Revr-503/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 503/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz S. J., koga zastupa punomoćnik V. D., povjerenik Nezavisnog sindikata djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, protiv tuženika Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane Općinskom državnom odvjetništvu, Vinkovci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 18. svibnja 2005. godine broj Gž 1027/05 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. veljače 2005. godine broj P 2358/04, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se djelomično prihvaća, preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 18. svibnja 2005. godine broj Gž 1027/05 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. veljače 2005. godine broj P 2358/04 i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova, da isplati tužitelju A. S. iz S. J., …, ukupni iznos od 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 2.000,00 kn od 1. siječnja 2001. godine, te na iznos od 2.000,00 kn od 1. siječnja 2002. godine do isplate, sve u roku od 8 dana.

Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj je u obvezi naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 950,00 kuna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 18. svibnja 2005. godine broj Gž 1027/05 odbijena je žalba tuženika Republike Hrvatske i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. veljače 2005. godine broj P 2358/04. Izrekom drugostupanjske presude dopuštena je revizija na Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao naknadu za nabavu civilnog odijela za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2003. godine kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je, kao policijski službenik postavio zahtjev za isplatu novčane naknade za nabavku civilnog odijela za 2001., 2002. i 2003. godinu, a temeljem Pravilnika o uniformi policajaca i drugih ovlašteni službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova ("Narodne novine" br. 1/92 – dalje: Pravilnik o uniformi). Prvostupanjski i drugostupanjski sud smatraju da tužitelj ima pravo na naknadu za nabavku civilnog odijela u spomenutom razdoblju, jer da mu to pravo pripada po odredbi čl. 6. Pravilnika o uniformi i to bez obzira što je ministar unutarnjih poslova Odlukom od 6. travnja 2002. godine stavio izvan snage Odluku ranijeg ministra po kojoj je ta naknada bila određena u iznosu od 2.000,00 kn godišnje.

Odredbom čl. 6. Pravilnika o uniformi bilo je određeno da pripadnici Službe za zaštitu ustavnog poretka i policajci Kriminalističke policije imaju pravo jednom godišnje na novčanu naknadu za nabavku građanskog odijela, te odjeće i obuće sukladno čl. 16. tog Pravilnika koji sadrži popis odjevnih predmeta i obuće na koju policajci imaju pravo.

Visinu ove naknade propisuje ministar unutarnjih poslova ili osoba koju on to ovlasti.

U citiranoj odredbi Pravilnika o uniformi je propisano pravo za nabavku civilnog odijela, a nije uvjetovano utvrđivanjem visine navedene naknade od strane ministra unutarnjih poslova i ono postoji bez obzira je li utvrđena visina te naknade.

Stoga, kada je ministar unutarnjih poslova 6. travnja 2000. godine, stavio izvan snage Odluku o visini i načinu utvrđivanja novčane naknade za nabavku građanskog odjela te odjeće i obuće ovlaštenih službenika osoba SUZUP-a i policajcima kriminalističke policije i policajaca kriminalističke policije od 3. veljače 1997. godine, a da pri tome nije donio odgovarajuću odluku o tom pitanju, time nije stavljen izvan snage Pravilnik o uniformi iz koje proizlazi pravo na nabavku civilnog odjela u smislu čl. 16. tog Pravilnika, pa je dosljedno tome tužitelji imaju pravo na spornu naknadu za sve vrijeme dok je Pravilnik bio na snazi, a to je konkretno za 2000. i 2001. godinu.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda naknadu za nabavku civilnog odjela je odrediva. Naime, u čl. 16. Pravilnika o uniformama je određeno na koje odjevne predmete i obuću imaju pravo navedeni policijski službenici, određeni su rokovi uporabe i upravo je na temelju tih odrednica rješenjem komisije koja je ovlaštena odlukom ministra utvrđena visina ove naknade u iznosu od 2.000,00 kn godišnje stoga je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je sporna naknada odrediva i da bi ona iznosila kao i naknada koja je isplaćivana za prethodno razdoblje i baš 2.000,00 kn godišnje, te u skladu s tim da revidentima treba dosuditi za 2000. i 2001. godinu naknadu u iznosu od 2.000,00 kn godišnje.

Tužitelju sporna naknada ne pripada za 2002. godinu. Naime, Uredbom o odorama policijskih službenika, Ministarstva unutarnjih poslova (“Narodne novine”, broj 42/02) koja je stupila na snagu 1. svibnja 2002. godine, propisano je da policijski službenik koji ne zadužuje osnovnu policijsku odoru ima pravo na novčanu naknadu radi nabavke civilnog odjela, te da se ta naknada ne isplaćuje, već da se njen iznos evidentira u osobnom financijskom kartonu policijskog službenika, a civilno odijelo da se nabavlja na način propisan naputkom ministra unutarnjih poslova (čl. 32. i 34. Uredbe).

Dakle, za 2002. godinu je navedenom Uredbom drugačije uređeno pravo na naknadu za nabavku civilnog odijela, time da se ta naknada ne isplaćuje, već evidentira u osobnom financijskom kartonu policijskih službenika.

Sukladno izloženom, tužitelju je trebalo priznati naknadu u iznosu od 4.000,00 za 2000. godinu i 2001. godinu, a s viškom od 2.000,00 kn, za 2002. godinu, odbiti ga sa tužbenim zahtjevom.

Primjenom čl. 395. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 6. prosinca 2005. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.