Rev-x-834/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 834/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz H. D., zastupanog po punomoćnici D. M.-V., odvjetnici iz R., protiv 1.tuženika K. R., odsutnom i nepoznata boravišta, zastupanog po skrbnici V. R., odvjetnici iz R., i 2.tuženika A. Ž. iz R., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2.tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5028/08 od 17. veljače 2010., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena, te ujedno ispravljena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3499/94 od 13. lipnja 2008., 23. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-3499/94 od 13. lipnja 2008. naloženo je 1.tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 37.950,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te na ime troškova parničnog postupka isplatiti iznos 12.546,72 kn, dok je za daljnjih 100.450,00 kn tužbeni zahtjev odbijen, kao što je i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika.

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5028/08 od 17. veljače 2010. potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu glede 1.tuženika, te preinačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem i odbijajućem dijelu glede 1.tuženika, te preinačena prvostupanjska presuda uz istovremeno njezino ispravljanje glede imena 2.tuženika, te obvezivanje 2.tuženika solidarno uz 1.tuženika na isplatu tužitelju iznosa 37.950,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na ime naknade štete tužitelju, te naknadu mu parničnog troška u iznosu 12.546,72 kn, dok je za više traženo u odnosu na 2.tuženika tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 2.tuženika uz istodobno ispravljanje njegovog imena, 2.tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3., te st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanje prvostupanjske presude u odnosu na 2.tuženika, podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a) i čl. 373.b) tog Zakona.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, a kako drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena prema odredbi čl. 373.a) i čl. 373.b) ZPP-a, već na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, to u odnosu na istu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, zbog čega je ova revizija ukoliko je podnesena kao redovna revizija nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu,

time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revident je u reviziji postavio određena pravna pitanja držeći da o istima ovisi odluka u ovom sporu i baš:

- Može li drugostupanjski sud presudom obuhvatiti kao tuženu stranu osobu koja tijekom 14 godina trajanja postupka nije sudjelovala u njemu kao stranka i u tom slučaju govoriti o očitoj grešci u pisanju imena stranke?

- Je li odlukom drugostupanjskog suda, a kojom je tek u drugostupanjskom postupku ispravljanjem prvostupanjske presude prvi put promijenjeno ime 2.tuženika povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje pred sudom!

- Može li sud suditi izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva i samoinicijativno vršiti subjektivnu preinaku tužbe?

Navedena pravna pitanja jesu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, no zašto revident smatra da bi ova pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, u reviziji nisu izloženi razlozi, a bez čega nije moguće ni zaključiti da su ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, a koje moraju biti kumulativno ispunjene za dopuštenost izvanredne revizije.

Kako dakle u konkretnom slučaju nije dopuštena ni izvanredna revizija, istu je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. veljače 2011.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.