Revr-1242/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1242/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Ž. M. iz M., koga zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-927/13-2 od 3. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-1948/11-23 od 4. veljače 2013., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženice tražio isplatu bruto iznosa od 59.425,80 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan te je, ujedno, naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.683,06 kn, također sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, no da reviziju izjavljuje i na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da istu odluku ukine i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1.toč.1. ZPP-a. Isto tako nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), a niti je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a). Stoga nije dopuštena tzv. redovna revizija pa niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije razmatran.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji, a sukladno st. 3. iste zakonske odredbe, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe, za isplatu dodatka na plaću po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od travnja 2008. do rujna 2009.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine", broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 92/04) koji je bio na snazi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. srpnja 2008. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine", broj 93/08) koji je na snazi od 31. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2012. i tuženici naložili da tužitelju za razdoblje od travnja 2008. do rujna 2009. isplati iznos od 59.425,80 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Pri tome su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na dežurstvo koje je tužitelj vršio kontinuirano u trajanju od 24 sata, kroz 7 dana, rad od osam sati tretirali kao redovni rad, daljnjih osam sati kao prekovremeni rad, a daljnjih osam sati su računali kao dnevni odmor. Nadalje su, u dane vršenja službe vikendom sudovi tužitelju obračunali naknadu za prekovremeni rad od 16 sati te opet daljnjih osam sati su računali kao dnevni odmor, izražavajući pri tome shvaćanje da fizički nije moguće i da nije životno da bi neka osoba radila 24 sata efektivno i to u kontinuitetu od 7 dana bez korištenja nužnog dnevnog odmora.

Revidentica postavlja pitanje ima li tužitelj, kao djelatna vojna osoba, za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost takve službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pravo na naknadu za prekovremeni rad od 16 sati radnim danom odnosno 24 sata subotom, nedjeljom, državnim blagdanom i noću odnosno može li osmosatni dnevni odmor ući u fond sati na temelju kojih se izračunavaju ostvareni, a neplaćeni sati rada.

Obrazlažući važnost postavljenog pravnog pitanja tuženica ukazuje na odluku ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. te na odluke broj Revr-791/07 od 6. veljače 2008. i broj Revr-466/07 od 5. rujna 2007., navodeći da shvaćanje zauzeto u tim odlukama odudara od shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci te u odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/11 od 1. rujna 2009.

Međutim, iako je revidentica u reviziji postavila određeno materijalnopravno pitanje za koje tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prema ocjeni revizijskog suda navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U nižestupanjskim odlukama zauzeto je pravno shvaćanje da tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, za vrijeme stražarske službe i službe dežurstva prilikom isplate plaće, s obzirom na specifičnost takve službe (nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu) pripada pravo na prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora. Stoga je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju zauzeto u pobijanoj presudi podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženim u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. na koju se revidentica poziva u reviziji.

Pozivanje revidentice na odluke ovog suda broj Revr-791/07 od 6. veljače 2008. i broj Revr-466/07 od 5. rujna 2007. ne predstavlja valjani razlog zbog kojih bi postavljeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da se u tim odlukama nije radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku.

Naime, u odluci ovog suda broj Revr-791/07 od 6. veljače 2008., na koju se revidentica poziva u reviziji predmet spora je isplata posebnog dodatka i posebne dnevnice pirotehničarima nakon što je Uredbom o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe („Narodne novine", broj 144/02) prestala vrijediti Odluka o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika od 11. svibnja 1995.

U postupku koji je prethodio donošenju odluke ovoga suda broj Revr-466/07 od 5. rujna 2007. tužitelj je od tuženice potraživao isplatu naknade za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, i to za vrijeme koje je, tužitelj, zaposlen na poslovima policajca na graničnom prijelazu, obavljao rad u smjenama –turnusima, na radu proveo dulje od formalno propisanog radnog vremena (vrijeme prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja nakon obavljenog posla), što u ovom postupku nije slučaj.

U odnosu na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1552/11 od 1. rujna 2009. valja reći da se radi o ukidnoj odluci, gdje je prvostupanjska presuda ukinuta upravo iz razloga što je u njoj zauzeto shvaćanje koje odudara od shvaćanja iznijetog u pobijanoj odluci, odnosno od shvaćanja revizijskog suda o predmetnim pitanjima.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.