I Kž-202/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 202/1991-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Drakulić Vladimira, Pavišić dr. Berislava i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. S., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZRH u vezi s čl. 164. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 14. prosinca 1990. K 90/89, u sjednici održanoj 11. rujna 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Vučković mr. Milojka i branitelja optuženika odvjetnika D. F.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. K. S., preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni i optuženik, za krivično djelo za koje je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 168. st. 2. KZRH, primjenom čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 1. KZ SFRJ osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno označenom prvostepenom presudom oglašen je opt. K. S. krivim za teško kriv. djelo protiv sigurnosti javnoga prometa iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 164. st. 1. KZRH, te je po čl. 168. st. 2. KZRH primjenom čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. KZ SFRJ, osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.

Optuženiku je ujedno izrečena mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od 2 godine.

Takodjer je obvezan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u iznosu navedenom u izreci.

Pravovremeno podnijetom žalbom presudu pobija optuženik iz osnove odluke o kazni. Predlaže da se pred drugostepenim sudom održi rasprava i preinači pobijana presuda a optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

I Kž 202/1991-5

Javni tužilac Hrvatske je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda a kod takva je prijedloga u sjednici vijeća ustrajao i zamjenik javnoga tužioca Hrvatske.

Slijedom zahtjeva istaknutoga u žalbi o sjednici vijeća su obaviješteni optuženik i njegov branitelj. Optuženik u sjednicu nije pristupio a branitelj je ustrajao kod žalbenih navoda prilažući liječničku dokumentaciju.

Žalba optuženika je osnovana.

Prvostepeni sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su odlučne za odmjeravanje kazne pa je u tom smislu osnovano primijenio i odredbe o ublažavanju kazne. Dvije bitne olakotne okolnosti: ozljede koje je optuženik zadobio u prometnoj nesreći i njegovo ozbiljno narušeno zdravstveno stanje koje je prvostepeni sud doduše cijenio olakotnim, ipak u tom sklopu nisu uvažene u mjeri koja je primjerena njihovu značenju. To posebno, prema osnovanim žalbenim tvrdnjama, vrijedi za dosta loše zdravstveno stanje optuženika koji je praktično vezan i uz tudju pomoć. Kad se te okolnosti cijene u povezanosti s drugim u prvostepenoj presudi navedenim okolnostima, odlučnim za odmjeravanje kazne, zaključiti je da se kod optuženika svrha kažnjavanja može ostvariti i osudom na blažu kaznu, upravo izricanjem najmanje moguće mjere kazne. U tome je, dakle, smislu uvaženjem žalbe optuženika preinačena pobijana presuda i optuženik osudjen na kaznu zatvora navedenu u izreci ove drugostepene presude.

Iz teksta žalbe (str. 2/X) slijedi da optuženik pobija i odluku o mjeri sigurnosti tvrdnjom da je ista izrečena u predugom trajanju. Medjutim, protivno tome, pobijanom je presudom mjera sigurnosti izrečena u svemu pravilno i zakonito.

Drugostepena presuda je u povodu žalbe optuženika po službenoj dužnosti ispitana u smislu čl. 376. ZKP kod čega nije utvrdjeno postojanje povreda krivičnog zakona navedenih u citiranom propisu.

U Zagrebu, 11. rujna 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.