I Kž-742/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ, odlučujući o žalbi opt. M. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 07. lipnja 2010., br. K-12/10-24, u sjednici održanoj dana 28. rujna 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-742/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 80. st. 1. KZ, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te mu je oduzet nož duljine oštrice 18,8 cm, ukupne duljine 32,3 cm, drvenih korica.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 742/10-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ, odlučujući o žalbi opt. M. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 07. lipnja 2010., br. K-12/10-24, u sjednici održanoj dana 28. rujna 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. M. M. za kazneno djelo ubojstva, iz čl. 90. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 71/06 , nastavno: KZ), na način opisan u izreci i na temelju istih zakonskih odredbi, osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 09. siječnja 2010., pa dalje.
Na temelju čl. 76. KZ, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja može trajati do prestanka razloga iz kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora, ali ne dulje od pet godina.
Na temelju čl. 80. st. 1. KZ, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta te mu je oduzet nož duljine oštrice 18,8 cm, ukupne duljine 32,3 cm, drvenih korica.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.
I Kž 742/10-3
Protiv te presude podnio je žalbu opt. M. M. putem braniteljice S. H., odvjetnice iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači ako sud „… smatra da bi se na temelju postojećeg činjeničnog stanja po pravilnoj primjeni zakona trebala donijeti drugačija presuda.“
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajao i na sjednici vijeća prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorad Cuculić.
Žalba nije osnovana.
U odnosu na istaknutu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, osim što žalitelj samo ponavlja zakonski tekst za navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kada navodi kako smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, te da postoji i proturječnost između razloga presude i sadržaja nalaza i iskaza vještaka, sadržajno ne daje razloge za tako parafrazirane žalbene osnove, već se istaknuti prigovori zapravo odnose na prigovore u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se razmotriti i ocijeniti kod obrazlaganje te žalbene osnove. Protivno navedenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo ubojstva, iz čl. 90. KZ, za koje je opt. M. M. proglasio krivim na način opisan u izreci pobijane presude, te pobijana presuda ne sadrži nejasnoće na koje neosnovano ukazuje optuženik.
Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona na način da ističe kako je na temelju rezultata izvedenih dokaza trebalo zaključiti da je bez svoje krivnje bio doveden u stanje jake razdraženosti, u kojem je pokušao spriječiti oštećenicu da ode s drugim muškarcem, bez namjere da ju usmrti, već bi se njegove radnje trebale kvalificirati kao „…kazneno djelo tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom počinjeno na mah…“. Time žalitelj zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 90. KZ, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Međutim, kako se pravilnost primjene odredaba kaznenog zakona cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, očito je da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, pa će se ti razlozi razmotriti nastavno, u dijelu razmatranja žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Optuženik u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ponavlja obranu da nije imao namjeru ubiti oštećenu, već ju samo spriječiti da ode s drugim muškarcem, pri čemu je za njegove postupke presudna bila njegova ovisnost o alkoholu, te osjećaj poniženosti,
enici.
uvrijeđenosti i ljutnje, što je dovelo do pražnjenja kulminirane agresije prema ošteć
Protivno ovakvim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza,
I Kž 742/10-3
zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva, iz čl. 90. KZ, kada je nakon neuspjelog nagovaranja oštećenice da ne ode s B. M., otišao u kuću, uzeo kuhinjski nož, duljine oštrice 18,8 cm, kojim je ošt. J. Š. udario više puta u lijevu natkoljenicu, zadavši joj četiri ubodne rane lijeve ingvinofemoralne regije, uslijed čega je nastupio hemoragijski šok i smrt oštećene unatoč pravodobnoj medicinskoj intervenciji. Pravilno nalazi prvostupanjski sud da je unatoč smanjenoj ubrojivosti srednjeg stupnja, optuženik bio svjestan da sa četiri uboda velikim kuhinjskim nožem u lijevu natkoljenicu, s oštećenjem lijeve natkoljenične arterije, može usmrtiti oštećenu, što je i htio, te je pravilno kao neosnovana otklonjena njegova obrana da je samo htio spriječiti oštećenicu da ne ode s drugim muškarcem.
Prema tome, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja, te je pravilno primijenio zakon kada je opisane radnje koje je poduzeo optuženik, pravno označio kao kazneno djelo ubojstva, iz čl. 90. KZ, te njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.
Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, ne navodeći posebne razloge za tu žalbenu osnovu osim što smatra da je izrečena kazna zapravo rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne kvalifikacije kaznenog djela.
Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje u skladu s odredbom čl. 56. KZ, utječu na vrstu i mjeru kazne te ih je ispravno cijenio prilikom odmjeravanja kazne.
Pravilno je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnji život optuženika, njegovu neosuđivanost, životnu dob (rođen 1943. godine), te narušene odnose s oštećenom, a s druge strane sud je isto tako pravilno kao otegotne okolnosti cijenio društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela te izraženu upornost u počinjenju djela (ubada oštećenu četiri puta).
Stoga se i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od sedam godina, posebno uz činjenicu da je ubrojivost optuženika bila smanjena na razinu srednjeg stupnja, ukazuje kao potpuno primjerena i počinjenom djelu i osobnosti počinitelja, te je opravdano očekivati da će se u ovom slučaju upravo takvom vrstom i mjerom kazne ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.
Prvostupanjska presuda ispitana je u smislu čl. 382. ZKP i u odluci o primjeni sigurnosnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti i oduzimanja predmeta, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da su te odluke s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilne i utemeljene na odredbi čl. 76., KZ i čl. 80. st. 1. KZ, pa se u tom dijelu optuženik upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj
I Kž 742/10-3
dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP, žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. rujna 2010.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Sanda Janković, v.r.
Ana Garačić, v.r.