Rev-2214/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2214/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1/ I. P., 2/ A. P. i 3/ S. Š. rođ. P., svi iz S., svi zastupani po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika H. S. iz S., zastupanog po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž 908/97 od 30. siječnja 1998.g., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. II P 2672/93 od 6. veljače 1997.g., u sjednici održanoj dana 8. prosinca 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž 908/97 od 30. siječnja 1998.g. potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. II P 2672/93 od 6. veljače 1997.g. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužiteljima kunsku protuvrijednost 7.000,00 DEM prema prodajnom tečaju DEM prema KN na dan isplate sa pripadajućom kamatom, počev od utuženja do isplate, te parnični trošak od 7.890,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, tako da ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) na koje revident upućuje.

Ispitujući pak pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao ni da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je zaključiti da ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

– 2 –

U ovom sporu tužitelji potražuju od tuženika isplatu 7.000,00 DEM smatrajući da su stečeni bez osnove.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da su dana 22. travnja 1991.g. stranke (tužitelji kao zakupodavci, a tuženik kao zakupoprimac) zaključili ugovor o zakupu poslovnog prostora u Splitu, Kninska 22,

- da je tuženik na ime ugovorene zakupnine od po 500,00 DEM mjesečno unaprijed za godinu dana, dana 22. travnja 1994.g. isplatio tužiteljima 7.000,00 DEM,

- da je tog dana po zaključenju ugovora o zakupu isti raskinut, kojom prilikom

- da je tužiteljica ad.2/ na traženje tuženika, a da bi izbjegla prinudu, ovome isplatila dvostruki iznos primljene jednogodišnje zakupnine, tj. 14.000,00 DEM zadržavši pravo da zatraži vraćanje neosnovano isplaćenih 7.000,00 DEM, te

- da tuženik nije imao troškove uređenja zakupljenog prostora, pošto je ugovor raskinut prvog dana kada je tuženik pristupio adaptaciji,

pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na isplatu 7.000,00 DEM tužiteljima ispravno ocijenivši da su za to ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 211. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO). Naime, kako to nižestupanjski sudovi pravilno zaključuju 7.000,00 DEM tuženik nije isplatio tužiteljima na ime kapare, već jednogodišnje zakupnine, a kako su tužitelji pristali da pored 7.000,00 DEM primljenih s osnova zakupnine isplate tuženiku daljnjih 7.000,00 DEM kako bi izbjegli prinudu, zadržavši pravo da traži vraćanje tog iznosa, to ih pripada tražiti povrat istog.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su da tuženik nije imao troškove adaptacije zakupljenog prostora, a revizijski navodi tuženika kojima u tom pravcu prigovara pobijanoj presudi faktično upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojih razloga međutim nije dopušteno izjavljivanje revizije (čl. 385. st. 3. ZPP).

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. prosinca 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.