Legislator Case Law & Legislation
Gž-1703/2013-2 AI generated

Gž-1703/2013-2 · Županijski sud u Rijeci

Case Number Gž-1703/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. iz R., zastupane po punomoćnici Š. L., odvjetnici iz R., protiv tuženika C. O. d.d. Z., F. R., zastupanog po punomoćnici I. L. L., dipl. pravnici, radi brisanja upisa fiducijarnog vlasništva u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3802/2011 od 14. studenoga 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2016. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-1703/2013-2 · Županijski sud u Rijeci: Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje OZ) i čl.66. st.1. i 4., čl.77. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) i čl.32. st.2. i 54. st.1. t.c Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK). Zbog navedenog, da je pravni posao sklopljen suprotno odredbi čl.366. st.3.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj Gž-1703/2013

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H. iz R., zastupane po punomoćnici Š. L., odvjetnici iz R., protiv tuženika C. O. d.d. Z., F. R., zastupanog po punomoćnici I. L. L., dipl. pravnici, radi brisanja upisa fiducijarnog vlasništva u zemljišnim knjigama, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3802/2011 od 14. studenoga 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-3802/11 od 14. studenoga 2012. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1/ izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se odredi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u podlošku br.1/ zk.ul. ... k.o. D. u naravi prizemlje-poslovni prostor u prizemlju, koji se sastoji od dvije prostorije, WC-a, kancelarije, hodnika, stepenica, terase i natkrivene terase u ukupnoj površini 113,02 m2 koja je neodvojivo povezana sa 113/222 idealnog dijela nekretnine k.č.br. ... K.O. D., u naravi kuća, gosp. zgrada i dvorište 756 m2 i na nekretninama upisanim u podulošku br.2/ z.k.ul. ... k.o. D. u naravi prvi kat-stan na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kupaone, hodnika, balkona i natkrivene terase u ukupnoj površini od 109,48 m2 koja je neodvojivo povezana sa 109/222 idealna dijela nekretnine k.č. ... k.o. D. u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište 756 m2 dopušteno rješenjem Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Z-7478/11 u korist C. o. d.d. Z., F. R., uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR pa se nalaže Općinskom sudu u Rijeci provesti brisanje navedenog upisa uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice R. H..

U točki 2/ izreke naloženo je tužiteljici da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 17.995,00 kuna, u roku od 15 dana.

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) nalazi u tome što postoji proturječnost između odlučnih činjenica i onoga što se u razlozima presude navodi, o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužiteljica u žalbi ponavlja, a što je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka da nisu bile ispunjene pretpostavke za upis fiducijarnog vlasništva na nekretninama u korist banke i tuženika.

U odnosu na upis prava vlasništva radi osiguranja u korist banke navodi da je istakla prigovor ništavosti tog upisa zbog čega smatra pogrešnim stav suda prvog stupnja da prije upisa prava vlasništva tuženika dolazi u zemljišnim knjigama upisana banka, pa da iz razloga što žaliteljica nije tužbom obuhvatila i banku, da je tužbeni zahtjev neosnovan. Navodi da je u zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja sporazuma o osiguranju između tužiteljice i banke bilo upisano etažno vlasništvo nekretnine koja je predmet osiguranja, pa nekretnina kako je navedena u sporazumu o osiguranju nije određena na način kako je to propisano člankom 274.-278.

Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje OZ) i čl.66. st.1. i 4., čl.77. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje ZV) i čl.32. st.2. i 54. st.1. t.c Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje ZZK). Zbog navedenog, da je pravni posao sklopljen suprotno odredbi čl.366. st.3.

ZV-a i ne proizvodi pravne učinke. Ističe i to da Sporazum od 18. srpnja 2002. godine zaključen između banke i žaliteljice nije ovršna isprava, budući je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Senju ukinuta klauzula ovršnosti izdana po javnom bilježniku. U odnosu na upis prava vlasništva radi osiguranja tuženika navodi da nije u posjedu ugovora o osiguranju zbog čega je više puta predlagala da se isti dostavi, što nije učinjeno. Navodi da je banka dala dužniku kredit od 65.000,00 EUR, a tuženik je isplatio banci 314.136,20 kn, pa tuženik nije u cijelosti podmirio dug već se radi o djelomičnom ispunjenju.

Zbog navedenog, ukazuje na odredbu čl.92. i 93. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO). Smatra da je Ugovor o subrogaciji sukladno zemljišnoknjižnim pravilima morao biti zaključen u propisanoj formi sukladno odredbi čl.279. st.1. OZ-a. Osim toga, kako je upis banke nevaljan, da posljedice ništavosti djeluju natrag i zbog toga nema ni zakonite subrogacije. Pored toga, da Ugovorom o subrogaciji nekretnine nisu određene na način kako su označene u zemljišnim knjigama, odnosno na način određen ZV-om i ZZK-a.

Uz navedeno, da je člankom 3. Ugovora o subrogaciji određeno što točno prelazi na tuženika i nigdje se ne navodi nekretnina upisana u poduložak 2/ zk.ul.br. ... k.o. D., a tuženik je upisan i na tim nekretninama kao fiducijarni vlasnik.

Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti shodno navodima žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje pravnog posla ništavim. Navodi da se isto zemljišnoknjižno tijelo sastoji od dvije etaže, a obje u prethodnom vlasništvu tužiteljice u 1/1 dijela, pa tada uopće ne može biti povrijeđeno načelo jedinstvenosti nekretnine. Navodi da je tuženik u svojstvu osiguratelja potraživanja podmirio cjelokupnu preostalu tražbinu. U razdoblju od 2002. do 2010. godine dok je Ugovor o kreditu bio u otplati, korisnik kredita je otplaćivao preuzetu obvezu, pa je podmireni iznos niži od ukupnog iznosa osigurane tražbine. Stoga, da se ne radi o djelomičnom ispunjenju tražbine.

Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl.354. st.2. t.11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa, pa je presudu moguće ispitati.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini pobliže navedenoj u izreci pobijane presude, dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Z-7478/11 za korist C. O. d.d. Z., uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR i nalog da se provede brisanje navedenog upisa uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice R. H..

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je Ugovorom o kreditu od 18. srpnja 2002. godine sklopljenom između R. B. d.d. s jedne strane te J. H. kao korisnika kredita, R. H. kao hipotekarnog vjerovnika te E. H. kao sudužnika, a prema kojem proizlazi da je iznos kredita 65.000,00 EUR i da je tužiteljica izričito neopozivo dozvolila da se na nekretnini kč.br. ... iz zk.ul. ... k.o. D. uknjiži prijenos prava vlasništva u korist banke za osiguranje tražbine po osnovi tog Ugovora i da korisnik kredita, hipotekarni dužnik i sudužnik pristaju da banka može ustupiti osiguravatelju sva svoja prava prema njima iz tog Ugovora,

- da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine sklopljen između R. B. d.d. R. kao predlagatelja osiguranja i R. H. kao protivnice osiguranja dana 18. srpnja 2002. godine, a prema kojem radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja prema korisniku kredita, te svih eventualnih tražbina koje bi mogle proizaći iz istog odnosa za predlagatelja osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja pravo vlasništva na nekretnini protivnika osiguranja koja se nalazi na kč.br. ... zk.ul.br. ... k.o. D., što u naravi predstavlja kuću, gospodarsku zgradu i dvorište ukupne površine 756 m2, uz suglasnost da se u zemljišnoj knjizi upiše prijenos prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini s njezinog imena na ime predlagatelja osiguranja uz istovremenu zabilježbu te prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine iz čl.1. tog Ugovora (65.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za pripadajuće kamate), s tim da predlagatelj osiguranja za vrijeme trajanja osiguranja po tom sporazumu nije ovlašten nekretninu otuđiti niti je opteretiti,

- da je Ugovor o subrogaciji sklopljen između E.&S. B. d.d. R. kao vjerovnika, C. O. d.d. Z., F. R. kao ispunitelja, dana 19. travnja 2011. godine, a prema kojem Ugovoru je osiguratelj dana 12. svibnja 2010. godine u cijelosti isplatio potraživanje banke prema dužniku i to u iznosu od 314.136,20 kn na ime dospjele i nedospjele glavnice i kamata, s tim da je danom ispunjenja 12. svibnja 2010. godine tražbina banke sa svim sporednim pravima u cijelosti prešla na osiguratelja, kako prema dužniku, tako i prema protivniku osiguranja i to pravo na naplatu iznosa od 314.136,20 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pravo fiducijarnog vlasništva na nekretninama R. H., i to upisanim u zk.ul.br. ... poduložak broj 1/ k.o. D. kč.br. ... što u naravi predstavlja kuću, gospodarsku zgradu i dvorište ukupne površine 756 m2, kao i pravo na naplatu svih učinjenih troškova kao i troškova koje će osiguratelj imati u naplati svoje tražbine,

- da je prema stanju zemljišne knjige u zemljišnoknjižnom ulošku broj ... k.o. D. kao vlasnik kč.br. ... i to poslovnog prostora u prizemlju koji se sastoji od dvije prostorije, WC-a, kancelarije, hodnika, stepenica, terase i natkrivene terase u ukupnoj površini od 113,02 m2 što iznosi 113/222 idealna dijela objekta te stana na prvom katu koji se sastoji od dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice, hodnika, balkona i natkrivene terase sveukupne površine od 109,48 m2, što iznosi 109/222 idealna dijela objekta upisan tuženik, a sve na temelju Ugovora o subrogaciji od 18. travnja 2011. godine, punomoći od 1. veljače 2011. godine, i to s imena E.&S. B. d.d. R. za korist tuženika radi osiguranja tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR,

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj 9 R-I-142/2011 od 8. prosinca 2011. godine ukinuta klauzula ovršnosti javnobilježničkog akta – Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između R. B. d.d. R. i R. H. utvrđena po javnom bilježniku Z. V. iz S., poslovni broj OU-2222/02 od 20. svibnja 2011. godine.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

Pri tome neosnovanost prigovora nepravovremenosti tužbe nalazi u tome što tužiteljica tvrdi da svoj tužbeni zahtjev temelji na nevaljanosti upisa tuženika, odnosno da je uknjižbom u korist tuženika povrijeđeno knjižno pravo, pa tužbu smatra pravovremenom u smislu odredbe iz čl.129. st.1. ZZK-a.

U odnosu na prigovor tužitelja o nevaljanosti upisa fiducijarnog vlasništva R. B. d.d., utvrđuje da iz ovjere javnog bilježnika proizlazi da je isti solemniziran 18. svibnja 2002. godine, slijedom čega zaključuje da se radi o omašci u pisanju, jer niti sama tužiteljica tijekom postupka ne tvrdi da nije sklopila sporazum o prijenosu prava vlasništva, dapače, tu činjenicu u tužbi posebice navodi.

Što se tiče prigovora da banka sukladno čl.11. Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja nije bila ovlaštena nekretnine otuđiti i opteretiti, sud prvog stupnja smatra da banka navedeno nije ni učinila budući da je tuženik temeljem zakonske subrogacije i Ugovora o subrogaciji upisan kao vlasnik u svrhu osiguranja tražbine, što se ne može tumačiti niti kao otuđenje niti opterećenje nekretnine.

Osim toga da je sama tužiteljica potpisom ugovora o kreditu dala suglasnost banci da banka može ustupiti osiguratelju sva svoja prava prema korisniku kredita, hipotekarnom dužniku i sudužniku iz tog ugovora, a prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja tražbine jednoj od tih prava banke.

Također neosnovanim smatra i prigovor tužiteljice da je tuženik djelomično ispunio tražbinu, jer iznos od 65.000,00 EUR je upravo iznos iz ugovora o kreditu, a radi osiguranja koje tražbine je izvršen prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini s tim da će konačan iznos duga biti predmet ovršnog ili nekog drugog postupka.

Što se tiče prigovora da Ugovor o subrogaciji nema formu propisanu OZ-om sud prvog stupnja ocjenjuje isti neosnovanim, iz razloga što niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da Ugovor o subrogaciji mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Podredno i pod pretpostavkom da je tužiteljica uspjela dokazati nevaljanost upisa prava vlasništva tuženika radi osiguranja tražbine sud prvog stupnja navodi da bi i tada tužbeni zahtjev bio neosnovan iz razloga što tužiteljica traži da se provede brisanje tuženikova upisa uz uspostavu prethodnog zemljišnoknjižnog stanja u korist tužiteljice, a istovremeno nije kao tuženika označio pravnog sljednika R. B. d.d. koji je prije tuženika bio upisan kao vlasnik u svrhu osiguranja.

Konačno prigovor tužiteljice da je ukinuta klauzula ovršnosti javnobilježničkog akta smatra irelevantnim za odlučivanje u ovom postupku, budući da je ukidanje te klauzule relevantno u postupku prisilne ovrhe, ali ne i u pogledu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine.

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud. Prema odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima te moralu društva ništav je, ako cilj povrijeđenog propisa ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu te zakonske odredbe jer tužiteljica nije dokazala da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu.

Prema tome time što je u Sporazumu o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine navedeno da se radi o nekretnini kč.br. ... upisanoj u zk.ul. ... k.o. Drenova što u naravi predstavlja kuću, gospodarsku zgradu i dvorište ukupne površine 756 m2, a u zemljišnim knjigama je u vrijeme sklapanja tog sporazuma bilo upisano etažno vlasništvo, sporazum nije ništav. Međutim, protivno stajalištu tužiteljice i ovaj sud smatra da takva oznaka nekretnine u Sporazumu o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine i Ugovoru o subrogaciji predstavlja točnu i potpunu oznaku nekretnine na koju se osiguranje odnosi. Ovo stoga jer je predmet sporazuma bila nekretnina označena kao kč.br. ... upisana u zk. ul. ... k.o. D. što u naravi predstavlja kuću i gospodarsku zgradu i dvorište ukupne površine 756 m2 upisane kao vlasništvo tužiteljice, a u zemljišnim knjigama je bilo upisano etažno vlasništvo s tim da su oba zk. tijela u vlasništvu tužiteljice onda ta različitost u zemljišnim knjigama i tabularnoj ispravi nije razlog odbijanja zemljišnoknjižnog prijedloga, iz kojeg razloga nije bilo zaprjeke za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva R. B. d.d. R. u svrhu osiguranja unatoč navedenoj razlici.

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK-a nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja ( brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno (st. 1.). Brisovna tužba ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo, izvodeći ga iz uknjiženog, ali neistinitog (nevaljanog ) prava prednika, osim ako nositelj knjižnog prava iz st. 1. ovog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan, te podnio brisovnu tužbu u roku od 60 dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnog prava iz st. 1. tog članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od dana kada je uknjižba zatražena (st. 2.). Brisovna tužba se podnosi protiv osobe u čiju korist je provedena nevaljana ili neistinita uknjižba.

Iz navedenog proizlazi da brisovna tužba je tužba zahtjev koje je usmjeren na utvrđenje nevaljanosti već izvršenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. Riječ je dakle o tužbi usmjerenoj na brisanje nevaljanog upisa.

Pasivno legitimirana kod brisovne tužbe je osoba koja je nevaljanim upisom, neistinitim upisom-uknjižbom upisana u zemljišne knjige kao nositelj knjižnog prava, odnosno svaka treća osoba u korist koje bi neposredni stjecatelj raspolagao nevaljano upisanim knjižnim pravom. U konkretnom slučaju neposredni stjecatelj je banka, dok je tuženik treća osoba, pa u takvom slučaju tužbom trebaju biti obuhvaćeni na pasivnoj strani i neposredni stjecatelj i osoba u korist koje je neposredni stjecatelj raspolagao knjižnim pravom, odnosno treća osoba.

Kako je tužba u konkretnom slučaju podnesena samo u odnosu na tuženika (treću osobu), proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan, već iz razloga jer tužbom nije obuhvaćena osoba koje se tužba neposredno tiče.

Imajući na umu navedeno, treba zaključiti, da tužiteljica u ovom postupku ne može štititi svoje pravo na način kako to zahtjeva, navodeći da je tuženik nevaljano upisan kao vlasnik nekretnine. Međutim, tužiteljici stoje na raspolaganju ona pravna sredstva koja koriste stranke u zemljišnoknjižnom postupku, a to je pravo žalbe koje je predviđeno odredbom čl. 123.-128. ZZK-a, pri čemu se naglašava da je tužiteljica protiv rješenja kojim je dozvoljen upis tuženika i podnijela žalbu.

Nadalje, žalbenim navodima tužiteljice da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Senju ukinuta klauzula ovršnosti izdana po javnom bilježniku, kao i žalbenim navodima da je banka dala dužniku kredit od 65.000,00 EUR, a tuženik da je isplatio banci iznos od 314.136,20 kn, ni u čemu nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se radi o činjenicama koje bi eventualno mogle biti od utjecaja u ovršnom postupku prilikom ocjene osnovanosti prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi.

Na ostale žalbene navode tužiteljice valja odgovoriti da je pravna osnova subrogacije zakonska odredba, zbog čega isplatom naknade iz osiguranja po samom zakonu do visine isplaćene naknade osiguranikova prava su prešla na osiguratelja, pa se radi zakonskom prijelazu prava.

Pri tome treba dodati da zakon ne predviđa nikakvu posebnu formu za subrogaciju. To znači da nije potrebna nikakva radnja osiguratelja da bi stekao pravo na subrogaciju. Isto tako nije potrebna nikakva radnja osiguranika. Do prijelaza osiguranikovih prava, a kako je već rečeno, dolazi ex lege, dakle automatizmom. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se pribavi ugovor o osiguranju sklopljen između banke i tuženika, jer provedba predloženog dokaza ne bi mogla utjecati na drugačiju odluku suda.

Nadalje nisu točne ni žalbene tvrdnje tužiteljice o djelomičnom ispunjenju obveze od strane tuženika, jer je sud prvog stupnja utvrdio da je osiguratelj dana 12. svibnja 2010. godine isplatio u cijelosti potraživanje banke prema dužniku na ime nedospjele i dospjele glavnice i kamata, pa obzirom na navedeno u konkretnom slučaju ne dolaze u primjenu odredbe o subrogaciji u slučaju djelomičnog ispunjenja.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 23. ožujka 2016. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Milena Vukelić Margan

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.