I Kž-338/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-338/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. rujna 2001. godine broj: K-8/01, u sjednici održanoj dana 09. srpnja 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. A.K. i državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašeni su krivima opt. A.K. i opt. Z.Š. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ, pa su za ta kaznena djela osuđeni i to: opt. A.K., po čl. 173. st. 2. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ, na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, a opt. Z.Š., po čl. 173. st. 1. KZ, uz primjenu čl. 67. KZ, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedan mjesec i izrečena uvjetna osuda sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine, s time da će se u slučaju opoziva uvjetne osude opt. Z.Š. uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 11. siječnja do 02. veljače 2001. godine.

Po čl. 76. st. 1. KZ, opt. Z.Š. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti. Po čl. 173. st. 7. ZKP od opt. Z.Š. oduzeto je 13 paketića droge heroin ukupne težine 1,3 gr, a od J.Č. 0,2 gr droge heroin.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, obojica optuženika oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP.

Istom presudom, opt. I.S., po čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a po čl. 123. ZKP, u odnosu na tog optuženika, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. A.K., po branitelju V.G., odvjetniku iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, ili, pobijana presuda preinači na način da se opt. A.K. oslobodi od optužbe; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (u odnosu na opt. I.S. ) i odluke o kaznenoj sankciji (u odnosu na opt. A.K. ), s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a u odnosu na opt. A.K., pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se ovog optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP predmet je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. A.K.:

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je optuženik drogu prodao J.Č., iako taj svjedok to ne iskazuje na glavnoj raspravi.

Međutim, žalitelj zanemaruje okolnost da je svjedok J.Č. okolnosno u istrazi izjavio da je za 50,00 kn kupio 0,2 gr heroina, a okolnosti uhićenja opt. A.K. i pronalazak droge, potvrđuju navode svjedoka J.Č. iz istražnog postupka, tako da sud prvog stupnja nije ni na koji način pogrešno utvrdio činjenično stanje kako to ističe žalitelj u žalbi.

Na isti način utvrđeno je i vrijeme počinjenja kaznenog djela.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni te našao da je sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne opt. A.K., vodio računa o svim okolnostima koje su od utjecaja na izrečenu kaznu, te će se i prema mišljenju ovog suda, kaznom zatvora u trajanju od 30 dana ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u zakonu, kako to pravilno ističe i sud prvog stupnja.

Na žalbu državnog odvjetnika:

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u odnosu na opt. I.S. (oslobađajući dio pobijane presude) pogrešno utvrdio činjenično stanje. Prema žalitelju, sud prvog stupnja pogrešno je ocijenio iskaz (obranu) opt. Z.Š. i nekritički je prihvatio promjenu njegovog iskaza iz istražnog postupka na glavnoj raspravi, što je sve dovelo do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja je dao valjane razloge zašto ne prihvaća iskaz opt. Z.Š. u istražnom postupku, valjano je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka – psihijatra o narkomanskoj krizi u kojoj se opt. Z.Š. nalazio temporae criminis (i u stanju smanjene ubrojivosti) tako da sam iskaz supočinitelja, bez dodatnih dokaza, s razlogom je doveo sud prvog stupnja u situaciju da ocijeni činjenično stanje na način da je utvrdio da nema dovoljno dokaza da je opt. I.S. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, te ga je po čl. 354. toč. 3. ZKP oslobodio od optužbe. Ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge suda prvog stupnja, na iste upućuje žalitelja.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je opt. A.K. osuđen na preblagu kaznu. Okolnosti koje navodi žalitelj ili ne mogu biti otegotne okolnosti (način obrane optuženika tj. poricanje kaznenog djela) ili nisu od bitnog utjecaja na vrstu i mjeru kazne (ranija osuđivanost optuženika zbog drugačijeg kaznenog djela), tako da će se i prema mišljenu ovog Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od trideset dana ostvariti sve svrhe kažnjavanja, kako je to već obrazloženo povodom žalbe opt. A.K. Slijedom svega iznijetog, kako razlozi žalbi nisu osnovani, a sigurnosne mjere iz čl. 63. st. 1. KZ te čl. 173. st. 7. ZKP su utemeljene na zakonu, i kako nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 09. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Ana Garačić, v.r.