao da je ŠKZ „Brant“ u likvidaciji još od 1999.

8.7. Također sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tuženika u kojem navodi kako ne zna na koji način je ŠKZ „Brant“ stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom s obzirom da, prema mišljenju ovog suda, bio vrlo dobro upoznat sa poslovanjem DN i ŠKZ „Brant“, kako to proizlazi iz cjelokupnog dokazno postupka.

8.8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sve upućuje na zaključak da su tuženik i ON bili u dugogodišnjem poslovnom odnosu, da je tuženik znao da je ŠKZ „Brant“ u likvidaciji kao i da je bio upoznat sa cjelokupnim poslovanjem ŠKZ „Brant“ i ON, pa nije za vjerovati tuženiku da nije znao na koji način je ŠKZ „ C“ stekao vlasništvo nad predmetnim stanom.

8.9. Zaključno, na temelju provedenih dokaza, ovaj sud je mišljenja kako tuženik ne može uživati zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige. Prije svega, tuženik je pozajmice davao DN, likvidatoru ŠKZ „Brant“, bio je svjestan da je društvo u likvidaciji i godinama prije potpisa sporne izjave, što znači da je znao da pravni položaj društva nije siguran, a s obzirom na navedeno problematično poslovanje ŠKZ „Brant“ imao je dovoljno razloga posumnjati u pravno stanje predmetne nekretnine. Sukladno tome, prema mišljenju ovog suda tuženik u trenutku upisa založnog prava nije bio u dobroj vjeri pa se ne može niti pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

9. Pored svega navedenog, valja istaći da se sukladno čl. 305. st.1. ZV-a založno pravo osniva na određenoj stvari na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo). Sukladno čl. 307. st.1. ZV-a bitan sastojak ugovora o hipoteci je suglasno očitovanje volje dužnika – zalogodavca (bilo neposrednog dužnika obveze čije ispunjenje se osigurava, bilo treće osobe koja jamči za dužnikovo dugovanje) i vjerovnika (budućeg založnog vjerovnika), kojim se dužnik – zalogodavac obvezuje vjerovniku dopustiti mu (tj. trpjeti) da založno pravo kojim se osigurava određena tražbina, upiše u zemljišnu knjigu kao teret na zalogodavčevoj nekretnini. Odredbom čl. 307. st. 6. ZV propisano je da ugovor o davanju u zalog nekretnine (ugovor o hipoteci) mora biti sklopljen u pisanom obliku.

9.1. Uvidom u Izjavu od 26. kolovoza 2002. (list 5-6 spisa) utvrđeno je da je na Izjavi ovjeren potpis DN, likvidatora ŠKZ „Brant“, tadašnjeg uknjiženog vlasnika nekretnine k. č. [katastarska čestica], iz zk. Ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] kojim dozvoljava upis založnog prava (hipoteke) „u korist vjerovnika CN (JMBG [jedinstveni matični broj građana]) iz [adresa], u cilju osiguranja depozita, u ukupnom iznosu od 96.406,33 € (protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB).“

9.2. Odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, dalje: ZZK) jasno je propisano da u tabularnoj ispravi mora biti vidljiv pravni temelj, a to zapravo znači da se uknjižba ili predbilježba mogu provesti samo na temelju isprave o kauzalnom pravnom poslu iz kojeg je vidljiva pravna osnova, titulus promjene, ograničenja ili prestanak knjižnog prava. Kauzalni pravni poslovi su pak oni poslovi kod kojih je iskazana kauza – a to je pravno oblikovana ona gospodarska svrha koja se pravnim poslom želi postići, naznačena kao bitan element pravnog posla. Iz navedene hipotekarne izjave nije vidljiva kauza, nije vidljiv pravni temelj već se samo navodi „osiguranje depozita“, iako je tijekom postupka utvrđeno da se u biti radi o pozajmici. Također, nije navedeno ni tko je dužnik, dok je tijekom postupka utvrđeno da je dužnik ON, a ne ŠKZ „Brant“ kao tadašnji vlasnik nekretnine. Stoga, novčano dugovanje kako je ono navedeno u spornoj Izjavi može proizlaziti iz potpuno različitih pravnih odnosa, iako je založno pravo akcesorno i uvijek je ovisno o tražbini koju osigurava pa stoga pravna osnova tražbine i dužnici i vjerovnici moraju jasno biti navedeni u Izjavi (tako i Županijski sud u Varaždinu, rješenje od 2. ožujka 2010., posl. br. Gž-193/2010-2). Ne samo da pravna osnova nije vidljiva iz sporne Izjave, već je sud utvrdio da ona nije dostavljena ni u spis Z-9305/02.

10. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je stoga valjalo odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe (200 € - Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 21.5.2024. (200 € - Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta održana 12.9.2023., 10.10.2023., 27.2.2024. i 14.5.2025. (200 €, svako ročište – Tbr. 9/1) sve uvećano za pripadajući PDV. Sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu (26,55 €) i presudu (26,55 €). Sud nije tužitelju priznao trošak sastava požurnice budući da ju ne smatra potrebnom za vođenje postupka. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđeni trošak, sukladno čl. 151. st.2. ZPP-a.

11.1. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 2. srpnja 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužitelja (uz nalog za platež pristojbe na presudu u iznosu od 26,55 €)

-pun. tuženog