Legislator Case Law & Legislation
Revr-1187/2014-2 AI generated

Revr-1187/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-1187/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. U. iz V. P., kojeg zastupaju punomoćnici B. K., N. K. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1892/2013-2 od 19. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1480/09-19 od 21. lipnja 2013., u sjednici održanoj 4. siječnja 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-1187/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se dosudi i prihvati preostali zatraženi iznos 53.059,46 kn, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1187/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Z. U. iz V. P., kojeg zastupaju punomoćnici B. K., N. K. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1892/2013-2 od 19. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1480/09-19 od 21. lipnja 2013., u sjednici održanoj 4. siječnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos 254.630,32 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu 24.815,00 kn. Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženice kao osnovana te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos 201.570,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate pobliže opisanim u izreci drugostupanjske presude, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu 17.100,00 kn, dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženog iznosa 254.630,32 kn, odbijen.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se dosudi i prihvati preostali zatraženi iznos 53.059,46 kn, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv presude suda drugoga stupnja u dosuđenom dijelu reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijani dio drugostupanjske presude ili ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Stranke na revizije nisu odgovorile.

Revizija tužitelja nije dopuštena, a revizija tuženice nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, za rad noću, za rad subotom i nedjeljom, blagdanom i za rad u smjenama, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od veljače 2005. do rujna 2009.

Prvostupanjski je sud osnovanost tužbenog zahtjeva, naknade za prekovremeni rad, prosuđivao osnovom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima te općih propisa o radu koji su u supsidijarnoj primjeni osnovom odredbe iz čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07) za odnose koji nisu regulirani tim zakonom. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR) te Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01) i Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 27/05) te čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“, broj 92/04) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08). Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio iznos od 254.630,32 kn bruto ocjenjujući da je tužitelj radio u dane straže i dežurstva 24 sata te 16 sati na terenu, uvažavajući iskorištene slobodne dane koji su dani na ime preraspodjele radnog vremena.

Drugostupanjski sud je zaključujući da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbe Kolektivnih ugovora, Zakona o radu i Zakona o službi u oružanim snagama, kao i na činjenicu da za utuženi period tuženica nije posebnim propisima uredila dodatke na plaću za dežurstvo i stražarsku službu, djelomično uvažio žalbu tuženice i preinačio takvu presudu s obrazloženjem da se ne može uzeti da vojna osoba efektivno radi 24 sata u vrijeme obavljanja straže ili dežurstva ili pak radom na terenu već je osobi potrebno minimalno 8 sati dnevnog odmora. Na taj način drugostupanjski sud rad od 8 sati tretira redovnim radom, daljnjih 8 sati prekovremenim radom, a daljnjih 8 sati računa kao dnevni odmor. U dane službe vikendom sud tužitelju obračunava naknadu za prekovremeni rad od 16 sati te opet daljnjih 8 sati računa kao dnevni odmor, uvažavajući pri tome iskorištene slobodne dane koje je tužitelj iskoristio i koji su evidentirani u službenoj evidenciji prisutnosti na poslu.

U odnosu na reviziju tužitelja:

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona, mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Materijalnopravno pitanje zbog kojeg tužitelj podnosi reviziju glasi:

„Da li se vrijeme odmora od 2 sata između smjena straže može smatrati prekidom rada, odnosno dnevnim odmorom kako to zaključuje drugostupanjski sud ili to vrijeme treba uračunati u ukupno radno vrijeme koje čini osim efektivnog rada tužitelja i vrijeme obvezne prisutnosti na radu kako to zaključuje prvostupanjski sud?“

Važnost postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP tužitelj obrazlaže navodeći da revizijski sud o tom pitanju još uvijek nije zauzeo shvaćanje, te da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Tako naznačeni razlog važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije prihvatljiv. Ovo stoga što tužitelj u reviziji nije (u smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 1.-3. ZPP) na određen način izložio razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a samo pozivanje na različitu praksu drugostupanjskih sudova nije dostatno. Naime, tužitelj u reviziji ne navodi određene (konkretne) odluke određenih (konkretnih) drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom u reviziji naznačenog pravnog pitanja. Osim toga, postavljeno pitanje u sebi predmnjeva različito shvaćanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju, a što nije slučaj, jer je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio pravilnim činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i zaključio da je isti pravilno primijenio materijalno pravo pa od odgovora na postavljeno pitanje uopće ne ovisi niti odluka u ovom predmetu.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U odnosu na reviziju tuženice:

Iako je tuženica u reviziji određeno navela da je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) revizijski sud je predmetnu reviziju ispitivao i odlučivao o njezinoj osnovanosti kao da je tuženica podnijela redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. To stoga što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 14. ZSOSRH/07 te čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. KU/08.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi čl. 14. ZSOSRH/07 te čl. 39. st. 1. KU/04 i čl. 44. KU/08 prihvativši djelomično tužbeni zahtjev za naknadu prekovremenog rada s odbitkom 8 sati dnevnog odmora. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 4. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.