Rev-796/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-796/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz P., protiv tuženika L. saveza P., kojeg zastupa Đ. L. odvjetnik iz P., radi poništenja odluke tuženika o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1013/94 od 17. studenog 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli br. P-1350/93 od 21. lipnja 1994. godine, u sjednici održanoj dana 14. studenog 2001. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja poništena su rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice od dana 23. srpnja 1993. i 01. srpnja 1993. i tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto voditelja knjigovodstva i uspostavi sva prava iz radnog odnosa koja bi imala da nije došlo do prestanka radnog odnosa, te naloženo da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.055,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače i zahtjev tužiteljice odbije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se kao nezakonita ponište rješenja tuženika o prestanku radnog odnosa tužiteljice.

U postupku je utvrđeno da je tuženik izradio program rješavanja viška radnika (dalje: program) u administrativno-stručnoj službi, jer je obavljanje knjigovodstvenih poslova povjerio tvrtki čija je djelatnost obavljanje tih poslova, pa je utvrdio da je trajno prestala potreba za radom tužiteljice koja je te poslove obavljala.

Odlučnom činjenicom za rješenje predmeta spora, niži sudovi smatraju, da li odluka tuženika da poslove knjigovodstva povjeri tvrtki u čiju djelatnost spada taj posao ima financijsko opravdanje ili ne i kad je u postupku utvrđeno, da za vrijeme od 01. kolovoza do 31. listopada 1993. tuženik nije imao financijsko opravdanje za tu odluku, onda utvrđuju da su rješenja iz tog razloga nezakonita. Smatraju da su rješenja nezakonita iz razloga što donošenju Programa nije omogućeno sudjelovanje sindikata.

Presudom ovog suda br. Rev-1573/95 od 12. rujna 1996. izraženo je stajalište da okolnost da u donošenju Programa nije učestvovao sindikat sama za sebe ne utječe na zakonitost Programa, ako ne učestvovanje sindikata nije utjecalo na prava radnika i ocijenio je da u konkretnom slučaju nije moglo utjecati, jer je samo tužiteljica obavljala poslove navedenog radnog mjesta.

Citirana presuda ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 953/1996 od 05. prosinca 1997. U odluci je izraženo stajalište, da ne sudjelovanje sindikata u donošenju programa ne može ne utjecati na zakonitost Programa jer je suprotno odredbi čl. 25. Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine” br. 25/92 – dalje ZORO).

Polazeći od izraženog stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske reviziju tuženika trebalo je odbiti, jer su niži sudovi materijalno pravo pravilno primijenili kad su prihvatili zahtjev tužiteljice i pobijana rješenja poništili kao nezakonita, a iz razloga jer su ta rješenja donesena temeljem Programa koji nije bio donesen u skladu s odredbom čl. 24. st. 2. i 3. ZORO-a.

Iz iznesenih razloga slijedi da nije osnovan revizijskih razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tuženik iznio u reviziji. Ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, i reviziju tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 14. studenog 2001.

Predsjednik vijeća: