Legislator Case Law & Legislation
Rev-78/2010-2 AI generated

Rev-78/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-78/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz Lj., Slovenija, koju zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., protiv tuženika M. M. iz C., Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici B. B. i F. B., odvjetnici u Š., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-24/09 od 31. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-715/06 od 20. listopada 2008., u sjednici održanoj 30. svibnja 2012.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-78/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 78/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Jasenke Žabčić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz Lj., Slovenija, koju zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., protiv tuženika M. M. iz C., Slovenija, kojeg zastupaju punomoćnici B. B. i F. B., odvjetnici u Š., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-24/09 od 31. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-715/06 od 20. listopada 2008., u sjednici održanoj 30. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da u ostavinu iza pok. M. S. iz Lj., … ne ulazi 1/8 dijela čest. zgr. 919 z.u. 1113 k.o. K., što u naravi predstavlja dio obiteljske kuće u Ž. upisane za 1/4 kao suvlasništvo M. S., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka (stavak I. izreke), a tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 24.936,00 kuna (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu drugostupanjsku presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Pritom je ovaj sud po službenoj dužnosti pazio na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 8. ZPP.

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužiteljica je, u skladu s rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj O-417/01 od 7. prosinca 2005., zahtijevala utvrđenje da u ostavinu iza majke stranaka u ovom postupku, pok. M. S., ne ulazi 1/8 dijela čest. zgr. 919. z.u. 1113 k.o. K., koja u naravi predstavlja dio obiteljske kuće u Ž., upisane u suvlasništvu M. S. u 1/4 dijela.

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da su zemljište za gradnju predmetne nekretnine početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zajednički kupili sada pok. F. S., pok. M. S. i tužiteljica;

- da je predmetna kuća izgrađena u cijelosti do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tj. za života roditelja tužiteljice F. i M. S.;

- da su se sada pok. F. S., sada pok. M. S. i tužiteljica uknjižili na temelju dogovora, odnosno sporazuma između njih, kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini svaki u 1/4 dijela te da je tužiteljičin sin M. J. na temelju istog sporazuma također uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/4 dijela iako on nije svojim novcima i radom sudjelovao u kupnji zemljišta i izgradnji;

- da se je M. S. nakon smrti F. S. odrekla svog nasljednog dijela u korist tužiteljice tako da je tužiteljica sada uknjižena u 2/4 dijela vlasništva predmetne nekretnine;

sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da u situaciji kada se je tužiteljica sa svojim roditeljima sporazumjela da će svaki od njezinih roditelja, tužiteljica i njezin tada maloljetni sin uknjižiti kao suvlasnici predmetne nekretnine u 1/4 dijela, što je i učinjeno, irelevantno je li tužiteljica uložila više rada i sredstava u gradnju predmetne nekretnine od svojih roditelja budući da omjer međusobnih ulaganja u kupnju i gradnju kuće ne utječe na povećanje ili smanjenje suvlasničkog dijela čiju veličinu su sudionici međusobno dogovorili.

Tužiteljica u reviziji ističe da su sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo. Tvrdi da je živjela u zajednici sa svojim roditeljima te da je svojim trudom, radom i inače pomagala roditeljima u privređivanju čime je doprinijela povećanju vrijednosti imovine ostaviteljice, zbog čega je u smislu odredbe čl. 37. Zakona o nasljeđivanju ovlaštena zahtijevati da se iz ostavine ostaviteljice izdvoji dio koji odgovara doprinosu tužiteljice.

Kako je odredbom čl. 385. st. 1. ZPP propisano da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljičini činjenični prigovori izneseni u reviziji nisu od značaja u ovom postupku pa ih sud nije niti mogao uzeti u razmatranje.

Odredbom čl. 37. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list“, broj 42/65, 44/65, 47/65, 43/82 i 72/82, „Narodne novine“, broj 47/78 i 53/91 – dalje: ZN) propisano je da ostaviočevi potomci koji su živjeli u zajednici za ostaviocem i svojim trudom, zaradom ili inače pomagali mu u privređivanju, imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine (st. 1.), te da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu i ne uzima se u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka kao i činjenicu da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi ona svojim trudom, zaradom i pomaganjem svojoj majci u privređivanju doprinijela povećanju vrijednosti majčine, odnosno ostaviočeve imovine u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZN, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati odlučne činjenice iz kojih bi proizlazilo da je doista doprinijela vrijednosti ostaviočeve, odnosno majčine imovine. Osim toga, sudovi su na temelju utvrđenih činjenica da je tužiteljica sa svojim roditeljima nakon izgradnje objekta postigla sporazum oko suvlasničkih omjera tužiteljice, njezinih roditelja i njezinog tada maloljetnog sina, koji sporazum je i proveden pa je u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini bilo upisano suvlasništvo u omjeru 1/4 dijela u korist tužiteljice, njezinih roditelja i njezinog sina pravilno ocijenili da je irelevantno je li tužiteljica prilikom gradnje sporne nekretnine uložila više rada i sredstava u gradnju predmetne nekretnine od svojih roditelja jer su se tužiteljica i njezini roditelji, kao suvlasnici, međusobno dogovorili oko omjera svojih suvlasničkih dijelova i taj sporazum realizirali i proveli u zemljišnim knjigama.

Zbog navedenog,a kako u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 30. svibnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.