Rev-386/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-U.-C. d.d. iz V., zastupanog po punomoćniku J. Ć., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-345/08-3 od 11. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-215/07-126 od 28. studenoga 2007., u sjednici održanoj 20. svibnja 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRev-386/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U smislu odredbe iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i u okviru razloga određeno navedenih revizijom.
Full text
Broj: Rev 386/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-U.-C. d.d. iz V., zastupanog po punomoćniku J. Ć., odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-345/08-3 od 11. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-215/07-126 od 28. studenoga 2007., u sjednici održanoj 20. svibnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio od tuženice da mu plati na ime naknade štete na objektu L. iz S., iznos od 7.504.301,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. lipnja 1998. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
U toč. II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 375.250,00 kn, u roku od 15 dana.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pa se poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu, te predmet vrati sudu na ponovno suđenje, a podredno da se one preinače tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložilo tužitelju naknaditi parnični trošak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
U smislu odredbe iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i u okviru razloga određeno navedenih revizijom.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu ovaj revizijski sud nije našao da bi pobijana presuda bila donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
U reviziji se ističu relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz čl. 12., 221.a), 300., 369. st. 1. i 377. st. 1. ZPP, počinjene pred sudom prvog stupnja. Međutim, na relativno bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud, sukladno odredbi čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP-a može paziti samo ako su one počinjene u postupku pred sudom drugog stupnja, a to revident ne tvrdi. Zato taj revizijski razlog nije na takav način dopušteno iznositi.
Ukazivati u reviziji na odredbe ZPP-a koje u postupku pred sudom prvog stupnja uređuju provedbu dokaza i s tim u svezi iznošenje tek u revizijskoj fazi postupka odgovarajućih činjenica, predstavlja isticanje revizijskog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a što isto tako, pozivom na odredbu čl. 385. ZPP, nije dopušteni revizijski razlog.
Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja sa stanjem spisa, pa se presuda u svemu može ispitati.
U postupku je i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je sud zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
Tužitelj u ovom sporu traži naknadu štete zbog oštećenja nastalih u objektu – motelu tužitelja „L.-S ", nastalih boravljenjem postrojbi Hrvatske vojske.
U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja
- da je tužitelj nova pravna osoba upisana u Sudski registar 22. srpnja 1993. nakon brisanja UTTP „S. h.", kojoj je prethodno bila pripojena, a prema rješenju od 25. lipnja 1993. UTTP "S." d.d. V.,
- da je temeljem potvrde Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske izvršena na Trgovačkom sudu (prije Okružni privredni sud) registracija UTTP "S." d.d. V., s temeljnim društvenim kapitalom od 597.979 tadašnjih DEM, koji iznos odgovara procijenjenoj vrijednosti društvenog kapitala prema Odluci o pretvorbi i priloženoj dokumentaciji čiji je sastavni dio Elaborat o procjeni,
- da je u Elaboratu o procjeni navedena procjena štete na svim objektima i da iznosi 1.079.803 tadašnjih DEM, te da u odnosu na novu vrijednost od 1.785,500 tadašnjih DEM čini 60,4%,
- da slijedom takve procjene i procijenjene ratne štete, ona umanjuje vrijednost prijepornog građevinskog objekta zbog čega da vrijednost predstavlja sada iznos od 417.801 DEM,
- da je prilikom procjene utvrđeno da je najveći dio opreme u cijelosti knjigovodstveno otpisan, jer je uništen ili otuđen u ratu, pa je aktiva prilikom procjene umanjena za štetu na obrtnim sredstvima (zalihe i inventar) i opremi,
- da tako Agencija za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske prihvaća procjenu prema kojoj ukupna vrijednost društvenog kapitala iznosi 597.979 tadašnjih DEM,
- da je tužitelj postao vlasnik objekta prednika, pa tako i prijepornog objekta "L. –S. " za koji traži naknadu štete nakon izvršene procjene društvenog kapitala, u vrijednost koje je bila uračunata i svekolika ratna šteta,
- da je stanje objekta, kakvim ga je tužitelj opisao u tužbi, jednako onome kakvo je bilo na dan 30. travnja 1992. kada je izvršena procjena vrijednosti kapitala.
Slijedom takvih utvrđenja, bez osnove tužitelj traži naknadu štete za štetu na objektu koju bi počinili pripadnici Hrvatske vojske, a kojega je postao vlasnik nakon izvršene procjene i pretvorbe, kada je utvrđeno da je svekolika šteta uključena i uzeta u obzir prilikom izvršene pretvorbe i kada je upravo procijenjena vrijednost kapitala po kojoj je prednik tužitelja terećen prilikom pretvorbe i njegovog ulaska u strukturu vlasništva poduzeća, uzelo u obzir štete nastale na prijepornom objektu zbog ratnih događanja na tom prostoru.
Tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju odluku suda da bi, nakon što je on postao vlasnik, nastala na prijepornom objektu šteta iz neke druge osnove u odnosu na onu koja je bila predmetom procjene kod izvršene pretvorbe.
Bez osnove je upiranje revidenta na pogrešne zaključke sudova o promašenoj aktivnoj legitimaciji, jer to iz razloga presude ne proizlazi.
Okolnost da su u Elaboratu o procjeni društvenog kapitala poduzeća UTTP "S. " od 30. travnja 1992. u bilanci stanja u aktivi navedena potraživanja prema državi po osnovi naknade štete na obrtnim sredstvima, sama po sebi odluku suda ne dovodi u sumnju, kada tužitelj i sam ne tvrdi, tj. ne dokazuje, da su eventualno ta potraživanja (stavka 049 Elaborata) na njega prenesena i da bi stoga po toj osnovi imao pravo naplatiti takva potraživanja, pa tako u ovom postupku ih i utužiti.
U pravu je revident da predmet ovog spora nije ponovno utvrđivanje vrijednosti društvenog kapitala tvrtke UTTP "S. " d.d. V. kojega je nakon pripajanja UTTP "S.–h. " i njenog brisanja postao vlasnik tužitelj. Utoliko se sud u pobijanoj presudi pogrešno poziva na zapreke odlučivanja o tim pitanjima kao o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP), jer se time nižestupanjski sud nije bavio.
Naime, okolnosti pretvorbe društvenog kapitala i izvršene procjene vrijednosti kapitala, unutar kojeg se nalazi i prijeporni objekt, za koji tužitelj traži naknadu štete, a u koju su procjenu ušle štete kao posljedice rata počinjene na objektima, u pravcu da je za tužitelja, kod ulaska u vlasništvo društva, vrijednost za uplatu bila utoliko manja, a kraj činjenice da on ne iznosi neku drugu osnovu po kojoj bi imao pravo naplatiti utuženu štetu, odluka suda ne dovode u sumnju.
Tužitelj je postao vlasnik prijepornog objekta po cijeni koja je uključivala štetu, od uništenja opreme, inventara i drugo, pa dakle i zbog boravljenja pripadnika Hrvatske vojske, pa nije od značaja što su eventualno od 1996. godine pripadnici Hrvatske vojske izašli iz prijepornog objekta kada je tužitelj ušao u posjed.
Tužitelj je osoba koja treba dokazati da je na prijepornom objektu nastala šteta na isplatu koje bi tužitelj imao pravo osnovom čl. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03).
Tužitelj navedeno nije dokazao.
Prema utvrđenjima suda, štete za tužitelja nema, a ona šteta koja je nastala na objektu kojega je prilikom pretvorbe postao vlasnikom tužitelj, uzeta je u obzir prilikom procjene. Nije utvrđena niti neka druga osnova za isplatu.
Valjalo je stoga reviziju tužitelja kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 20. svibnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.