II Kž-216/2000-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-216/00-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 91. st. 1. toč. 4. i 7. KZ., odlučujući o žalbi okr. E. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 31. ožujka 2000. godine, broj Kv-88/00 (Kio-60/00), o produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj 14. travnja 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba okr. E.B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Zadru, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritovor protiv okr. M.K. i dr. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, u tijeku istrage nakon mjesec dana, u kojoj ih se tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 91. st. 1. toč. 4. i 7. KZ.

Protiv odluke iz pobijanog rješenja, žali se okr. E.B. po svom branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i njemu ukine pritvor.

Žalba je neosnovana.

Naime, suprotno navodima žalbe, ovaj Vrhovni sud smatra da je u pravu sud prvog stupnja, kada je produljio pritvor žalitelju po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, nalazeći da, za sada postoji visok stupanj osnovanosti sumnje protiv okrivljenika, koji opravdava zaključak da sam način počinjenja predmetnog kaznenog djela kao i druge posebno teške okolnosti djela, bitno odstupaju od uobičajenog načina izvršenja ovakovih kaznenih djela, odnosno od uobičajene i zakonom propisane posljedice.

Analiza do sada utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalitelj ističe u svojoj žalbi, a koja predstavlja koncepciju njegove buduće obrane, u ovoj fazi postupka nije od relevantnog značaja za odlučivanje o primjeni mjere pritvora.

Ono čime se ovaj Vrhovni sud rukovodi prilikom odlučivanja o žalbi na pobijano rješenje, jeste činjenica da je žalitelj zajedno sa drugim okrivljenicima, u namjeri da drugog liši života, ispoljio naročitu kriminalnu volju da se oštećenika liši života na krajnje brutalan način, premlaćivanjem na smrt što ukazuje na iživljavanje počinitelja, čiji je motiv bila samo nacionalna pripadnost oštećenika, koja okolnost u sadašnjem kontekstu međunacionalnih odnosa u Republici Hrvatskoj, tj. u situaciji kada se građani srpske nacionalnosti pozivaju na miran povratak, svakako ukazuje da se radi o posebno teškim okolnostima djela, tim više što se cijeli događaj odvijao pred ukućanima kuće koja je pružila gostoprimstvo oštećeniku, a koji su hrvatske nacionalnosti.

Zbog toga, ovaj sud smatra da je bilo opravdano produljiti pritvor okrivljeniku po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Kako se navodima podnesene žalbe, prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. travnja 2000. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.