Rev-3169/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3169/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.M. i mldb. L.D., oboje iz S., . . ., i oboje zastupani po punomoćniku B.S., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. - o. d.d. Z., . ... ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 6. travnja 1993. godine broj Rev-3169/93 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od dana 12. siječnja 1993. broj Pn-2198/92, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1995.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća pa se preinačuju presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 6. travnja 1993. broj Gž-2931/93 i presuda Općinskog suda u Zagrebu na način da se tužena obvezuje da tužitelju L.M. s naslova pretrpljenih fizičkih bolova isplati daljnji iznos od 1.000 kn, a maloljetnom tužitelju L.D. po istom osnovu da isplati daljnji iznos od 150 kn, te da tužitelju L.M. s naslova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti isplati daljnji iznos od 800 kn i sve to s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. siječnja 1993. pa do dana isplate.

Revizija tužitelja u preostalom dijelu kojim su tražili povećanje novčane naknade štete s naslova pretrpljenog straha se odbija.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplatiti tužiteljima iznos od 320 kn.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezana je tužena da tužitelju L.M. na ime naknade pretrpljene štete isplati iznos od 5.852.000 HRD, a maloljetnom tužitelju L.D. iznos od 1.815.000 HRD sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana 12. siječnja 1993. pa do dana isplate. Sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi tužene djelomično preinačio presudu suda prvog stupnja na način da je smanjio dosuđeni iznos novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu i to; s naslova pretrpljenih fizičkih bolova za tužitelja L.M. za iznos od 1.000.000 HRD, u odnosu na mldb. tužitelja odbijen je njegov zahtjev po istom osnovu u visini 150.000 HRD; na ime novčane naknade za pretrpljeni strah dosuđeni iznosi po sudu prvog stupnja su smanjeni i to za tužitelja L.M. za iznos od 350.000 HRD na 400.000 HRD, a za tuženika mldb. L.D. za iznos od 100.000 HRD sa 500.000 HRD na 400.000 HRD, dok je istom odlukom smanjen i dosuđeni iznos novčane naknade s naslova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti sa iznosa od 3,000.000 HRD koliko je dosudio sud prvog stupnja na iznos od 2,200.000 HRD.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuju tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju i usvoji tužbeni zahtjev "kao prema prvostupanjskoj presudi".

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom državnom odvjetniku.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je ostvaren. Dana 4. siječnja 1992. godine u prometnoj nezgodi tužitelj L.M. zadobio je ranu razderotinu lijeve uške, udarac po lijevoj podlaktici i desnom stopalu, dok je maloljetni tužitelj L.D. u istoj nezgodi zadobio udarac po glavi s posljedičnim potresom mozga i udarac po nosu.

Nije sporno u ovoj fazi postupka da tužena C. d.d. Z. odgovara tužiteljima za svu štetu koju su ovi pretrpili povređivanjem u spomenutoj prometnoj nezgodi.

U valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP prvostupanjski sud je utvrdio da drugostupanjski sud prihvatio utvrđenje relevantnih okolnosti za valjanu primjenu materijalno-pravne odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 73/91, u daljnjem tekstu: ZOO): način i tijek liječenja, intenzitet i trajanje fizičkih bolova intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kao i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti koje je sud s pomoću sudskih vještaka utvrdio da će kod tužitelja L.M. životne aktivnosti biti ukupno smanjene za 15%, a kod maloljentog tužitelja za 5%.

S obzirom na sve ove okolnosti koje su valjano utvrđene, a imajući u vidu odredbu iz čl. 200. st. 2. ZOO da se pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade vodi računa o značenju povrijeđenog dobra kao i cilju kome služi ta naknada, ovaj sud smatra da je tužitelju L.M. s naslova novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove valjalo dosuditi iznos od 1.500 kn (1,500.000 HRD), maloljetnom tužitelju po istom osnovu iznos od 750 kn (750.000 HRD) kao što to čini sud prvog stupnja, dok je za tužitelja L.M. valjanom primjenom materijalnog prava valjalo dosuditi s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 3.000 kn (3,000.000 HRD) umjesto iznos od 2.200 kn (2,000.000 HRD), kao što to čini sud prvog stupnja. U odnosu na pretrpljeni strah ovaj sud smatra da je sud drugog stupnja valjano primijenio materijalno pravo kada je po tom osnovu svakome od tužitelja dosudio isti iznos i to u visini od 400 kn (400.000 HRD).

S obziom na naprijed izloženo proizlazi da je reviziju tužitelja valjalo djelomično prihvatiti te s naslova naknade za fizičke bolove te za tužitelja L.M. naknadu za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, dosuditi onaj iznos kako je to učinio sud prvog stupnja, a u odnosu na novčanu naknadu za pretrpljeni strah odbiti reviziju tužitelja te na taj način potvrditi odluku suda drugog stupnja kojom je dosuđen iznos novčane naknade po ovom osnovu smanjene u odnosu na presudu suda prvog stupnja. Iz svega što je naprijed izloženo, a nakon što je sud utvrdio ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), reviziju tužitelja djelomično je valjalo prihvatiti (čl. 395. st. 1. ZPP) preinačiti pobijanu odluku i presuditi kao pod I izreke ove presude.

Odluka o cjelokupno nastalom parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 2. ZPP, a u vezi s odredbom iz čl. 154. st. 2. i 155. ZPP.

U Zagrebu, 23. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.